SPAŠAVANJE RAME
Ovih dana se pojaviše spasitelji koji Ramu žele spasiti od nje same kako bi je ponovno izručili centrima moći. Ramskog čovjeka nije trebalo kroz povijest spašavati ni Mletačka Republika, ni Zagreb, ni Beograd, ni Sarajevo, ni Mostar. Ona je svoja i ostat će svoja unatoč silnim pokušajima da je se obuzda i stavi u okove straha, mržnje, pesimizma…
Ove godine je 650 godina od prvog pisanog spomena Prozora. Ondašnji ban, a kasnije prvi bosanski kralj Tvrtko 11. kolovoza 1366. godine u svom gradu Prozoru izdaje povelju. Vladar je toliko uvažavao župu Ramu i njezino središte Prozor da je u tom središtu potpisivao državničke dokumente. Rama je bila u sastavu bosanskog kraljevstva, a njezini vladari su se odnosili prema njoj zaštitnički i s poštovanjem.
Tijekom cijele povijesti mnogi silnici su svojatali Ramu pa su čak naziv koristitli i u svojim titularima (…rex Ramae seu Bosnae).
Dolaskom osmanske vlasti kao da se sručilo povijesno prokletstvo na Bosnu i Ramu. Tijekom cijele vladavine iz Rame se samo odnosilo, odvodilo i odvozilo.
Mletačka Republika je u 17. stoljeću došla u Ramu po ljudstvo (ljudski resursi) kako bi popunilo nemirnu granicu i Cetinsku krajinu. Rama tada ostade pusta, ali ne ugasla.
Povijesni kotač se neprestano okreće i donosi nove nade, nova zbivanja, nove strahove, ali i nove spasitelje. Došla je Austrougarska monarhija koja ne ostade dugo, ali izgradi nešto, a odnese više nego što izgradi. Prva Jugoslavija ne napravi ništa u Rami. Druga Jugoslavija donese sa sobom teror, strah, jadikovku, ali ipak izgradi neke putove i dvije hidroakumulacije, tri tvornice…
Dođe demokracija, a sa njom i rat. Nakon rata privatizacija koja sve opustoši. Pod budnim okom poslijeratnih vlasti opustošiše se tvornice. Ramljaci se sigurno sjećaju pustošenja tvornice UNIS koja se događala pod okriljem politike i noći. Bivši radnici i narod nisu mogli zaustaviti pljačku.
Kada je malo samosvjesne ramske demokracije provirilo digoše se silnici iz brojnih centara moći; Mostara, Sarajeva, Zagreba, kako bi osujetili to malo nade u bolju svakodnevicu ramskog čovjeka. Nisu uspjeli. Rama se otela i još uvijek je svoja.
Ovih dana se pojaviše spasitelji koji Ramu žele spasiti od nje same kako bi je ponovno izručili tim centrima moći. Ramskog čovjeka nije trebalo kroz povijest spašavati ni Mletačka Republika, ni Zagreb, ni Beograd, ni Sarajevo, ni Mostar. Ona je svoja i ostat će svoja unatoč silnim pokušajima da je se obuzda i stavi u okove straha, mržnje, pesimizma…
Ramljaci nisu bili niti će biti nečije oruđe i oružje za uzimanje ljudskih resursa, za uzimanje prirodnih resursa iz nje, a vraćanje mrvica.
Ramljaci su toliko pametni da neće dozvoliti da im gospodarske, kulturne i političke kategorije kroje poslušnici iz Mostara, Zagreba, Sarajeva ili nekog drugog centra.
Ramljaci će im jednostavno reći: „Nemojte nas vi spašavati. Dosta ste nas spašavali. Ostanite u Mostaru i Zagrebu te tamo pokušajte krojiti nekom gaće. Nećete zavući ruku u naš džep. Mi smo se borili za njega. Vi se izborite i onda upravljajte s njim.“
T.P.
