• Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”
  • Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”

Trideseta obljetnica humanitarnog konvoja “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”

Dvadeseti prosinca navršava se punih trideset godina od dolaska humanitarnog konvoja ”Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”, stoga će ovogodišnja obljetnica imati poseban značaj i program obilježavanja.

Humanitarni konvoj ‘‘Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu”

Sastojao se od 99 šlepera i 143 člana medicinskog osoblja, franjevaca, novinara i tehničkog osoblja, a za cilj je imao prenijeti hranu i lijekove u bolnicu u Novoj Biloj, koja je bila na izdisaju, a glad je opasno prijetila Hrvatima cijele Lašvanske doline. Konvoj su predvodili dr. Slobodan Lang i Herman Vukušić. Humanitarni konvoj “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrenu” probio je potpunu osmomjesečnu blokadu sedamdesetak tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini, donio im spas u hrani i lijekovima, ali i vjeru da nisu sami. Bio je to konvoj spasa za Lašvansku dolinu, stoga je važno da nove generacije budu upoznate s dijelom povijesti ovog kraja.

 

Postoje brojne priče o ratu koje su previše ispolitizirane i koje mlađe generacije odvajaju od nečega što nije samo povijesna činjenica već iskaz ljudskosti, nada da nismo skrenuli s pravog puta ni u onim najmračnijim trenucima koje čovječanstvo može proživljavati, a to su ratne strahote.

Na tom mučnom putu mnoštvo je priča, junaka koji nisu dobili svoj prostor, mnogima od njih nikada ni nećemo moći reći hvala. Ali postoji jedna priča, od nekih pomalo i zaboravljena, a mlađe generacije vjerojatno nisu ni čule za nju. Priča je to o konvoju “Bijeli put za Novu Bilu”, akciji za koju ni njeni akteri u trenutku samog odvijanja radnje nisu znali kakvu težinu ima niti su bili svjesni da su gledali smrti u oči, a sve kako bi pomogli najugroženijima, stanovnicima Lašvanske doline, njih 80 tisuća.

Udruga “Bijeli put” u suradnji s Karitativnom udrugom ,Kruh sv. Ante” franjevaca Bosne Srebrene, koji su svojevrstan stup čitave priča, ove godine obilježavaju 28. obljetnicu Bijelog puta.

Kako je sve krenulo

Prije gotovo tri desetljeća, profesor Filip Čulo, prvi dekan Medicinskog fakulteta u Mostaru, došao je u posjet Hermanu Vukušiću (starijem), tadašnjem direktoru HŽ-a i jednom od najtrofejnijih trenera stolnog tenisa.

Jedna obična večera rezultirala je time da je Čulo pozvao Hermana da dođe na sastanak na kojem će se dogovarati o akciji za pomoć Hrvatima u BiH. Tako je ukratko nastao Bijeli put kao akcija koja je stigla nakon osam mjeseci potpune izolacije Lašvanske doline. Herman je tada preuzeo organizacijski dio i postao zapovjednik konvoja. Kontaktirao je Antu Čičin-Šaina i još neke osobe koje su dale kamione za konvoj. Na kraju se skupilo 110 kamiona koji su iz Zagreba krenuli 10. prosinca 1993. prema mjestu Nova Bila.

U konvoju je sudjelovao i doktor Herman Vukušić (mlađi) koji je tada bio u vojsci i zatekao se kod kuće, između dva terena. Bez puno razmišljanja odlučio se priključiti konvoju. Za Zagreb.info ispričao je kako je to izgledalo i kroz što su sve prošli.

“Sve je bilo neizvjesno i kad je konvoj krenuo, bilo je još otvoreno pitanje primirja. Međunarodna zajednica je bila strašno ambivalentna po pitanju tog sukoba između Hrvata i Bošnjaka jer se na Bošnjake gledalo kao na žrtvu, a Hvate kao na potencijalne agresore. Dosta toga je bilo zamagljeno činjenicama koje su se mogle svesti kroz neku propagandu. Ja sam se s organizirao s doktorom Hrvojem Tomasovićem i vojnim vozačem, Robertom Zajcem, uzeli smo vojno vozilo i samo smo promijenili tablice i krenuli smo” prisjeća se Vukušić.

Dolazak

“110 kamiona prevesti preko Vran planine u to vrijeme godine je bio nemogući pothvat jer je ona prirodna barijera i to je prvi put u povijesti da u zadnjih 50 godina u to vrijeme na planini nije bilo tri metra snijega kao inače. Jer da je palo snijega ne bi mogli proći. Došli smo u Prozor i tamo smo čekali završetak pregovora, a sve te aktivnosti oko pregovora je vodio profesor Slobodan Lang, veliki humanitarac i prijatelj, a moj tata se brinuo oko svih tehničkih i operativnih stvari vezanih za konvoj, od puknute gume na kamionu pa do trase kojom ćemo ići. 21. prosinca smo krenuli iz Prozora prema Novoj Biloj, ja sam ostao u Prozru. Bio sam časnik za vezu i jako je bilo bitno to vrijeme izvještavati hrvatsku i međunarodnu javnost, to je bilo vrijeme kad nije bilo mobitela, oni koji su postojali bili su jako veliki i bilo je bitno izvijestiti i Ured predsjednika, bio sam u kontaktu s UNPROFOROM zbog znanja engleskog jezika i Lang i ja smo ostali, a konvoj je krenuo dalje” rekao je Vukušić.

Spasili preko 80 tisuća ljudi

“Samo za ilustraciju, Goran Milić mi je poslao prošle godine poruku da je on to ljeto bio u Španjolskoj na konferenciji koja se zvala Živi pijesak Balkana i na toj se konferenciji susreo s američkim predsjednikom Georgeom Bushem starijim i napisao je da mu je Bush tada rekao da je za osiguranje humanitarnih konvoja u BiH u toj situaciji trebalo najmanje 200 tisuća vojnika” dodao je.

“Mi smo krenuli, došli u Novu Bilu, za ljude je to bila psihološka hrana oduševljenje, spoznaja da nisu sami. Cijela je Hrvatska bila u tome, od Zagreba, Dubrovnika, Osijeka, Splita nema tko se nije priključio ili osobno ili kroz pomoć koju su poslali. Tragedija je da je na dan povratka konvoja 22. prosinca prema našem teritoriju bošnjačka vojska pokrenula veliku ofenzivu i iskoristili su prolazak konvoja za vojnu akciju” pojasnio je Vukušić.

Taj put je nažalost završio time što je Ante Vlaić poginuo, a još pet osoba je bilo ozlijeđeno. Pola konvoja ostalo je zatočeno zbog opasnosti po život u bazi UNPROFORA u Gornjem Vakufu odnosno Uskoplju. Pregovori kako će se polovica ljudi prebaciti su trajali jako dugo i UN je inzistirao da oni nastave dalje kamionima što su iz Bijelog puta odbijali jer smo znali da će biti žrtava i tražili su da se to napravi u oklopnim vozilima te je na kraju UN pristao.

Foto: Herman Vukušić

Veliku zaslugu za to imali su doktor Tomasović i Vukušić jer dok su ostali na području Prozora, Britanci su imali jedan incident na Vran planini gdje je stradao jedan njihov vojnik u njihovoj bazi, a kako nisu imali doktora, onda su Tomasović i Vukušić tog vojnika helikopterom Kraljevske ratne mornarice prebacili ga u Split i spasili mu život.

U ključnim pregovorima Vukušić je zapovjedniku Williamsu rekao da se poziva na njegovu vojničku čast te ga je zamolio ga da im ustupi vozila za nekoliko kilometara da prebace naše ljude na sigurno. Williams je rekao da njihova vojska nikada ne zaboravlja svoje dugove i tako je i napravio.

“Dan danas je to najveći humanitarni pothvat u Europi od 2. svjetskog rata. Mi uopće nismo bili svjesni u što se upuštamo, postajali smo toga svjesni tek kad smo u Prozoru čekali na te dogovore i pregovore jer gdje god bi mi došli u Prozoru, kad su ljudi čuli da smo iz Bijelog puta nitko nam ništa nije htio naplatiti. Ja sam imao Kodak fotoaparat i išao sam si kupiti filmove i to nije bilo jeftino, ali nisu mi dali platiti” prisjetio se Vukušić.

Gledali smrti u oči

“Bili smo u ratnoj bolnici u Šćitu i u Prozoru smo sjedili na jednoj terasi i prolazili su dečki iz HVO-a i Tomasović i ja kako smo se vratili iz Splita dobili smo novu opremu čizme, uniforme itd. i nas ti momci gledaju i kažu znate što imate predobre čizme, vi ste iz Bijelog puta, dajte radije to ostavite nama jer će vas tako i tako zaklati na putu pa će vam to uzeti. Dajte to bolje ostavite nama nego njima. A dan prije polaska konvoja, helikopteri su letjeli iz Nove Bile dosta redovno i prebacivali ranjenike u Split i u Zagreb, a među njima su prebacili jednog dečka koji je tada imao nekih 13 godina i pri tome je bio na TV-u. Mi smo svi to gledali na televiziji u dvorani samostana u Šćitu, tamo smo jeli. Pitaju oni to dijete što misli, konvoj je pred vratima u srednjoj Bosni, sutra se kreće za Novu Bilu i to dijete kaže ja mislim da oni idu u sigurnu smrt” kaže nam Vukušić približavajući opasnost situacije u kojoj su se našli.

“Dan danas kad gledate s distancom od 30 godina, toliko je tu Božje providnosti. Nikad neću zaboraviti, ispred HRT-a je bila Silvana Menđušić s Igorom Mirkovićem i kada smo se spustili, kada je kretao konvoj s Ljubavne stijene, pozicije iznad Uskoplja i Gornjeg Vakufa, došao je doktor Lang i pored njega je bio Čulo, njegov pomoćnik i oni su imali jednu malu kutijicu za ordenje. Igor Mirković snima Langa, ja sam bio tamo s Tomasovićem , dogovaramo daljnju operativu, a Lang otvori kutiju i unutra je bila vitraža pa je rekao ovo su oči Bogorodice iz crkve u Dubrovniku napadnute 3. prosinca 1991. i ja sam to dobio u Dubrovniku kada sam došao s konvojem, a donio sam to ovdje i kako nas je Majka Božja čuvala tada, čuvat će nas i sada, a kad vam to kaže čovjek koji je za vrijeme Jugoslavije bio istaknuti član partije pa kad vam on to kaže onda je sigurno da je neka Božja sila bila s nama cijelo vrijeme” objasnio je Vukušić nadodavši da je Bijeli konvoj bio prva stepenica na putu koji je išao k Daytonskom sporazumu, to je višedimenzionalan značaj”, zabilježeno je na stranici Zagreb.info

 

Oznake

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar