Umjetnost križa: Ramski križ akademskog kipara Mile Blaževića

Povjesničarka umjetnosti Nevenka Šarčević emisiji “Umjetnost križa” govori o spomeniku Ramskog križa akademskog kipara i sveučilišnog profesora Mile Blaževića. Spomenik je postavljen u dvorištu franjevačke crkve i samostana na Šćitu u Rami provincije Bosne Srebrene (Bosna i Hercegovina). Ideja za izradu monumentalne skulpture tj. podizanje spomenika došla je od ramskih franjevaca i njima bliskih krugova ljudi kada su željeli iskazati znak sjećanja i zahvalnost svim stradalim Ramljacima u posljednja dva rata.

Na projektu podizanja spomenika počelo se raditi početkom devedesetih godina, a do izrade i samog podizanja Ramskog križa potrajalo je sve do 1996. godine. Kada se približimo ovoj monumentalnoj skulpturi visine četiri metra i mase dvije tone uočit ćemo da sadrži na obje strane niz figurativnih motiva. Na samom podnožju s obje strane križa Blažević je modelirao ljude koji plešu kolo – što je čest motiv nadgrobnih spomenika i to stećaka koji su na prostoru Rame brojni. Na prednjoj strani (gledajući od ulaza u samostan) prikaz je raspetog Isusa i apostola oko njega. Na krakovima križa je arkanđeo Mihael te scena polaganja Isusa u grob. Druga, stražnja strana sadrži prikaz Krista Pantokratora kao posljednjeg suca, a oko njega su simboli evanđelistā. Iako je Blažević gotovo izbjegao prazne plohe križa, njegova je naracija jasna.

Ramski križ akademskog kipara Mile Blaževića / Foto: fra Tomislav Brković

Kad se govori o spomeniku Ramskog križa, Šarčević je istaknula da je nemoguće ne govoriti o kulturi sjećanja kojim se „bolno sjećanje na stradanje željelo staviti komunikaciju sa središnjim simbolom kršćanstva. Ramskim se križem željelo pokazati da se na zlo ne odgovara jednakim zlom. Stoga i jest prikladan spomen na patnju stradanja upravo križ. Križ je potvrda dostojanstva kršćanske kulture sjećanja koja smisao svoje žrtve nalazi u Isusovoj žrtvi. Križ nas podsjeća da sjećanje ne smije biti zarobljeno ni našim niti tuđim zlom.“ Uz to, istaknuto je da se izbor motiva križa čini logičnim ako se uzmu u obzir brojni drveni križevi na ramskim grobljima. Cijenjeni hrvatski pisac i tumač kulturne povijesti Bosne i Hercegovine, Ivan Lovrenović pisao je o križevima u knjizi “Bosanski križ – kršćanski nadgrobni spomenici iz razdoblja turske vlasti” (Sarajevo – Zagreb, 2010.). Lovrenović je u ovim spomenicima koji su se, kako on ističe, počeli pojavljivati nad kršćanskim grobovima širom Bosne krajem 15. i početkom 16. stoljeća prepoznao: „jedan od najauthtonijih kulturno-povijesnih znakova i vrijednosti stare Bosne“.

Dio spomenika Ramskog križa je i u bronci izveden popis poginulih Ramljaka u posljednja dva rata, decentno postavljen na nižoj razini prema jezeru. Riječ o nemaloj brojci stradalih i to više od 1500 ljudi. Time je gošća na kraju naglasila da ovdje križ na „jedinstven način kroz mjesnu memoriju i bol komunicira o lokalnom i univerzalnom te da je znakovito kako je postao “amblemom Rame“.