Što su sve proživjeli naši sugrađani koji su trebali biti odvedeni u karantenu u Ortiješ kod Mostara?

U ovoj silnoj borbi za osnovna ljudska prava pomalo smo svi zaboravili kroz što su sve prošli naši sugrađani koji su trebali biti odvedeni u karantenu. Pročitajte njihove strepnje i žrtvovanja kroz koja su prošli i kako su doživjeli zauzetost Stožera CZ Prozor-Rama i svih sugrađana.

Evo što je sve prošao naš prvi sugrađanin: Krenuo sam iz Njemačke u kojoj radim kući za blagdane 9.4, a u samoizolaciji sam od 10.4.2020. Završavam ovu 14-dnevnu izolaciju i vjerujem da neće biti produljenja.  Čim sam stigao javio sam se našem zdravstvu, policiji i civilnoj zaštiti. Kontaktiram Dom zdravlja svaki dan i obavještavam ih o stanju zdravlja.

Vrijeme u izolaciji teče sporo, dosadno,pomalo depresivno i ubitačno. U početku je bilo teško jer nisam navikao dugo vremena bit u jednom mjestu, ali živ čovjek se na sve navikne.

Stvar koja me ponajviše šokirala u ovom periodu samoizolacije bio je poziv desetog izolacije  kada mi je rečeno da se dobrovoljno uputim u mostarsku karantenu koja je opisana kao hotel sa 5 zvjezdica sa svim pogodnostima,  a budući da sam se izjasnio da poštujem samoizolaciju i da sam discipliniran i da ne želim i neću doći , rekli su da ću prisilno biti odveden. Pored  mene još troje ljudi  koji su  također pristigli iz inozemstva u skoro vrijeme kaoi ja. Budući da se saznalo da to nije nikakav hotel sa 5 zvjezdica već mjesto u kojem se skoro i ne poštuju sve odredbe karantene, uz pregovore našeg načelnika dr.Joze Ivančevića, dr.Mare Anđelić i naše policije spriječen je naš odlazak.

Ovim putem se zahvaljujem svima,  a pogotovo načelniku koji se i više nego zaštitnički ponio prema nama i još jednom pokazao da je u stanju učiniti sve za svoj ramski narod pa i riskirati vlastito uhićenje (što je naveo u razgovoru).

Svima koji dolaze iz inozemstva preporučujem da poštuju pravila izolacije prvenstveno radi sebe, radi svoje obitelji i drugih dragih ljudi,  jer mislim da nam je svima u cilju da se ovo što prije završi i da se nastavi život u normali na kakav smo svi naučili.

Iskreno vjerujem da su Ramci disciplinirani i dokazani ljudi, ljudi sa sviješću da štiteći sebe možemo zaštititi druge i spriječiti širenje ove pandemije. U prilog ovome govori činjenica da još uvijek nemamo nijednog zaraženog.

Na graničnom prijelazu kamensko dogodila su se višesatna zadržavanja, čak i više od 12 sati. Drugi sugrađanin je ovo kazao:

Dolazeći na granični prijelaz  Kamensko zadržavaju me od  07:00h ujutro do 11:30h navečer. Konačno dobivam rješenje. Naravno, kako sam racionalna osoba i u ovoj teškoj situaciji kako ne bi bilo ugroženo moje  zdravlje i zdravlje moje obitelji i mještana postupam po propisima. Dolazeći u Ramu smještam se u kuću u kojoj nitko ne živi već duže vrijeme.  Radi se o kući koja ispunjava sve propise za samoizolaciju, čak i više od toga, posjeduje 3 sanitarna čvora, 6 soba, 2 apartmana sa odvojenim ulazima itd. Tu se nakon više od mjesec dana izbivanja od svoje kuće prvi put osjetila toplinu doma i mir u duši. U toj kući boravim 10 dana bez ikakvog simptoma sa temperaturom 36.2-36.4, da bi desetog  dan stigao poziv sa nepoznatog broja i saznajem kako moram u karantenu u Ortiješu. Ne znam  o čemu se radi, stvara se uzrujanost i panika Kada je gospoda iz karantene poslala vozilo po nas, radi se vozilu koje ste svi imali priliku vidjeti, moja panika je eskalirala. Moj duševni mir mi je bio oduzet. U tom trenutku shvaćam kako će moje psiho- fizičko stanje biti narušeno ovim činom. Pojavljuju se razni članci, a i  iz privatnih izvora saznajem o kakvom objektu je riječ te ne prestajem plakati cijeli dan.

S obzirom da je taj njihov pokušaj uz pomoć nadležnih osoba u Rami i mojih sugrađana stopiran i s obzirom da je proveden test te je nalaz negativan, došlo je do smirenja. Svima je jasno da se ovdje ne radi o zaštiti građana BiH, u čemu je riječ treba dublje razmotriti. Ja sam racionalna osoba i u ovoj teškoj situaciji želim zaštititi mještane Rame, tako da ni u jednoj sekundi svoje samoizolacije nije prekršeno nijedno pravilo Svjetske zdravstvene organizacije.  Želim zahvaliti nadležnima u našoj općini i svim građanima koji su nam pružili podršku koju nikada neću zaboraviti.

Svi problemi su započinjali na graničnom prijelazu Kamensko gdje se rješenje čekalo i po deset sati. Prema rješenju koje su konačno dobili stajalo je između ostalog da osobe iz točke 1. Ovog rješenja,  uz osiguran prijevoz i pratnju policijskih službenika MUP-a HNŽ-a smještaju se u karantena na području HNŽ-a.

Osobama koje se stavljaju u karantenu zabranjuje se napuštanje objekta određenog karantena za vrijeme trajanje karantene, osim u slučaju kada to odobri mjerodavna epidemiološka služba.  Propisano vrijeme trajanja karantene propisuje se dvostruko za inkubacijsko razdoblje u trajanju 28 dana. Troškove karantene i smještaja padaju na teret proračuna FBIH.  Karanten se fizički osigurava od strane policijskih službenika uprave policije MUP-a HNŽ-a.

Ovo rješenje je konačno u upravnom postupku i nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor kod nadležnog županijskog suda u roku od 30 dana od dana prijema istog , u smislu člana 5. I 18. Zakona o upravnim sporovima *(službene novine FBiH.)*

Teći sugrađanin je izjavio: Dakle,  ja sam smješten i izoliran na području HNŽ-a, odnosno u općini Prozor-Rama, nisam u doticaju ni sa kim, otkako sam stigao nisam imao nikakav fizički kontakt , dva puta sam testiran na Covid 19 i oba puta sam bio negativan na isti. Prvi put sam povrgnut testu bio u SR Njemačkoj, u gradu Tübingen na sveučilišnoj klinici, dana 13.04.2020, stoga sam kao zdrav i nezaražen i odlučio krenuti putem BIH. Tu sam povrgnut testu bio tek 20.04.2020, peti dan izolacije. Nalaz biva i po drugi put negativan. 

Dakle, mjere izolacije i karantene na rješenjem određenom području maksimalno sam poštivao i poštujem i dan danas kao i prvoga dana. Imam sve uvjete i preduvjete za izolaciju, prisilno odvođenje u karantenu u Mostar smatram prisilnom i bespotrebnom za sprovođenje. Mišljenja sam da se u PMV marke Toyota koje su iz Mostara poslali po mene i ostale 3 osobe ne mogu prevoziti ni zaražene životinje , a ne ljudi (svi negativno testirani na Covid19). Na internetu smo došli i do fotografija objekta namijenjenog za karantenu Mostar u naselju Ortiješ. O uslovima toga objekta ne treba trošiti previše riječi. Prvi propust u organizaciji istoga se vidi u sobama za spavanje, 3 kreveta na 14 kvadrata , balkon bez zaštitne ograde, vlaga po zidovima i po podu, bez perilice rublja, bez kuhinje, bez pitke vode, i još mnogo toga se sigurno može vidjeti dolaskom na lice mjesta što se ne može vidjeti na fotografijama. Dotični gospodin D.K. je na internet postavio slike navedenog objekta odrađene u photoshop-u. Objekt je neadekvantan i nepovoljan za pružanje uvjeta koje bi trebale sadržavati karantene. Ja osobno se protivim provođenju u takav objekt, baš kao i ostale 3 osobe koje su trebale  biti sprovedene. 

Smatram da su Stožer Civilne zaštite Prozor Rama, te Načelnik Općine Prozor Rama u pravu kada se protive ovome rješenju i ovim Naredbama koje donose Stožer HNŽ-a i gosp. Ćubela. Smatram baš kao i većina stanovnika Rame da su nezakonite i nepotpune, te da ne pružaju određene uvjete. Ovim putem želim se i zahvaliti svima koji su stali na našu stranu.

Promišljanja i osjećaji svih ljudi ovo vrijeme pandemije su različita, ali su svi složni u jednom da se treba pridržavati savjeta stručnih osoba. Nadležne institucije trebaju dobro promisliti i odvagnuti donošenje svih odluka utemeljenih na stručnosti.

Kako se  za vrijeme ovog “virusa” osjećati sigurno ? Kako se nositi sa ljudima koji pune svoje kase preko ne upućenog naroda? Pitam se još kako se izvuci iz situacije kad ste primorani iz čiste i nadasve sigurne kuće, otići u prostorije koje su više pripravljene za stoku nego za ljude?

Naš četvrti sugrađanin koji je trebao biti odveden u karantenu reče: Krenuti kući iz dalekog svijeta,vjerujem za nas sve je poseban trenutak. Ovaj put je bilo isto tako, samo sa puno straha. Krenuvši tako put kuće obavezni smo prijeći najmanje 5 granica. Kao i uvijek sve do našeg Apsurdistana nikakvih problema nije bilo. Tako se dovezosmo napokon na našu granicu i tu slijede prvi problemi. Nakon što smo čekali 9 sati na granici, napokon je stiglo neko rješenje. Ne dugo poslije dobivamo informaciju da još samo trebamo sačekat  policiju da nas preveze do naše općine i po svemu sto smo do tad čuli i znali idemo svojoj kuci u izolaciju 14 dana. Nakon 10 sati napokon smo krenuli kuci, sretni i zadovoljni odlazimo misleći da je agonija prošla,(malo sutra). 

Nakon 4 dana dobili smo poziv od već nama poznatog Davora Kolende koji uz opis objekta imao sam osjećaj stvara neki ultimatum,(ono kao ako slučajno ne dođete, izići će uz pratnju vozila za transport i specijalci u crnim uniformama ) ha ha ha .. Kao savjestan građanin prihvaćam sto mi je rekao,  al i dalje ne shvaćam zašto i zbog čega. Javim se odmah prijatelju koji poznaje čitavu proceduru, slijedi smijeh i ne vjerica kad sam ga kontaktirao  ..odmah je pozvao naše, mogu slobodno reći spasitelje ,općinsku CZ,Dom zdravlja, načelnika ..tu slijedi čitav niz problema za naše ljude koji se bore kako ne bi otišli u Ortiješ gdje se nalazio “Hotel”  -sa “bazenom i svim sportskim dodatcima (sportsko-rekreativna karantena? 

Došao je i dan kad su došli po nas sa deminerskim autom koji je sličio na sve osim vozila za prijevoz u vrijeme pandemije. Naši, prije svega, razumni ljudi sprječavaju da se nađemo u tome autu, te ih vraćaju nazad od kud su i došli.

Iza toga stupaju razne mjere i zakoni kako bi ipak bili odvedeni u ne zakonski provjerene prostorije “karantena” ..Novine ,društvene mreže krcaju svakakvim vijestima ali posao u svoje ruke, uzimaju predsjednik stožera CZ, ravnateljica Doma zdravlja, naši novinari i svi oni koji znaju STA je zapravo na stvari, da bi smo zbog njih i njihova truda evo ostali u svojim kućama..

Ovih četvero naših sugrađana iskazuju zahvalnost  svima koji su pomogli, predsjedniku Stožera CZ dr. Jozi Ivančević, Domu zdravlja “Rama” na čelu s ravnateljicomdr. Marom Anđelić, sanitarnom inspektoru Zvonki Faletaru, cijelom Stožeru CZ i ramskom pučanstvu koje je dalo podršku radu službi općine Prozor-Rama nadležnih.