• Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije
  • Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije

Razgovor s povodom: Oči koje gledaju drugačije

Fotografija nudi mogućnost da prikažete svijet na koji gledate vlastitim očima, da ispričate priču onako kako želite, s bezbroj mogućnosti i bez granica. U današnjem svijetu “pasivnosti” fotografija je  aktivna. Fotografija ne trpi lijenost. Ako niste u pokretu, nema rezultata

Fotografija je postala posebna vrsta umjetnosti.  Svijet kroz objektiv izgleda drugačije. Nekako je ljepši, zanimljiviji i daje vedrinu. Na tu temu razgovarali smo s mladim ramskim fotografom Mladenom Topićem.

Mladen Topić u akciji, fotografirao Danijel Džankić

Mladen je student treće godine novinarstva u Mostaru. Taj studij je odlično zaokružio cijelu priču oko pisanja i fotografiranja, čime se bavi već dugi niz godina i čemu posvećuje svoje slobodno vrijeme. Rezultat tog rada je izdana zbirka poezije, sudjelovanje u nekim zajedničkim zbornicima, te veliki broj sudjelovanja na zajedničkim izložbama fotografija.   Djetinjstvo je proveo u Prozoru, a nakon toga  školuje se  u Travniku i Splitu, da bi na kraju došao u Mostar i završavao studij novinarstva.

Prvo pitanje koje smo postavili Mladeno bilo je kada se počeo baviti fotografijom. A on je na to odgovorio u svom vedrom duhu.

Sjećam se da sam prve fotografije napravio s nekih 10 godina, nakon čeka sam dobio ukor i zabranu pristupa analognom aparatu koji smo imali u obitelji, jer sam filmove trošio na najbanalnije motive, no, šalu na stranu, fotografijom se intenzivnije bavim od 2013. godine, kada sam zagazio u svijet novih medija i napravio stranicu na jednoj od društvenih mreža. U početku je to bilo zbilja amatarski, a danas sam nešto bolji amater.

O tome što je Mladena potaknulo na fotografiju kaže:

Potaknulo me to da, kada sam pravio neke prve fotografije, shvatio sam da zapravo svi imamo različit pogled na ono što nas okružuje. Primjetio sam da neke stvari gledam na sebi svojstven način, da uočavam motive koje drugi ne vide ili ne obraćaju pažnju na njih. Fotografija nudi mogućnost da prikažete svijet na koji gledate vlastitim očima, da ispričate priču onako kako želite, s bezbroj mogućnosti i bez granica. Danas moje fotografije najčešće ukazuju na ono lijepo što nas okružuje. Od nešto više od tisuću fotografija, tek njih desetak ima, recimo , višedimenzionalnost, to jest da pričaju priču, da šalju poruku. Danas me na fotografiranje potiču nevjerojatno lijepe poruke koje dobijem od onih koji gledaju fotografije i to da je u današnjem svijetu “pasivnosti” fotografija zapravo aktivna. Fotografija ne trpi lijenost. Ako niste u pokretu, nema rezultata.

Koji su najčešći motivi za fotografiju?

Ne mogu reći da postoji grupa motiva i da samo njih fotografiram. Nakon godina bavljenja fotografijom vi počinjete svijet oko vas promatrati kroz objektiv, tako da sve može biti motiv, ako dobijete viziju u glavi. Ponekad vam sve postaje podređeno fotografiji, tako recimo, birate mjesta na koja ćete putovati jer ste negdje vidjeli nešto, za što znate da će biti odličan motiv vaše fotografije i slično. Kada bi prelistali sve moje fotografije, tu je najveći broj pejzaža. U konstantnoj sam potrazi za novim pogledima, novim mjestima i ljepotama koje nas okružuju, a definitivno ih ima. Možda će zvučati kontradiktorno, ali zapravo najradije fotografiram  ljude ili uličnu fotografiju, koja može sadržavati neke socijalne, dokumentarne ili putopisne elemente. Govori Mladen o svojim motivima.

Mladen je do sada izlagao isključivo na grupnim izložbama, raznim povodima, bilo da se radi o natječajima, humanitarnim akcijama ili jednostavno umjetničkoj postavci. Njegove fotografije mogle su se vidjeti npr. u Mostaru, Sarajevu, Stocu, Konjicu, Kreševu, Splitu itd. Svoju radost iskazuje time  da postoji određena podloga za prvu samostalnu izložbu, ali to iziskuje malo veće napore, angažiranost i uključenost još nekih ljudi. Očekujemo da će se stvoriti ti tehnički preduvjeti pa ćemo uskoro moći vidjeti Mladenovu izložbu i u Rami.

Fotografije Mladena Topića bit će  izložene u Hrvatskom narodnom kazalištu Mala scena u Mostru, 22. ožujka. Studentski Zbor Sveučilišta će izložbom pod nazivom Svijet oko nas predstaviti rad studenata koji se bave fotografijom. To je jedna prigoda kada se mogu pogledati njegove fotografije i time mu dati na neki način podršku u radu.

Na pitanje je  li sudjelovao na nekim natječajima i kako je zadovoljan radom Mladen odgovara:

Sudjelovao sam na mnogim manjim natjecanjima, na većima ne. U lijepom sjećanju mi je pobjeda na natječaju Udruge Natura As iz Konjica, koja je fotografima kao nagradu omogućila nezaboravan vikend u Lukomiru, posljednjem pravom bosansko-hercegovačkom selu na Bjelašnici ili pobjeda na natječaju Turističkog klastera Hercegovine, koji kao neprofitna i nevladina organizacija promiče turizam u Hercegovini.  Što se tiče rada, ne poznajem fotografa koji je apsolutno zadovoljan svojim radom. Uvijek se teži nečemu boljem, novom i drugačijem. Trenutno crpim maksimum iz opreme koju imam, pa je vrijeme za novu opremu, pa tako i za neke nove stvari na polju fotografije.

Koja je uloga fotografije danas u suvremenoj komunikaciji?

Slično kao u prošlosti fotografija i danas predstavlja jedan vrijedan i snažan dokument vremena u kojem je nastala. Naravno, ne govorim o novim medijima koji su preplavljeni osobnim fotografijama korisnika. Umjetnička fotografija, socijalno angažirana ili pak dokumentarna fotografija, kategorija je mnogo, a svaka od njih ima neku ulogu. Procesom globalizacije u mogućnosti smo vidjeti fascinantna mjesta i priče iz svih krajeva svijeta.  Ako govorimo o novinarstvu, fotografija je važno izražajno sredstvo, ona daje cjelovitost novinskom tekstu i upotpunjuje ga. Dobre fotoreporterske fotografije ponekad ne trebaju nikakvo objašnjenje, one sažimaju priču, ukazuju na problematiku i osvještavaju, dok o njihovim vrijednostima govori to da takve fotografije redovno pobjeđuju na svjetskim fotografskim natjecanjima.

 

Našem mladom fotografu želimo uspjeh u radi i da dalje nastavi promovirati Ramu na ovako dobar način. Očekivati je uskoro Mladenovu izložbu fotografskih radova u Rami.

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar