ZABORAVLJENI PJESNIK: Grah za Iliju Ladina
Ilija Ladin (pravo prezime Kozić), jedan je od najinteresantnijih hrvatskih pjesnika iz BiH, ali istovremeno i jedan od onih koje se, osim među kolegama, rijetko spominje. Rođen je 19. srpnja 1929. godine u Stratinskoj kraj Banje Luke, gdje je započeo školovanje. Ladinom se prozvao po ocu Ladi.
“Kasno je završio osnovnu školu, gimnaziju je pohađao u Travniku, Zagrebu i Banjoj Luci. Odrastao je u poslijeratnom siromaštvu i jadu, vazda ovisan o tuđoj dobroti”, piše Miljenko Jergović. Godine 1962. završio je Višu pedagošku školu, a 1976. studij romanistike na Filozofskome fakultetu u Sarajevu. Radio je kao učitelj i profesor francuskoga jezika u mnogim bosanskohercegovačkim mjestima, najdulje u Sarajevu, navodi se u Hrvatskoj enciklopediji.
Antina čuda
Ali Rembrandtu je bilo lako
On je toga dana Imao i jednu sliku i jednu juhu
Trebalo je samo
Skuhati juhu A kako od ništa
Išta?
Čudom, Ante
Veliš mi: tek da me se otarasiš
Čudom
I ponavljaš:
Čudom Pa radim ja na tome
Skupljam pepeo
Zvijezda padalica
U jednu urnu
I nosim na izložbu
To već nije Da nije
Ništa
To je sad spor moj
Parnica koju vodim sa Nebom
Krv iz desne ruke
Skupim u kalež
I odnesem na izložbu
Lijevom: ranjen
To već nije
Da nije
Ovaj eruditski pjesnik, samosvojne poetike, objavio je više pjesničkih zbirki, u kojima je zaokupljen biblijskom i antičkom tematikom, fenomenima života i prirode, zajedništvom svih živih bića (Prije tebe ničega, 1968; Od neba naovamo, 1973; Pjesme o kobili, 1975; Pjesme o pticama, 1979; Patnja je počela, 1986; Takav sam vam večeras, 1989).
U zbirkama Gospodin Mo (1995) i Muzama se ispričavam (1995) izrazio je svoje iskustvo sarajevske ratne tragedije, a izbor iz njegova opusa objavljen je u knjizi Račun svodeći (1999). Prvu knjigu pjesama (Prije tebe ničega) objavio je kada mu je bilo već skoro četrdeset. Njegovo se ime sporadično spominje u pregledima i antologijama hrvatske poezije, što je sudbina i nekih drugih književnika iz prošloga stoljeća.
“Ovaj posljednji rat preživio je u Sarajevu. U stvaralačkom je smislu to za njega bilo iznimno plodno razdoblje. Napisao je stotinjak ‘ratnih’ pjesama, i skoro je svaka bila izvanredna, začudna u svojoj elementarnosti”, podsjeća Jergović. Umro je 23. listopada 2001. u sarajevskome domu staraca, a prilikom jednog neurološkg sloma naglo je zaboravio sve.
Nije pamtio ni to da je ikad bio pjesnik. Nakon Ladinove smrti ustanovljena je pjesnička manifestacija Književna manifestacija “Grah za Iliju Ladina”, kojom su kolege pjesnici nastojali sačuvati sjećanje na lik i djelo ovog osebujnog pjesnika.
