UNATOČ PRIJETNJAMA Čović i Dodik potvrdili su izbornu suradnju i raspodjelu srpskih i hrvatskih glasova

Predsjednik HDZ-a BiH i hrvatski član Predsjedništva BiH dr. Dragan Čović sastao se u utorak, 3. srpnja, u Istočnom Sarajevu sa predsjednikom SNSD-a i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom. Ovaj posjet dolazi nakon što je predsjednik RS-a zaprijetio da bi Hrvati u BiH mogli snositi posljedice zbog činjenice da je hrvatska policija uhitila bivšeg časnika vojske bosanskih Srba Dane Lukajića osumnjičenog za ratne zločine počinjene nad zatočenicima u logoru Manjača. Na ovu prijetnju nije bilo javne reakcije od strane najjače hrvatske stranke u BiH – HDZ-a BiH. Upravo suprotno – dogovorena je predizborna suradnja sa Dodikom.

Kako je priopćeno iz HDZ-a BiH, na održanom sastanku izaslanstva HDZ-a BiH i SNSD-a, a kojega su predvodili stranački predsjednici dr. Dragan Čović i Milorad Dodik, razgovarano je o aktualnoj političkoj situaciji te predstojećim Općim izborima u BiH. Nije izvješćeno je li tema razgovora bila i Dodikova prijetnja Hrvatima u BiH, a ponajviše zbog činjenice da se upravo HDZ BiH voli nazvati ‘stožernom hrvatskom strankom Hrvata u BiH’. No, realnost je da to HDZ BiH i jest, unatoč tradicionalno slabom odzivu Hrvata na izbore – tek nešto više od polovice njih izlazi na izbore, što je dovoljno upozorenje i povod za analize.

Nadalje, sa sastanka Dodik-Čović izvješćuju da je razgovarano o stabilizaciji ukupnih prilika u BiH i kako doprinijeti bržem putu Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji.

Naglašeno je da je suradnja dvije stranke dobra na svim razinama. Također je kazano kako treba konačno doći do rješenja da jedan narod ne bira drugom političke predstavnike.

Jedna od zanimljivosti u ovom vrlo šturom priopećnju je da su na sastanku nazočili i dopredsjednik HDZ-a BiH i ministar financija i riznice BiH Vjekoslav Bevanda, ministrica financija Vlade F BiH Jelka Milićević te ministar financija RS-a Zoran Tegeltija.

Ipak, čini se da su financije bile glavna tema sastanka 

Više nego čudno je što su ovom sastanku nazočili ministri iz financijskog resora BiH, FBiH i RS-a, dok su teme (barem što je javnost izvješćena) bile međustranačka suradnja ove dvije stranke na predstojećim izborima.

Iako je iz HDZ-a BiH priopćeno da se razgovaralo o Općim izborima te “rješenja da jedan narod ne bira drugom političke predstavnike”, neslužbene su informacije o postojanju dogovora između dva lidera, Čovića i Dodika, o međusobnoj potpori na predstojećim izborima.

Naime, Dragan Čović kandidat je za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda, a Milorad Dodik za člana Predsjedništva iz reda srspkog naroda.

Zbog činjenice da se prvi bira iz Federacije, a drugi iz RS-a, vrlo dobri međustranački odnosi Čovića i Dodika značiti će i poziv Hrvatima iz HDZ-a u RS-u da daju potporu Dodiku, dok bi istu protuuslugu Čoviću učinio Dodik pozivajući Srbe u Federaciji na potporu Čoviću.

Principijelnost ovog “javno-tajnog” sporazuma je više nego upitna jer bi upravo, a ponajviše zbog činjenice da su izravni rivali Čoviću za Predsjedništvo i Željko Komšić (DF) kao i Diana Zelenika (HDZ 1990), srpski glasovi mogli prevagnuti u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva, ali možda i hrvatski u RS-u za Dodika u Predsjedništvu.

Obespravljeni Srbi bi mogli biti ‘jezičak’ na Čovićevoj ‘vagi’

Podsjetimo da je na prošlim općim izborima kandidatkinji SNSD-DNS-SP Željki Cvijanović stolica u Predsjedništvu BiH izmakla tek za 6.932 glasa. S obzirom da, prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine, u RS-u živi tek 26. 509 Hrvata, za potporu Dodiku bilo bi dovoljno i 10.000 hrvatskih glasova od njih nešto manje od 20.000 s pravom glasa.

S druge strane, Čović bi u Federaciji puno bolje prošao. On je i prijašnjih izbora imao potporu srpskih glasova u BiH.
Naime, prošlih Općh izbora Čović je bilježio 128.053 glasa.

U svemu ovome zanimljivi su ti “stranački talovi” koji bez ikakvog srama iskorištavaju činjenicu i političku neravnopravnost Srba u Federaciji koji, po Ustavu, nemaju pravo birati svoga predstavnika u Predsjedništvo, ali koji pristaju biti u službi “potkusurivanja po potrebi”.

Međutim, kada se pogledaju zbirni glasovi tadašnjeg HDZ-a BiH (koalicije HDZ-HSS-HKDU-HSP dr. Ante Strčević-HSP HB), za parlamentarnu Skupštinu BiH osvojili su 119.468 glasova,  Parlament F BiH bilježli su 118.375. – oko 10.000 glasova manje nego što je osvojio Čović kao kandidat za člana Predsjedništva BiH.

S obzirom da je u F BiH (također prema posljednjem popisu iz 2013.) danas 55.550 Srba, od kojih je njih nešto više od 40.000 s pravom glasa, jasno je da bi svaki srpski glas Čoviću dobro došao. Srbi bi vrlo lako mogli biti jezičak na čovićevoj vagi.

Glasove “drugih” koristili su svi

No, ovdje treba uzeti u obzir i vrlo jaku oporbu SDS-a sa koalicijskim partnerima, koji bi isti recept mogli primjeniti i prema HDZ-u 1990, primjerice.

Kao što je dio bošnjačkih glasova svojedobno koristio i kandidatu za Predsjedništvo BiH Martinu Ragužu koji je osvojio 94.695 glasova, a njegova stranka 40.125 glasa.

To je realnost, potkovana međustranačkim dogovorima i izbornim kalkulacijama u svim strankama.

Međutim, treba biti krajnje realan, a možda i pošten, te priznati da Željko Komšić nije prvi izmislio da “drugi biraju predstavnika prvima” ili obratno.

Prvi je bio zaboravljeni Ivo Miro Jović – aferim

Mnogi su zaboravili da za svoj prvi, i jedini, polumandat za člana Predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda, Ivo Miro Jović isključivo može zahvaliti svojim tadašnjih bošnjačkim kolegama zastupnicima u Zastupničkom domu F BiH.

Za podsjetiti je da je izbor Ive Mire Jovića za člana Predsjedništva BiH uslijedio nakon što je visoki predstavnik U BiH Paddy Ashdown u ožujku 2005. godine smijenio Dragana Čovića, tadašnjeg člana Predsjedništva BiH. Protiv Čovića je Tužiteljstvo BiH, zajedno s braćom Lijanović, Jozom, Mladenom, Jerkom, kao i sudcem Ustavnog suda BiH Matom Tadićem te profesorom Zdravkom Lučićem, podiglo optužnicu zbog zlouporabe položaja ili ovlasti, nesavjestan rad u službi i supočinjenje u davanju dara i drugih oblika koristi.

To je za Ashdowna bilo dovoljno da, bez suđenja i sudske odluke, smijeni Čovića, krajem ožujka naloživši mu da “odmah napusti svoj ured”. Ured hrvatskog člana Predsjedništva trebalo je popuniti i tu dolazi do prvog slučaja političkog nasilja nad najmalobrojnijim narodom.

U ovoj situaciji, do tada neviđenoj, Izborni zakon predviđa da Parlament predloži i izaberu novog člana Predsjedništva. Tada je, mimo volje Kluba Hrvata u Parlemantu koji je imao nacionalnu legitimnost, bošnjački zastupnici predlažu i izglasavaju Ivu Miru Jovića za novog člana Predsjedništva BiH.

Članovi Kluba Hrvata tada su bili Vinko Zorić, Martin Raguž, Ruža Sopta, Filip Andrić i Ivo Miro Jović, sve odreda tada članovi HDZ-a BiH. Iz razloga što nije bio prijedlog Kluba Hrvata, za Jovićev izbor nije glasovao niti jedan hrvatski zastupnik. Osim jednog – Ive Mire Jovića koji je glasovao sam za sebe.

Ova manipulacija bošnjačkim glasovima nije naišlo na veće negodovanje u samom HDZ-u BiH – optužnica protiv Dragana Čovića bila je top tema u medijima, no nesumnjivo da je utjecala na početak raskola u najjačoj hrvatskoj stranci.

Jović je svoj mandat dočekao relativno mirno, već na sljedećim izborima 2006. godine protukandidat mu je bio SDP-ovac Željko Komšić, dok je Jović bio među najglasnijim s tvrdnjom kako je “Komšić izabran bošnjačkim glasovima”.

Svaki glas za fotelju je bitan, pa makar i “drugih”

Na kraju se ispostavlja da je već prije navedena, sveprisutna, krilatica “da jedan narod ne bira drugom političke predstavnike”, samo još jedan vapaj za konsolidaciju vlastitog, neodlučnog, biračkog tijela dok se, s figom u džepu, nitko ne ustručava iskoristiti svaki glas u prisvajanju svake nove fotelje, bilo to u Predsjedništvu ili parlamentima na svim razinama.

Stoga, a možda umjesto zaključka: naši lideri, koji javno zgovaraju da ‘jedni ne biraju drugima’ već odavno ‘jedni drugima biraju’. I te kako.

(Republikainfo.com/V.S.)