U minskom polju hrabrost i briga za drugog, a izvan prijateljstvo i druželjubivost
Vjerojatno i ne razmišljamo o minama i drugim različitim eksplozivnim sredstvima koja su posijana diljem Bosne i Hercegovine kao posljedica rata. Sjetimo se samo kada čujemo kako je netko stradao od mine i ponekada u šetnji prirodom kada vidimo oznake upozorenje na opasnost od mina.
Od završetka rata intenzivno se radi na uklanjanju mina i čišćenju miniranih i sumnjivih površina. Još uvijek sumnjiva površina obuhvaća 838,29 kilometara kvadratnih ili 1,63 posto u odnosu na ukupnu površinu BiH. Procjenjuje se da je u BiH preostalo 170.657 minsko-eksplozivnih sredstava.
Nakon rata, stradala je 1781 osoba, od čega 624 smrtno. Od ovog broja 134 su deminera (53 smrtno).
Foto/video – Deminerska osobina: Odvažnost za najopasniji posao na svijetu
Tko su ti ljudi koji uklanjaju minsko eksplozivna sredstva, čiste teren da bi ga mogli koristiti poljoprivrednici, lovci, planinari i svi drugi stanovnici koji gravitiraju tom prostoru? To su posebni ljudi, izuzetne hrabrosti, velike brige za druge koji su izvan minskog polja druželjubivi, zabavni i grade velika trajna prijateljstva.
Povezanost koja traje cijeli život
Proteklog vikenda, točnije, 7. rujna 2024. godine pridružili smo se ekipi bivših i sadašnjih deminera komponente HVO-a koji se već nekoliko godina okupljaju u nekom drugom mjestu kako bi se susreli, obnovili uspomene i jednostavno prazgovarali o tome gdje su, kako su i što rade.
Domaćini ovogodišnjem druženju bili su ramski demineri, a kao glavni organizator bio je Ivica Ban Džalto. Susret je održan u mjestu Klekovnica, na Ustirami. Raspoloženje je bilo više nego odlično. Razgovori su se vodili s puno smijeha i podsjećanje na različite dogodovštine. Bilo je i onih težih, ali njih se nekako izbjegavalo. Sve je počivalo da onim lijepim pozitivnim stvarima. Povezala ih je opasnost, briga za drugog, ali i dobro druženje izvan minskog polja. Relaksacija se tražila na različite načine znane samo njima i njihovim uspomenama.
„Ovdje su se okupili mineri i demineri pripadnici komponente HVO-a od 1992. do 2024. godine. Tu su oni koji su u mirovini i oni koji nisu. Ima nas od Žepča do Neuma. Ovo je peto okupljanje po redu. Prvo je bilo ovdje u Rami, zatim u Žapču, pa u Novom Travniku, Kupres i evo opet u Rami. Dogodine je u Širokom Brijegu, vjerojatno u Britvici kod Dragana Solde Bilog”, kazao je domaćin Ivica Ban Džalto.
O deminerskom životu Ban je kazao: „Ne mogu taj život upisati malim riječima. Mi smo demineri posebna sorta ljudi odabranih od Boga. Mnogi govore da su demineri ludi ljudi. Nisu! To su prepošteni ljudi, vrijedni, ozbiljni u radu, veseli u druženju. Ovo je jedno druženje koje pokazuje da smo jedna obitelj.“
Ban je istaknuo kako su sve manja stradavanja deminera zahvaljujući obuci, očišćenim terenima i opremi koju je donirao EUFOR.
„U moje vrijeme je bilo teže, a danas je to nešto lakše. U mojoj karijeri imao sam samo jedno stradavanje kada mi je prijatelj i kum Zdravko Raič ostao bez noge na deminiranju na Buni kod Mostara. Sada sam u mirovini već 14 godina. Moj sin je nastavio raditi moj posao”, naglasio je Ban s ponosom o svom deminerskom nasljedniku.
Zdravko Kolar je na ovo druženje stigao iz Novog Travnika. Deminerskim poslom se bavio od 1997. do 2022. godine. O deminerskom životu Kolar je kazao: „Deminerski posao je i stresan i težak. Kada u konačnici pogledamo onda je human kad ga završimo. I svi gledamo na taj humani način jer će ljudi tu obitavati. Na to gledamo kao da smo spasili jedan život. Tijekom deminiranja najprije smo rješavali urbana područja, povratnička naselja pa onda poljoprivredna zemljišta. Tako smo planirali rad i po općinama.“
Uz sve stresne i napete situacija rada na deminiranju Kolar je istaknuo kako su upravo ova druženja kojih se posebno i najradije sjeća.
„Mi smo demineri kao jedna obitelj. Ne samo mi pripadnici HVO-a nego i pripadnici Vojske Republike Srpske i Armije BiH. Mi smo jedni druge cijenili i radili koordinaciju dok nismo počeli zajedničke projekte raditi. Demineri su na pozitivan način posebna sorta ljudi. Poštujem sve deminere i dan danas se za njih sve pomolim bez obzira koje su vjere i nacije“, kazao je Zdravko Kolar deminer iz Novog Travnika.
Ugodan dan uz ugodno druženje puno smijeha, prepričavanja uspomena, sjećanja ne poginule i preminule kolege deminere, podsjećanje na njihove dogodovštine obilježje je ovog deminerskog druženja.
Na kraju su demineri ponovno poručili da se treba svatko dobro držati upozorenja o opasnosti od minsko eksplozivnih sredstava u nekom području. Ukoliko netko zamijeti nešto sumnjivo potrebno je da obilježi mjesto i obavijesti Civilnu zaštitu u svom mjestu.
DEMINERI: Stavljanje svog života u opasnost da bi drugi bili sigurni
