Suđenje za Uzdol; Akcija na Uzdol nije uspjela, jedino što su stradali civili

Amir Kurtović potvrdio da  je bio u Dobrom Polju i da je tu vidio Sefera Halilovića osobno, ali se ne sjeća njegova govora.

„Nije niko napadao rovove. Prošli smo livadama. Vidio sam samo mrtvu ženu u povlačenju.“

U Sudu BiH, 04. travnja 2017. godine nastavljen je glavni pretres u optužnici protiv Envera Buze za zločine na Uzdolu počinjene 14. rujna 1993. godine.

Tužiteljstvo je izvelo dva svjedoka.

Prvi svjedok je bio Amir Kurtović iz Foče, rođen 1971. godine u Foči, a sada nastanjen u Sarajevu.

U svom svjedočenju Amir Kurtović je kazao da je nakon izlaska iz Foče gdje je živio do rata izašao preko Trnova gdje ostaje do 1993. godine, a odatle odlazi preko Igmana u Tarčin. Tu dobiva naredbu za odlazak u Dobro Polje, općina Prozor. Zajedno sa još 20-30 ljudi biva prebačen u Dobro Polje kod komandanta  Envera Buze koji je bio komandant Prozorsko bataljona. Buza je Kurtovića i njegove suborce rasporedio u 3 četu koja je bila u selu Kute.

U svom iskazu Kurtović je kazao da su imali postrojavanje u Dobrom Polju  dva dana prije napada. To postrojavanje predvodio je Sefer Halilović, ali svjedok nije vidio Buzu niti se sjeća šta je govoreno.  Tijek napada na Uzdol 14.03.1993. godine svjedok Amir Kurtović je opisao: „Bila je noć i postrojavali smo se u Herama. Bio je tu i Buza. Dobili smo trake za raspoznavanje. U mojoj grupi je bilo 20-30 ljudi. Vodio nas je jedan iz Kuta. Išli smo u grupama. Prošli smo između A BiH i HVO-a. Prošli smo livadama do potoka. Tu smo čekali znak. Tada smo krenuli potokom. Krenuli smo prema selu. Došli smo do crkve. Bio je metež živi, pucanje… Vidio sam ženu kako leži mrtva. Nije vojnik… Tu smo se zadržali i dobili naredbu za povlačenje.  U povratku sam vidio ženu i dvoje djece mrtvih. Prošli smo pored položaja HVO-a za Here. Navečer smo izašli u Kute.“ U daljnjem svjedočenju Kurtović izjavljuje da su u napad na Uzdol krenuli ok 5-6 sati. Na pitanje tužiteljstva jesu li napadali rovove HVO-a i jesu li vidjeli vojnike u selu Kurtović je izjavio: „Nije niko napadao rovove. Prošli smo livadama. Vidio sam samo mrtvu ženu u povlačenju.“

Prema Kurtovićevim riječima jasno je bilo da nisu napadani položaji HVO-a i da su ulaskom na Uzdol ostali tamo oko sat dva.  U kasnijim razgovorima sa suborcima Kurtoviće je ustvrdio kako je rekao samo ono što je vidio na Uzdolu.

Na pitanje o podnošenju izvještaja Kurtović je izjavio: „Nikada niko nije tražio izvještaj.“

Tužiteljstvo je postavilo pitanje: „Je li akcija uspjela?“ Na to pitanje Amir Kurtović je kazao: „Ne, jedino što su stradali civili!“.

Obrana Envera Bueze je u protupitanjima svjedoku Kurtoviću i drugom svjedoku Ljubiću pokušavala je sugestivno usmjeriti iskaze na postavljena pitanja.

Na pitanje obrane o komandiru Kurtovićeve grupe svjedok je odgovorio da ne zna tko je. Obrana je tražila i iskaz o tome koliko su se zadržali na Uzdolu i gdje su sve bili. Svjedok Kurtović je izjavio: „Da smo uzeli ga uzeli i ostali bi dole. Bilo smo u čitavom Uzdolu.“

Obrana je svojim protupitanjeima upućenim svjedoku Kurtoviću pokušavala dokazati da nije bilo discipline kod pripadnika A BiH. Tako je obrana išla čak do osobnih prijestupa svjedoka pokušavajući ga diskreditirati.

Ponovljeno je i pitanje oko postrojavanja i boravka u Dobrom Polju našto je Amir Kurtović da je bio u Dobrom Polju i da je tu bio Sefer Halilović i da ga je osobno vidio, ali se ne sjeća njegova govora.

Drugi svjedok je bio Toma Ljubić sa Uzdola, rođen 1972. godine na Uzdolu. Njegovo svjedočenje za njega je bilo posebno bolno poglavito prisjećajući se strdanja četvero iz njegove uže obitelji. U zločinu na Uzdolu Toma je izgubio majku Katu Ljubić rođ. Stojanović, djeda Matu Ljubić, majčine roditelje; Franju Stojanović i Serafinu Stojanović.

U svom iskazu Toma je opisao događaje koji su se zbili tog kobnog 14. rujna 1993. godine. Nakon što je dobio zapovijed da ide u pojačanje položaja na Borak Toma je zajedno s još dvojicom pripadnika HVO-a iz Uzdola otišao prema Borku. „Kada smo došao do kuće djeda Franje i bake Serafine, u Križu, zaseok Selišće, započela je pucnjava. Upozorio sam ih da se sakriju negdje, barem pod stepanice u kući. Odatle smo otišli na Borak. Kada su nam bile veze pokidanje povukli smo se šumom prema Zelenikama. Na predjelu Ravni susreli smo naše vojnike koji su nas uputili na položaj Zalijača i tu ostajem do 15.09. Tek tada sam saznao što je bilo sa mojima. To mi je kazao moj otac Ivan.“ Izjavio je svjedok Ljubić.

U svojim pitanjima obrana optuženog Envera Buze je pokušavala usmjeriti iskaze svjedoka kako se za napad na Uzdol znalo i da su civili trebali biti zbrinuti na sigurno.

Nastavak raspravnog procesa nastavlja se 18.04.2017. godine