Stanislav Vukorep predstavio monografiju “Sjahali kićeni svatovi”

U oorganizaciji Hrvatske kulturne zajednice Troplet u okviru Tropletovih dana kulture – vjera, baština, identitet a uz potporu grada Čapljina, večeras je u kinodvorani “Mogorjelo” u Čapljini održano predstavljanje monografije “Sjahali kićeni svatovi” autora Stanislava Vukorepa.

Knjiga je trebala biti predstavljena prije dvije godine, ali je došlo zbog odgode radi svima nam poznate pandemije koronavirusa koja je paralizirala cijeli svijet, piše portal Djaka-city.info

Ova knjiga je kapitalno djelo o starinskim svadbenim običajima u jugoistočnoj Hercegovini

Autor je uložio golem višegodišnji trud na terenu istražujući i izvorno snimajući negdašnje ženidbene običaje i tradicijske primjere lirskih svadbenih pjesama te satkao priču iz kazivanja brojnih kazivača i kazivačica.

Monografija govori o baštini koja nestaje i koje zapravo više nema

Započinje opisom prvih susreta djevojaka i momaka – ćosanja, a nastavlja se tumačenjem tadašnjih običaja hvaljenja i kuđenja te modnih trendova i prošnje. Govori i o starome svatu, svadbi i svadbenim običajima od okupljanja pa sve do svadbenoga sijela, o običajima nakon svadbe i odlasku mlade u pohode roditeljskome domu.

Uz samog autora Stanislava Vukorepu na predstavljanju monografije sudjelovali su spisateljica Vesna Slobođan te profesor Davor Markota.

Spisateljica Vesna Slobođan je između ostalog u svom obraćanju kazala:

“Ovo je Vukorepova deveta knjiga nakon koje je izdao još jednu ‘Tragom roda moga pet stoljeća Stojanović Vukorepa’, a rukopis jedanaeste knjige je pred tiskom. Pet je takvih rukopisa koje čekaju povoljne okolnosti. Kako je karakteristika Vukorepova stvaranja istančan osjećaj za očuvanjem etnološke, arheološke i povijesne baštine ovog dijela Hercegovine tako je i ovoga puta prepoznao prijeku potrebu zabilježiti i tako sačuvati hrvatske tradicijske svadbene običaje, Njegovo stvaralaštvo je terenskog karaktera u koje je uložio znatan životni period i pišući obrađujući teme koje su od izuzetnog značenja za svekoliku hrvatsku baštinu prešao ovo područje uzduž i porijeklo ni sam ne zna koliko puta.”

“Knjiga ‘Sjahali kićeni svatovi’ plod je višegodišnjeg istražiteljskog terenskog rada za koji je razgovarao, bilježio te skupljao i skupljenu građu ukoričio na 295 stranica. Obavio je razgovor sa 70 kazivača, 59 osoba su mu ustupili fotografije i bili kazivačima a iz 10 knjiga literature je preuzeo 10 fotografija. Valjalo je prikupiti ukupno 230 fotografija od ljudi s raznih krajeva jugoistočne Hercegovine i šire gdje žive, skenirati ih i svaku vratiti vlasnicima”, dodala je.

Spisateljica Vesna Slobođan dodala je kako je skupljanje fotografskog materijala predstavljalo jedan zaista težak pa možemo reći i u većini slučajeva nemoguć posao jer u to vrijeme u našim krajevima, posebice u malim mjestima, nije bilo fotoaparata i fotografa da zabilježe dio sa svadbenih slavlja.

Ako bi se našao pokoji član rodbine koji je došao iz inozemstva onda je bilo moguće očekivati da će i biti pokoja fotografija s te svadbe

Profesor Davor Markota rekao je kako je njegov posao bio da sa stručne glazbene i etnomuzikološke strane zapiše, analizira i donekle pojasni glazbene primjere koje je autor Vukorepa pronašao na terenu te je o tome kazao:

“Koristio sam se izvorima prikupljenim od strane akademika Cvjetka Rihtmana koji je najtemeljitije i najopsežnije glazbeno istražio ova područja u godinama nakon Drugog svjetskog rata. Kako se iz naslova može zaključiti naš je zadatak bio da razmotrimo izvjesna posebna obilježja tradicionalnih narodnih pjesama što se pjevaju na području južne i jugoistočne Hercegovine kada se svadba obavlja po tzv. starinskom običaju. U tome se u prvom redu oslanjamo na građu koje smo sami prikupili, na zapise pjesama sa napjevima, na podatke kazivača kao i na vlastita zapažanja. Treba reći da se ovdje neće spominjati sve pjesme koje se pjevaju u svadbi već izričito one koje u tijeku svadbenog običaja imaju određenu ulogu i koje su s tim običajima tako uzročno povezane da se ni običaji bez njih ne bi mogli da provedu.”

“To su prije svega pjesme npr. kojim se svatovi pozivaju, okupljaju, ispraćaju, najavljuju, dočekuju, u kuću puštaju, kojima se mlada preuzima, svatovi kite, svatovima pripjeva, za stolom nazdravlja i prate sve radnje sve do svođenja mladenaca i razlaza sudionika. Te pjesma i običaje koje smo zatekli ili su još bili u sjećanjima ljudi zovemo starinskim jer ih narod tako naziva a pod njima se podrazumijeva način sklapanja braka koji se ranije smatrao punovažnim a koji se očito upražnjavao u tijeku dugog vremenskog razdoblja i očito vodi porijeklo iz vremena turskog vladanja kada su uslijed datih okolnosti crkve bile rijetke i udaljene od naselja pa da se i htjelo vjerojatno bi bilo i teško da se taj čin obavi po odgovarajućim crkvenim ili građanskim propisima”, kazao je Markota.

U sklopu predstavljanja monografije mnogobrojnu publiku glazbenim izvedbama počastila je skupina pjevača iz HKUD “Stolac” te članice HKUD “Luke” Višići.