Šljiva pred nestajanjem, a mnogima je dala život?

Sočna i zdrava, tradiconalna i autohtona sorta ramske šljive, požegača, danas je na prekretnici opstanka. Za razliku od nekih prošlih vremena, kada je bila najznačajniji izvor prihoda, danas je mnogima samo hobi ili inzistiranje na očuvanju tradicije – od šljive ali i domaće i zdrave proizvodnje i prerade voća, bez mukotrpnog truda, teško da se može dobro živjeti.

Očuvati tradiciju, ali i unaprijediti proizvodnju žele i u Prozoru-Rami, gdje se svake godine održava Sajam šljive koji okuplja ne samo šljivare nego i ostale poljoprivredne proizvođače. To je dobra prilika za predstavljanje proizvoda, razmjenu iskustava, ali i zabrinutosti za budućnost poljoprivredne proizvodnje u BiH.

‘Ljudi vjeruju domaćem, ali nemaju novca’

U obitelji Stojanović ubire se nadaleko poznata ramska požegača, a da nije bilo kasnijeg mraza i snijega, ubralo bi se i do osam tona. Iako posjeduju oko 400 stabala, kažu da je to “ništa za Ramu” i proizvode samo za vlastite potrebe. No, i mnogi njihovi prijatelji rado kušaju sočne plodove, domaću šljivovicu ili ukusni pekmez.

Upravo je ramska šljiva najvažniji sastojak domaćih džemova Udruge za civilne inicijative Glas iz Prozor-Rame, gdje godinama pripravljaju domaće džemove. “Sve se priprema na tradicionalan način. Nema nikakvih dodataka, aditiva i konzervansa i sve se proda”, govori Marija Beljo iz ove udruge za DW. Na pitanje isplati li se njihov rad, njena kolegica Nikolina Raič odgovara potvrdno.

              Marija Beljo i Nikolina Raič iz Udruge za civilne inicijative “Glas”

“Naravno, sve prodamo. Naši ljudi vole kupovati domaće i više vjeruju domaćim džemovima. Samo kada bi više imali novca..”, kaže Nikolina.

Požegača korak do nestajanja

Općinska vlast želi subvencionirati nastanak novih nasada šljive i to kao voćarskog brenda ovog kraja, a struka upozorava da je požegača korak do nestajanja. “Stoljetna kultura cijenjene sorte danas je u ostupanju zbog bolesti koje ju napadaju. Pitanje je postoje li šanse da se dio nasada spasi ili što duže produži život požegače jer ona ima posebne kavalitete kao šljiva za stolnu upotrebu. Ona nema nasljednika jer iz nje je iznikla i poznata ramska šljivovica”, komentira za DW dr. Vjekoslav Selak, umirovljeni profesor Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Dok se nasadi žele spasiti pa i proširiti, nije upitna poljoprivredna proizvodnja i vrijedan bh poljoprivrednik već – plasman i prodaja proizvoda i utrka od nelojalne konkurencije.

Jeftinije uvozno nego domaće

Vjekoslav Selak

Halil Čilić, poljoprivrednik iz Jablanice puno je određeniji i izravniji. Iako je njegovo voće i povrće organske proizvodnje, kaže da se od poljoprivrede teško može dobro živjeti. “Jedino se može živjeti ukoliko imate neki primarni posao, a poljoprivreda vam je više kao hobi. Šteta je to velika jer ovdje se zaista proizvodi kvalitetna i zdrava hrana, ali ljudi nemaju novca jer im je jeftinije kupiti, primjerice, jeftiniji uvozni grah od nešto skupljeg i organski proizvedenog domaćeg”, sa znatnom dozom razočaranosti govori ovaj poljoprivrednik za DW. Zaključuje da upravo iz ovih razloga mnogi odustaju od poljoprivrede.

Bh. kvaliteta prepoznaje se u svijetu

                                                                                                   Ćilić Halil

No, Mirzi Đogiću iz Prozora-Rame i njegovoj obitelji poljoprivreda je najvažniji izvor prihoda. Njegovo obiteljsko poduzeće ‘Šumski plod’ skoro cjelokupnu proizvodnju izvozi na zahtjevno tržište zemalja EU-a,  Njemačke, Italije, Austrije, Švicarske, a vrlo malo za domaće tržište. On, njegova supruga i petoro djece – svi su uključeni i vrijedno rade u obiteljskom biznisu, baziranom na proizvodima od ljekovitog bilja, gljiva i šumskog voća.

“Radi se o složenom procesu proizvodnje, a također otkupljujemo i od ostalih. Ukoliko ste tome u potpunosti posvećeni i vidite u tome budućnost, prihvatite težak posao. Svi naporno radimo i može se preživjeti jer se sve više prepoznaje kvaliteta i značaj zdrave hrane, hrane koju možete sa sigurnošću konzumirati i u tome uživati. Domaćima je malo skuplje ali se sve više prepoznaje kvalitet”, kaže gospodin Đogić za DW.

Njegov ‘Šumski plod’ jedini je proizvođač iz BiH koji je prošle godine izlagao na svjetski poznatom ‘Zelenom tjednu’, najvećem svjetskom sajmu poljoprivrede i prehrane u Berlinu.

‘Ljuta paleta’ stiže i do kraja svijeta

Za razliku od njega, Ivica Rajić iz Guče Gore u općini Travnik, svoje žestice ne izvozi u inozemstvo jer njegove količine nisu dostatne za izvoz, ali one ipak nađu put do svijeta – zemalja Europe, Amerike, Australije…

Ivica Rajić i njegove autohtone vrste šljivovice

“Znatan dio proizvedenog odlazi vani kao poklon pakiranja. Posjedujemo certifikat organske kontrole, a proizvodi su u dobroj mjeri nastali destilacijom. Pripremamo naše autohtone sorte: šljivovicu, jabukovaču, kruškovaču, travaricu od bilja s obronaka Vlašića, medovicu oplemenjenu medom iz našeg matičnog pčelinjaka, razne likere od šumskih plodova”, pokazuje on za DW svoju ‘ljutu paletu’, također obiteljskog biznisa, na svom štandu na Danima šljive u Prozoru-Rami.

Ipak, čini se da tradicija, trud i vrijedan rad, ipak nisu dovoljni da poljoprivreda ponovno doživi svoj poljoprivredni, pa samim tim i voćarski uspjeh. Dok BiH godišnje izveze hrane u vrijednosti od oko 701 miljuna KM, istodobno uveze trostruko više – skoro 2,3 milijarde KM.

                                                                                     Đogić Senada i Mirza

“Nekoliko resursa nam je potrebno za uspjeh: raspolaganje zemljištem jer nove tehnologije demantiraju da trebamo imati velike površine zemljišta, potom kapital kojeg treba pronaći i sigurnost za investiranje. Na kraju, sve je beskorisno bez ulaganja u znanje i edukaciju, struku i znanost i spremnost marketinškog predstavljanja kao i brendiranja povijesti i zemljopisnog podrijetla kojeg imamo”, zaključuje profesor Selak.