Slaba i nesretna 1962. godina
Rama je još uvijek ovisila isključivo o urodu žita za ljude i sijena za stoku, drugih prihoda gotovo i nije bilo. Tako fra Kazimir piše da je godina 1962. bila suha i “vrlo neuperena”. Ne samo da nije bilo žita za ljude nego ni sijena za stoku pa je narod sjekao hrašćinu, tj. granje hrasta, da bi koliko-toliko osigurao prehranu stoke preko zime. Te godine “stoka nije mogla ni po što”, tj. cijena joj je bila ispod svake vrijednosti. O sajmu u Bugojnu 18. listopada veli se, da je ostalo sedmero konja na marvenoj pijaci. Vlasnici su ih ostavili da ne krepaju pred njihovim očima.
Te godine dogodile su se i druge nesreće: poginuo je Fahro Beganović, s tim u vezi poginuo je i Branko Sičaja, umro je Ika Zečević koji je pao s konja, ali mu je noga ostala u uzengijama pa ga je konj vucao dok nije izdahnuo, utopio se mladić Pavo Beljo, kupajući se vruć u Rami, dogodila se eksplozija u Zadružnom domu u Rumbocima u kojoj je poginuo Ilija Šarčević, a od posljedica umro u bolnici Pero Nikolić, Aco Bešker je osakaćen i unakažen, a poginuo je i Anto Tomić kojega su pritisle saonice natovarene crijepom.
Početak 1963. godine nije ništa dobra obećavao. Bilo je vrlo hladno, 25. siječnja bilo je -19C, ali čim bi malo popustilo, narod je izgonio stoku da pase. Vlasti su obećale dobaviti sijeno pa su ga u maloj količini skupo prodavale. Gvardijan je mnogo sijena razdijelio bez naknade, jedino je nekolicini Prozoraka naplatio na njihov zahtijev, ali samo u pola cijene.
I opet se dogodila jedna neobična nesreća. 27. svibnja 1963. godine bio je povodanj na Zahumu i u Rumbocima pa je voda odnijela tridesetdvogodišnju ženu Anušu Bešker niz kamenje sve do Varvare. Žena je čuvala ovce i ne zna se kako se to dogodilo. Nađena je iznakažena. Možda se radilo o udarcu groma ili nečemu sličnom. Na Orašcu je 20. svibnja 1965. godine poginula Ruža Šunjo na putu prema Proslapskoj planini od groma.
Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća
