Vizitacija Rami biskupa Blaškovića 1735. godine
Makarski biskup Stjepan Blašković (1731.-1776.) bio je prvi biskup nakon Ogramića, koji je 1735. godine pohodio Ramu, i tom prilikom krizmao veliki broj vjernika. Prema njegovu dnevniku, na područje župe, u Proslap, u blizini rijeke Rame, stigao je 26. srpnja 1735. i s pratnjom sjahao pred kućom Pavla Nikolića. Tog dana je u polju slavljena sv. misa s narodom i krizmano mnogo osoba.
Piše: Anto Ivić
Sljedećeg jutra, od Nikolića, biskup se zaputio ka Podborju, gdje je odsjeo u domu Filipa Filipovića. I ovdje je krizmao „veliki broj djece, žena i odraslih ljudi.“ Sutradan je s pratnjom otišao u selo Gmići,[1] gdje je primljen u kuću Ante Petrovića. Nakon ispovijedanja i pouke prišao mu je i u znak poštovanja poljubio bradu preko trideset puta dizdar grada Prozora. Taj dan je biskup večerao kod kadije Ibrahima Macanovića iz Prozora koji mu je dopustio slobodan pohod kršćana.
Blašković je i 29. srpnja obavljao uobičajene obrede i krizmao.
Nakon ručka, biskup se na putu razdvojio od don Ante Budimira i župnika, te krenuo prema Prozoru, a svećenici ka selu Ploča. Blizu Prozora, biskupu je u susret izišao „jedan plemeniti turčin“, i dopratio do sudnice, gdje ga je dočekao kadija, i uveo u sudnicu u kojoj su bili okupljena 22 odličnika islamske i dva kršćanske vjeroispovijesti. Na počasnom mjestu, s desna kadiji, prisustvovao je presudi u svezi s prepirkom između kršćana i nekih turaka oko nekog novca. U ime naroda, jedan musliman je kazao da je Rami potreban biskupov blagoslov.
„Pače, 46 je godina otkako su oci manja braća opservanti, radi čega, ne znamo – zapalivši vlastitom rukom i samostan i crkvu sv. Petra, otišli pod vodstvom Jankovića preselivši obitelji iz Rame u Sinj… S tim je nestalo svećeničkih blagoslova dobročinstvima koja dolaze s neba ovoj našoj zemlji.“ Tom prilikom su Blaškoviću čak nudili da ostane među njima uz plaću od 300 cekina, osim živežnih namirnica, i vraćanje nekadašnjih samostanskih posjeda. Kadija ga je poveo u svoju kuću, darovao mu konja, ali biskup je pristao poslužiti se njime nekoliko dana. Zatim se biskup pridružio svećenicima u selu Ploča, te prenoćio u kući Petra Konakovića(?).[2]
Blašković je i 30. srpnja slavio sv. misu s nadahnutom propovjeđu, ispovijedao, dijelio zapise i molio nad muslimanima
Blašković je i 30. srpnja slavio sv. misu s nadahnutom propovjeđu, ispovijedao, dijelio zapise i molio nad muslimanima, nakon čega se uputio u selo Gačić (?)[3] i odsjeo u kući Jure Gašpara. Sljedećeg, 31. dana mjeseca srpnja 1735. oko 4.000 vjernika ne samo iz čitave Rame, nego i iz Uskoplja, Gornjeg i Donjeg Vakufa i drugim mjesta, došlo je krizmati se. Biskup se sastao i s „više odličnih Otomana, koji su došli iz Gornjeg Vakufa i iz drugih mjesta.“ Između ostalih, bili su to begovi Dugalić i Filipović, koji su došli iz Travnika. Njima je podijelio zapise. Za vrijeme ručka u kasnu večer krizmao je još jednu osobu koja je došla iz Vakufa. „Bilo je gotovo pola sata noći kada uzjaha na konja i ode u selo Orašac.“ Ondje odsjede u kući Ivana Ivankovića.[4]
Biskup je i 1. kolovoza obavljao pripremu za sakramente
Došli su mu dva kršćanina „u ime i od strane turaka iz Ravnoga i Kupresa.“ Molili su da ih posjeti, jer su imali najezdu krtica koje su im jele plodove; Biskup im je dao bačvicu blagoslovljene vode sa svetačkim moćima u njoj, da njome s čvrstom vjerom škrope polja i njive.
Poslije ručka, krenuo je planinom Vlainjom i Vranom do Čvrsnice iznad Doljana, i stigao do Gradine na obroncima brda iznad ravnice zvane Polja, ljetnog pašnjaka. U Polja je stigao noću. Sjahao je na mjestu zvanom Brzonj, između Polja, Doljana, Trišćana i Sovića, da bi i stanovnici spomenutih mjesta imali zgodu primiti oproste i sv. krizmu.“
Biskup i pratnja su nakon ispovijedanja i podjele sv. krizme 2. kolovoza, odatle otišli u Badnje i odsjeli u kolibi Ivana Vrljića „gdje je koža služila kao zaštita od zemlje.“ Noćivši ondje, ujutro je na susjednom brdu blizu vode zvane Badnji, ispod Čvrsnice, „pune snijega u svako doba godine“ pod smrčevim stablom obilježenim znakom križa i podignutim oltarom, podijelio sakrament sv. potvrde.
Nakon ručka, biskup je produžio u Svinjaču, prolazeći između Jelin i Vran planine, koje su pod snijegom.[5] Stigao je u siromašnu kuću Mate Kraljevića u podnožju šumovite planine Štitar. Nakon podjele sakramenata 4. kolovoza, biskup je nastavio prema Rakitnu i Mostarskom Gracu.[6]
[1] U priređenom tekstu stoji Nanići(?). Očito su to Gmići (Na Gmići).
[2] Fra Andrija Nikić nije bio siguran u korektnost prezimena pa je stavio upitnik. Ovo prezime iz Ploče ipak bi trebalo biti Ivanković ili možda Ivanović.
[3] Naziv s upitnikom na mjestu kojeg vjerojatnije piše selo Jaklić.
[4] Ili Ivanovića?
[5] Premda su i danas veliki dio godine ove planine pod snijegom, ipak činjenica da je to bilo početkom kolovoza ukazuje na klimatske promjene kroz ova dva i pol stoljeća.
[6] Andrija NIKIĆ, Dnevnik makarskog biskupa Stjepana Blaškovića iz 1735. godine, Mostar 1994. 53.-56.
