Za tetoviranje ili sicanje ramskih žena, čulo se i u Poljskoj

“Naš san je u našem gradu organizirati izložbu o tetovaži ‘Sicanje’, s opisom ove lijepe tradicije. Osim toga, vrlo smo otvoreni za razne suradnje.”

Ljetno je ove godine na Ramskom jezeru bilo nekako drugačije. Vodostaj je u skoro punoj razini. Sve je ugodno ozelenilo i nekom promatraču koji je prvi put ovdje zasigurno  se čini da je stigao u dio svemira koji je Bog za sebe stvarao.

Stoga i ne čudi veliki broj posjetitelja, kako domaćih tako i onih iz cijele Europe, pa i s drugih kontinenata. U smještaju se traži ležaj više, a plovidba je doživljaj za sebe.

Među tim gostima koji su stigli u Ramu pristigao je zanimljiv bračni par, Ola i Bartosz Wilbik iz poljskog grada Poznana. Njihov posjet Rami proteklog vikenda je proizišao iz sasvim jedne na oči obične priče koja se našla na internetskim stranicama o tradicionalnom tetoviranju ili sicanju ramskih žena.

Ola je diplomirala rusko-ukrajinsku filologiju, strastveno voli kulture i strane jezike. Svakodnevno radi kao voditelj izvoza u poduzeću za prodaju tkanina za namještaj. Bartek je diplomirao kulturologiju i novinarstvo, ali je svoju budućnost vezao uz vojne organizacije i strukture. Njegove strasti uključuju kuhanje, učenje o kulturama i etničko tetoviranje, koje razvija od 2019. Ima svoj svoj studio @ethnicbeartattoo.

Sicanje povod posjetu Rami koji zasigurno neće biti posljednji

Odmah na prvom susretu upitali smo što ih dovodi u Ramu. „Iskreno govoreći, do Rame smo došli slučajno, ili možda igrom sudbine. Početkom kolovoza otišli smo na medeni mjesec na Balkan. Dok smo u Crnoj Gori jedne večeri čitali o tradiciji tetoviranja na Balkanu, naišli smo na članak o nestajanju tradicije Sicanja. Čuli smo za ovu tradiciju tetoviranja i prije, ali nismo očekivali da još ima ljudi koji se bave ovom temom”, kazao je Bartek.

Nakon pročitanog članka Ola nam se javila putem društvene mreže s pitanjem postoje li u Bosni muzeji u kojima se mogu vidjeti fotografije i drugi ostaci ove tradicije koja nestaje.

“Obavijestili ste nas da takav muzej ne postoji (barem ne još 😉 ), a jedini način da upoznate ovu tradiciju je da upoznate još uvijek žive vlasnike tetovaža. Tko bi rekao da se ove žene još mogu naći! Gotovo odmah smo odlučili doći u Ramu, a Vaš prijedlog za organiziranje susreta samo je potvrdio našu odluku!“, veselo je kazao Bartek.

Na pitanje je su li već ranije Ola i Bartek vidjeli tradicionalne tetovaže istaknuli su da je to bilo na internetu i sličnim dizajnima, starim snimkama ili na mladim ljudima na tattoo konvencijama.

Bartek nije krio svoje oduševljenje upoznavanjem ramskih tradicionalnih tetovaža

„Vidjeti ORIGINALNU, pravu tetovažu napravljenu na tradicionalan način potpuno je drugačije iskustvo. Za nas je tetovaža više od obične slike. To je simbol s određenim značenjem, napravljen za određenu svrhu. Može imati komemorativno, sakralno, afilijativno ili čak čisto estetsko značenje – ipak je dio specifične kulture, te je stoga povezan s vlasnikovom poviješću, kontekstom i povijesnom pozadinom. Stoga je druženje s ljudima iz njihovog kulturnog kruga i prilika da saznate njihovo mišljenje o tradiciji najfascinantnije iskustvo! No, iznenadilo nas je što nismo sreli nikoga iz mlađe generacije s tradicionalnim tetovažama. Vidite, Ramu sam zamislio kao Meku za bosansko-hrvatske tetovaže, gdje sam na svakom koraku virio tko ima tetovažu!“, zaključio je Bartek s onim iskrenim blagim osmijehom zadovoljan s onim što je vidio i upoznao.

Simbolika tetoviranja

Bartek i Ola su  naveli da ćete u Poljskoj  prije sresti ljude mlađe generacije koji na svojim tijelima imaju šare i varijacije na temu staroslavenske simbolike.

„Nažalost, među starim Slavenima u Poljskoj nije bilo dokumentiranih tradicija, odnosno nema dokumentiranih predaja. Vidim mnogo sličnosti između suvremenih tetovaža u Poljskoj i onih iz bivše Jugoslavije, što po našem mišljenju dokazuje snažnu inspiraciju.“

Na pitanje hoće li sebi napraviti tetovažu kao što je u Rami kod žena Baretk je s oduševljenjem kazao: „Sa zadovoljstvom. Sada kada sam zahvaljujući vama shvatio značenje i povijest ovih dizajna i mogao sam upoznati gledište same vlasnice takve tetovaže, moći ću to znanje prenijeti zainteresiranima.“

Tijekom razgovora s Mandom Burečić u Rumbocima koja ima zaista bogato i lijepo sicanje na rukama Ola je s posebnom pažnjom promatrala i fotografirala njezine ruke. “Ove šare su prekrasne i ako se odlučim tetovirati, voljela bih da bude inspirirana tradicionalnom bosanskom tetovažom,“ kazala je Ola ushićeno.

Rama u očima dvoje mladih Poljaka

Ovaj zanimljivi bračni par koji sasvim slučajno dođe u Ramu nije krio oduševljenje: „Prije svega, iznenadili su nas pogledi. Ramsko jezero koje oduzima dah i njegov prekrasan položaj i mogućnosti: Kupanje u jezeru, vožnja kajakom, splavom i rute kroz okolne šume i brda. Što se tiče grada – vrlo ugodno iskustvo. Zahvaljujući velikom broju kafića, ima svoju jedinstvenu, mirnu atmosferu i domaću atmosferu. Osim toga, dok ste u subotu u gradu, svakako pripazite na svadbene povorke, slaveći na jedinstven način!“

Ovaj lijepi kratki Bartekov opsi Rame Ola je dopunila riječima: „Ali vratimo se domaćoj atmosferi. Kad smo čuli za mogućnost susreta, potpuno smo zaboravili na dogovaranje smještaja. Srećom, Ramski Vjesnik se i tu pokazao od velike pomoći. Pomogao nam je naći smještaj kod Buce, koji nas je primio kraljevski. Bilo je rakije, vina, domaćih jela uz glazbu i pjesmu!“

Naše druženje i razgovor nismo mogli završiti a da ne upitamo hoće li ponovno doći u Ramu. “Naravno! Rado ćemo opet doći i već zajapurena lica pričamo obitelji i prijateljima o Rami”, kazala je Ola.

„Naš san je u našem gradu organizirati izložbu o tetovaži Sicanje s opisom ove lijepe tradicije. Osim toga, vrlo smo otvoreni za razne suradnje”,  zaključio je naš razgovor Bartek.