USTAVNI UD: Vječna ljubav
Pjesnik kaže da su sve prave ljubavi tužne. Cinik dodaje: osim onih na prvi i sve naredne interese. Pjesnici su, kao što znamo, čuđenje u svijetu. „Cinizam je“, kazala je američka spisateljica Lillian Hellman, „neugodan način za izreći istinu“.
Piše: Emir Imamović
Predsjednik HDZ-a BiH, Dragan Čović, je gostovao u programu raspadajuće UNA TV i tamo, pored ostalog, rekao: „Izetbegoviću je ovo zadnja šansa da ispuni planove koji su u obitelji zacrtani prije 20-30 godina“. Mislio je, naravno, na predstojeće izbore, dok o detaljima planova nije govorio.
„Žalosti me da je nakon poziva u moj ured nastala hajka koju ne mogu da razumijem. Dopredsjednici su naveli da je to neustavno ne navodeći koji dio. Nedopustivo je i neprihvatljivo napadati instituciju Predsjednika FBiH i rušiti institucije ove države. Presretan sam da sam upoznao 19 osoba s kojima sam direktno razgovarao. Volio bih da ih mogu sve imenovati jer su to divne osobe”, kazao je predsjednik Federacije, Marinko Čavara, komentirajući reakcije na njegovo imenovanje sudija i sutkinja Ustavnog suda većeg entiteta.
Čavara je, čisto da ponovimo gradivo, dopredsjednik Hrvatske demokratske zajednice i član Predsjedništva te stranke
E, kao takav – dobro, i kao predsjednik većeg entiteta – on nije, naravno da nije, u Ustavni sud FBiH imenovao devetnaest divnih ljudi, već njih četvero, među kojima je i Ajša Softić, čiji je muž, Safet, u Stranci demokratske akcije isto što i Čavara kod Čovića, dakle potpredsjednik i član Predsjedništva!
Predsjednik SDA je, eto da i to ponovimo, Bakir Izetbegović kojem su, kako ono reče Čović, nadolazeći opći izbori „zadnja šansa da ispuni planove koji su u obitelji zacrtani prije 20-30 godina“. Neupućeni i rođeni tamo gdje je riječ princip nešto više od prezimena jednog atentatora, sada se mogu početi čuditi jer je dopredsjednik HDZ-a naumio u Ustavni sud FBiH montirati suprugu potpredsjednika SDA, dok njegov, Čavarin, predsjednik upozorava kako je Softićevom šefu drugi oktobar 2022. godine „zadnja šansa da ispuni planove koji su u obitelji zacrtani prije 20-30 godina“?!
Mi, međutim, imamo dragocjeno iskustvo zahvaljujući kojem se ničemu ne možemo čuditi, niti nas nešto može, posebno pozitivno, iznenaditi
A ni sa zanimljivim, za ovu priču korisnim primjerima ne oskudjevamo: ne bi, nema šanse, Sebija Seka Izetbegović, jedina iznad Bakira, mogla nesmetano upropaštavati Klinički centar Univerziteta Sarajevo bez pomoći HDZ-a u množenju njenih direktorskih mandata, baš kao što ne bi ni Dragan Čović mogao zetove zapošljavati na budžetske poslove bez bratskih i prijateljskih odnosa sa SDA.
Onom SDA koja je, čisto da se Srbi ne naljute jer ih se ne spominje, bila od itekakve koristi prilikom zapošljavanja sina Nikole Špirića, notornog Nikole Špirića!, u Obavještajno sigurnosnoj agenciji BiH. Bosnu i Hercegovinu, baš ovakvu kakva je – a nakaradnija ne može biti – ne čuvaju ni Okvirni mirovni sporazum, ni Christian Schmidt, ni međunarodne vojne snage, ni američka vanjska politika, ni sve rezolucije Bundestaga, ni turski interesi, ni rusko zaklinjanje u Dayton, ni uticaj Srbije zapadno od Drine, odnosno Hrvatske zapadno od Zagreba, ni Evropska unija, ni NATO, pa ni strah od eventualnih sukoba i pratećih nepogoda.
Čuvari napetosti, disfunkcionalnosti, bijede, jada, straha, mržnje i tako dalje i tako redom su, naravno ne i jedini, Dragan Čović i Bakir Izetbegović, te njihove političke organizacije koje u praksi rade kao društva jednog lica. Preciznije: kao dva društva dva lica čije marionete možda i znaju zašto, eto, predlažu Softićevu ženu sa sutkinju Ustavnog suda, ali sigurno znaju da to moraju napraviti. Mišljenje Marinka Čavare je kao i mišljenje Sakiba Softića: ono po što se ide u – u prvom slučaju – Ulicu Kneza Domagoja bb ili, u drugom, u Ulicu Mehmeda Spahe broj 14.
Oni, naravno, s tim nemaju problema jer znaju kako je slabije korištenje mozga jedan od osnovnih preduslova za bolje pozicioniranje na mjesta na kojima je, kako pjesma kaže, pos’o dobar, a para laka.
Koalicija Stranke demokratske akcije i Hrvatske demokratske zajednice, osim što traje duže od nuklearnog otpada, ima, kako vidimo, dva nivoa: pojavni i suštinski
Na prvom se svađa, prijeti, ucjenjuje i nadurava, dok se na drugom sve odvija u najboljem mogućem redu. Tako, eto, dok Čović upozorava kako su naredni izbori „Izetbegoviću zadnja šansa da ispuni planove koji su u obitelji zacrtani prije 20-30 godina“, njegov dopredsjednik u Ustavni sud imenuje suprugu potpredsjednika SDA čiji će lider, prvom zgodom, upozoriti na opasnost od HDZ-BiH i, odmah zatim, narediti da se Čoviću pomogne i rješavanje famozne kadrovske križaljke. Istina, nije tako bilo uvijek: na početku duge ljubavi vezale su se zastave, obećavalo svašta i – zvuči li poznato? – nelegitimno biralo.
Naime, uoči izbora održanih u kasnu jesen 1990. godine, SDA je pozivala svoje birače da, uz kandidate te stranke, koristeći mogućnost koju su pružala tadašnja izborna pravila, glasa i za one iz Srpske demokratske stranke, odnosno Hrvatske demokratske zajednice, pa su članovi kolektivnog šefa države postali i Stjepan Kljuić i Franjo Boras, osvojivši zajedno preko 800.000 (slovima: osam stotina hiljada) glasova!
Sadašnji Izborni zakon je, znamo, ipak drugačiji, a ni neki budući, kada ga jednom dogovore, neće omogućiti reprizu 1990. No, to nije nikakva smetnja koaliciji koje se ne mora ozvaničiti jer se podrazumijeva. I u praksi radi kao da su je Japanci sastavili. Savršeno.
Izvor: bljesak.info
