Svjetski dan voda: Ramske vode
Svjetski dan voda obilježava se svake godine 22. ožujka i usmjeren je na važnost vode i podizanje svijesti o 2,2 milijarde ljudi koji nemaju pristup sigurnoj vodi. Riječ je o poduzimanju akcija za rješavanje globalne krize s vodom, a glavni fokus Svjetskog dana voda je podrška postizanju cilja održivog razvoja 6: voda i kanalizacija za sve do 2030. godine.
Ideja za ovaj međunarodni dan nastala je 22. prosinca 1992. godine u Rio de Janeiru na prijedlog UN-ove konferencije o okolišu i razvoju (engl. United Nations Conference on Environment and Development – UNCED). Generalna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je rezoluciju i prvi Svjetski dan voda obilježen je 1993. godine. Od tada, svake godine, UN-Water, tijelo koje koordinira UN-ov rad na području vodoopskrbe i odvodnje određuje temu Svjetskog dana voda kao odgovor na aktualni ili budući izazov.
Ramsko jezero
Ramsko jezero elipsastog je oblika, duža os pružanja je ZSZ-IJI, smješteno na derazijsko-brežuljkastom reljefu. Jezero je prema primarnoj proizvodnji oligotrofno, svijetlozelene boje i velike prozirnosti. Osobito je fascinantna vanjska fizionomija jezera s bilo koje točke stajališta, a posebnu ljepotu daje mu umjetno tombolo Šćit (sl. 1).
Piše: prof. Miro Pavličević
Sl.1. Tombolo ili primošten (strelice) Šćit – Ramsko jezero
No, kako je oko najvećeg dijela jezera krški reljef svako neadekvatno odlaganje smeća (otpada) prije ili poslije otopljeno dolazi putem krških kanala vodom i u jezero. Također i poljoprivredne površine kojima se dodaju gnojiva kao i kanalizacija postupno dovodi do eutrofikacije plićih pa potom i dubljih dijelova jezera. Voda je esencijalna i egzistencijalna tvar!!
Ramsko jezero dobiva vodu iz vrela Rame, Buk(g)a i Krupića te manjih vodotoka. Sjeverna obala, uglavnom je niska i s dosta uvala i zaljeva dok je južna visoka (strma) u dodiru s čvrstim, ali sekundarno poroznim, vapnencem (sl. 2).
Sl.2. Relativno visok indeks razvedenosti – Ramsko jezero
Rijeka Rama
Rijeka Rama nastaje na visini od oko 540 m, na sjeverozapadu Ramske tektonske potoline, izbijanjem vode iz unutrašnjosti krških naslaga, na kontaktu propusnih i nepropusnih stijena iz tri sezonska i glavnog vrela – Rama, i bila je spona između krških prostora i vode koja život znači. Iako je vrelo Rame najveće, vrelo Bu(g)k na zapadu i vrelo Krupić (sl. 3) na jugoistoku Ramske tektonske kotline daju glavninu vode rijeci Rami. Njihova prirodna ljepota slična je vrelu Rame.
Sl.3. Vrelo Krupić (Ramsko jezero)
Voda s rijeke Rame (sl. 4) i ostalih tekućica bila je jedini način opskrbljivanja vodom gdje se stanovništvo opskrbljivalo svakodnevno noseći i čuvajući vodu u fučijama, fučijicama i burilima. Osim vode koja život znači, također i energija vode na brzacima ramskih vodotoka je, do nastanka umjetnog Ramskog jezera, iskorištavana za podizanje mlinica kojima se služilo domaće, ali i stanovništvo susjednih prostora osobito s prostora današnje općine Tomislavgrad (Duvno) gdje bi u konjskim karavanama stizali na ramske mlinove.
Sl. 4. Rijeka Rama protječe i kroz naselje Lug – nizvodno od brane HE Rama
Rijeka Rama u starom koritu, dužine oko 34,2 km do ušća, najveća je (desna) pritoka rijeke Neretve i ima uglavnom, simetrično porječje koje prima svoje lijeve i desne, veće, pritoke: Dušicu s Prozorčicom, Volijak, Gračanicu, Crimu, Tošćanicu… Posebno su atraktivne dvije tekućice, lijeve pritoke rijeke Rame: tekućice Volujak (ili Volijak) i Dušica.
Rijeka Volijak, u svom srednjem i donjem toku koji je dijelom nastao u rasjedu (i koji teče kanjonom), ima dolinske strane koje se izdižu okomito do 500 m, a mjestimice i do 700 m, između Studene planine (1323 m) i Stožera (1114 m), a kanjon je gotovo neprohodan između Donjevačke stijene (771 m) i Vrata (871 m).
Rječica Dušica teče od naselja Ljubunci (kao Ljubunačka rika koja prima stalnu pritoku Krupić u naselju Perići, povremene pritoke Dragić, Matijaš i druge, nakon čega korito u tlocrtu ima (!) anastomozirajući oblik) pa preko naselja Duge do sutoka s Prozorčicom – Buk, a odatle kao Dušica do ušća u rijeku Ramu kod naselja Lug. U svome veoma zanimljivom kratkom toku ona pravi manje i veće brzace s veoma atraktivnim vodopadima obloženim debelim naslagama fosilne sedre.
Gornji vodopad je visok oko 15 m, a Donji oko 20 m (zvani i vodopadi Krupić). Padaju (i preko recentnih sedrenih naslaga), raspršuju, huče i skupljaju se u korito i nastavljaju sutjeskom do ušća u rijeku Ramu (sl. 5).
Sl. 5. Jedan od dva viša vodopada na rječici Dušici
Na sjeverozapadu Rame, sjeveroistočno u podnožju Idovca (1955 m n. v.) najvišeg vrha Raduše planine i Rame, smjestilo se (na 1830 m n. v.) planinsko poligenetsko prirodno jezero s više naziva: Idovačko, Rumbočko ili Veliko jezero (sl. 6). Rumbočko jezero malih je dimenzija obraslo barskom vegetacijom nastalo u velikoj vrtači Dinarskog pravca pružanja, na dodiru vapnenaca i dolomita. Površina jezera je oko 4600 m² s maksimalnom dubinom od 1,8 m, a nalazi se u završnoj fazi svoga postojanja…
Sl. 6. Rumbočko ili Idovačko jezero
Dio voda Rame prikazan je, u nastavku, kroz fotografije (sl. 7, 8, 9, 10, 11 i 12).
Sl. 7. Jablaničko jezero
Sl. 8. Rječica Tošćanica
Sl. 9. Izvor Didovača – Staro Selo
Sl. 10. Tok rječice Blazinke (kroz naselje Bajna ili Banja Lučica), teče po magmatskoj podlozi, u blizini sutoke s rječicom Sovčicom i najzad čine rijeku Volijak
Sl.11. Izvor iz magmatske izdani u blizini naselja Heljdovi
