Sveta Katarina i narodni običaji
Blagdan Svete Katarine (25. studenoga) bio je po pučkom vjerovanju u mnogim krajevima početak Adventa ili Došašća (Sveta Kate kokošica – misec dana do Božića, Sveta Katarina van, do Božića mesec dan), a i vrijeme je to kada se počinju pjevati božićne pjesme. U narodu se popularno naziva i sveta Kate. Od toga dana su zabranjene svadbe i veselja, a u pučkom kalendaru označava zadnji dan jeseni i početak zime (poznata je narodna uzrečica: Sveta Kata – snig na vrata, Sveta Kate – pari k’ ognju gnjate).
Kako ističe Tibor Martan, dipl. etnolog, blagdan svete Katarine – Katalenje, bio je izrazito “ženski blagdan”, tj. žene bi toga dana prekidale s radom oko svojih svakodnevnih poslova vezanih uz izradu, pranje i održavanje domaće pređe i odjeće.
Toga dana nije se smjelo šivati, odnosno koristiti iglu, a naročito se izbjegavala uporaba preslice i kolovrata
Posebno se pazilo da se kotač kolovrata slučajno ne pomakne pa se kolovrat znalo stavljati na mjesto za koje se vjerovalo da će to uspjeti osigurati. Najčešće se kolovrat stavljano na tavan tj. “naiže”. Prema vjerovanju, nepokretanjem kotača kolovrata iskazivala se osobita čast svetoj Katarini koja je bila mučena razapinjanjem na kotaču s oštricama. Brojne seljačke obitelji posjedovale su svete slike, kipe, svetice na kojima je svetica prikazana sa zlatnom krunom, palmom i drvenim kotačem koji vrlo nalikuje kotaču kolovrata.
O sv. Katarini kao i o svim svecima postoje brojne legende
Legenda o svetoj Katarini Aleksandrijskoj, djevici i mučenici, kaže: Sv. Katarina Aleksandrijska bila je lijepa i mudra djevica iz imućne kršćanske obitelji u koju se zaljubio Rimljanin Maksimin Daia kada je došao na vlast u Aleksandriji. Mlada kršćanka ga je najodlučnije odbila mudrim izgovorom, a on ju je stavio na kušnju tako što nju je suočio s pedesetoricom filozofa u namjeri da je oni uvjere kako Krist, jer je umro na križu, ne može biti Bog.
Govorničkom vještinom i dobrim poznavanjem filozofije i teologije, Katarina je odbranila svoju vjeru i pridobila na svoju stranu mudrace. Maksimin ih je zbog toga dao pogubiti, a za nju ja dao načiniti strašno mučilo: kotač s bodežima, koji će je sasjeći. Legenda kaže da se kotač raspao kad su je postavljali na muke. Prestrašeni tim dogođajem mučenicu su odveli izvan Aleksandrije i odrubili joj glavu.
Prema toj legendi anđeli su tijelo Ss. Katarine prenijeli na Sinaj i ondje ga sahranili. Na tom mjestu podignut je kasnije slavni samostan sv. Katarine koji postoji još i danas.
