U Rami kivi – ili krompir trkljo ?

Mnogim je malo starijim čitateljima poznato da se kivi ( ni plodovi, ni stabla ) nije davno pojavio na prostoru bivše države, tako se i u Rami za kivi saznalo tek koncem osamdesetih godina, pred sami rat. Izazvao je veliko zanimanje i jedna od prvih privatnih trgovina u Prozoru zvala se „Kivi“. Plodovi kivija bili su vrlo cijenjeni i hvaljeni kao izuzetno zdravo voće. Popularnost kivija i povoljni klimatski uvjeti, prvenstveno u Hercegovini, i dostupnost sadnica naveli su mnoge znatiželjnike da u dvorištima i okućnicama pokušaju uzgajati kivi.
 
Ni Rama nije mnogo kasnila u uzgoju kivija. Poznato mi je da je nekoliko entuzijasta ( Donje) Rame pred sam rat nabavilo sadnice kivija, možda istovremeno ili s kojom godinom razlike. Kao zaljubljenik u voće među prvima sam zasadio sadnice kivija, ženski i muški. Kad sam (zajedno sa suprugom) kupovao sadnice, prodavačica mi je kazala da uz ženske mora biti bar jedan muški, a i da je preporučljivo saditi na četiri ženske jedan muški kivi. Ja sam kupio samo po jednu sadnicu, jer su tada bile prilično skupe (a i supruga nije bila sklona preporučenoj kombinaciji).
 
Od tada je prošlo oko četvrt stoljeća, a fotografije su najbolji pokazatelj rezultata.Ovaj članak pišem da preporučim i potaknem daljnju sadnju kivija u Rami, i to ne samo u Donjoj. Klimatski uvjeti nisu prepreka, samo treba mala pažnja prve dvije – tri godine, dok odrveni. Kivi preporučam jer je za sadnju i rast biljke dovoljno kvadrat zemlje uz dvorište, a idealan je za hladovinu zbog bujnog, krupnog i zdravog lista. Ne traži nikakvu kemijsku zaštitu , niti drugu njegu. Dovoljna je samo rezidba, a može formirati razne uzgojne oblike – odrina, kordonac i dr. Rađa tri – četiri godine nakon sadnje, redovno i obilato.
 
Prije dvije godine (2012.), u kojoj je pao nejveći zapamćeni snijeg, puno veći u Donjoj nego u Gornjoj Rami, izvagao sam urod – na jednoj (ženskoj) sadnici bilo je ukupno 156 kg ( slovima : stopedesetšest). I prošle, 2014. godine, u kojoj gotovo uopće nije bilo uroda voća, kivi je rodio prosječno, a plodovi su krupniji zbog čestih kiša.
 
Ovo što se na fotografiji vide spletena dva stabla kivija, jedna je ženska, a jedan muški. Zainteresiranima za sadnju kivija sa zadovoljstvom dajem detaljnije upute.
 
I na kraju, malo o naslovu.
 
Prepričava se zgoda – nedugo nakon rata na Gračacu su u hladovini pod odrinom kivija pred mladinom kućom, zajedno s domaćinima, sjedili svatovi, koji su po nju došli iz najvećeg sela Rame ( da ga ne imenujem, ionako je dobro poznato) . Jedan je od njih upitao jednog od domaćih – šta je ovo – pokazujući na već dobro krupne plodove kivija. Upitani, koji je inače s Ustirame, iako naizgled ozbiljan, bio je poznat po tome što se volio šaliti, odgovorio mu je vrlo ozbiljno – zar ne znaš šta je to. Ne znam, reče prvi. E to ti je krompir trkljo (trkljaš), odgovori mu. Kako trkljo, priupita ga ovaj. Lijepo, posadiš samo jednom, napraviš podupirače i svake godine bereš.
–          Stvarno ?
–          Stvarno.
–          Možeš li mi nabavit sadnice ?
–          Mogu, imam kćer u Italiji, samo da znaš, sadnice su skupe.
–          Nema veze, nisu meni važne pare ni cijena, samo da ne moram svake godine sadit krompir, reče i izvadi novac.
–          Naravno, šaljivdžija mu tada reče istinu i novac osta kod vlasnika, a ostade i priča o KROMPIRU TRKLJI (trkljašu).
 
       Tekst i fotografije : Jure Džalto