SAMO U BiH: Lideri ne žele novac ako se ne mogu “ugraditi”
Kada su shvatili da novac ne ide u njihove stranačke fondove, interes za Reformsku agendu je preko noći doslovno ispario.
Europska unija mislila je da je končano ‘razbila kod’ i dešifrirala kompliciranu šifru za pristup Zapadnog Balkana europskoj obitelji. Recept je bio jasan – umjesto beskrajnih pregovora o poglavljima, Brisel je pred regionalne lidere stavio ‘veću novca’ tešku šest milijardi eura.
Ponuda je bila više nego jasna. Vi ispunite reforme koje tražimo od vas, a mi ćemo vam prebaciti novac na račun po realiziranoj reformi. Međutim, Bosna i Hercegovina ne nosi bez razloga etiketu ‘crna rupa europskih integracija’. Ovaj briselski tehnokratski san udario je u neprobojan zid s tri izolacije – Sarajevo, Mostar, Banjaluka!
Dok susjedi poput Albanije i Sjeverne Makedonije već uvelike povlače milijune, Sarajevo je uspjelo postati jedina prijestolnica u regiji koja stoji na nuli. Bosna i Hercegovina nije ispunila nijedno od 113 obećanja iz Reformske agende, piše Dnevni list.
Apsolutno je neshvatljivo zbog čega Čovićeva, Dodikova i Trojkaška vlast ne ulažu ni minimum napora da povuku silni europski novac od kojeg bi benefite imali svi građani BiH. Je li moguće da se iza službenih izgovora o ugrožavanju entitetskih vitalnih interesa i ustavnih nadležnosti krije se mnogo prizemnija, financijska istina – bh političari su shvatili da ovaj novac ne mogu ukrasti!?
Briselska kletva: Novac koji dolazi s ‘kamerama’
Desetljećima je modus operandi u BiH bio predvidiv. Strane diplomatske delegacije dolaze u Sarajevo, obećavaju milijune za infrastrukturu, a lokalni lideri potpisuju sve što im se stavi na stol. Novac se potom slijeva u javna poduzeća, fiktivne konzultantske ugovore i građevinske tendere koji misteriozno završavaju u rukama firmi bliskih vladajućim strankama.
S Planom rasta, Brisel je promijenio pravila igre na način koji je užasnuo lokalnu političku elitu. Nema avansa bez pokrića. Europska komisija je uvela sustav retroaktivnog plaćanja. Sredstva se odobravaju tek nakon što briselski revizori potvrde da je reforma pravno i praktično zaživjela na terenu. I naravno, ukoliko je sav posao odrađen pošteno.
Direktni veto na korupciju
To je u biti svojevrsni direktni udar na korupciju od koje su domaći lideri odavno oboljeli. Novac iz Plana rasta je strogo namjenski. Ne može se iskoristiti za krpljenje proračunskih rupa koje nastaju zbog predimenzionirane administrativne aparature i kupovine socijalnog mira pred izbore. Samim time, domaćim liderima nije ni zanimljiv jer nemaju direktnu kontrolu nad raspodjelom novčanica.
-To su namjenska sredstva koja domaći političari ne mogu zloupotrijebiti za svoje klijentelističke mreže, objašnjavaju pojedini analitičari.
Kada su shvatili da novac ne ide u njihove stranačke fondove, interes za Reformsku agendu je preko noći doslovno ispario.
Teatar ustavnih blokada
Umjesto da javnosti priznaju kako im ne odgovaraju stroga europska pravila kontrole, politički lideri iz svih etničkih tabora posegnuli su za provjerenim alatom: ustavnim ‘patriotizmom’ i međusobnim optužbama.
Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i predsjednik Republike Srpske, Milorad Dodik, pretvorio je tehnička pitanja u borbu na život i smrt za opstanak entiteta. Briselski zahtjevi da se popune upražnjena mjesta u Ustavnom sudu BiH i ukine entitetski veto u Vijeću za državnu pomoć proglašeni su „pokušajem unitarizacije“ i „briselskim diktatom“.
S druge strane, stranke iz Federacije BiH koristile su blokade iz Banjaluke kako bi oprale ruke od vlastite nesposobnosti.
Rezultat ovog uigranog teatra je politička paraliza u kojoj svi gube, osim onih na vlasti, koji su u nakaradnom sustavu uvijek na dobitku.
Sat otkucava, Brisel gubi strpljenje
U Briselu je faza diplomatskog obigravanja oko Sarajeva završena. Povjerenica za proširenje Marta Kos nedavno je poslala jasnu i hladnu poruku: nema više produživanja rokova.
Bosna i Hercegovina je već kažnjena trajnim gubitkom 10 posto predviđenih sredstava (oko 108 milijuna eura) zbog probijanja prvih rokova. Ako se blokada nastavi do kraja godine, zemlja riskira da trajno izgubi više od 373 milijuna eura, pa na kraju i cijeli iznos koji je predviđen za BiH, oko milijardu eura.
Za prosječnog bosanskohercegovačkog građanina, ovo znači propuštenu priliku za brži internet, bolje autoputove, modernizaciju željeznica, ukidanje bankarskih naknada za transakcije s EU i niz drugih benefita.
Za briselsku birokraciju, ovo je potvrda da stroga uvjetovanost funkcionira – barem tako što jasno prokazuje motive lokalnih elita.
BH političari su se našli pred izborom: provesti reforme koje jačaju vladavinu prava (i time potencijalno ugroziti vlastitu slobodu i moć) ili se odreći milijarde eura za državu.
Sudeći prema trenutnom zastoju, odricanje od tuđeg novca u ime vlastitog spasa za njih nikada nije bila teška odluka.
