Župa Gračac svečano proslavila svetog Antu, nebeskog zaštitnika župe

Župa Gračac svečano je proslavila blagdan svetog Ante, svečano misno slavlje u 11 sati je predslavio fra Stjepan Pavličević u koncelebraciji sa župnikom fra Antom Cvitkovićem, don Markom Tomićem i don Josipom Antukićem, župnikom i kapelanom iz Prozora, kao i fra Mijom Džolanom, kapelanom sa Šćita.

“Braćo i sestre, ne može se nikada dostatno naglasiti da je naš glavni poziv i glavno zanimanje upravo svetost. To je jasno istaknuto u Svetome pismu. Ali, moramo priznati da je ta istina bila i ostala zapostavljena u mnogim životima. Nekako živimo s uvjerenjem da je svetost samo za neke druge ljude, isto kao i s duhovnim zvanjem. (…) Uvijek smo u opasnosti da nešto zemaljsko i prolazno snažno privuče naše misli, a odvrati nas od našeg glavnog zanimanja, a to je spasiti život, spremiti se za vječni život”, kazao je fra Stjepan tijekom propovijedi.

“Svi mi sabrani ovdje kao krštenici imamo uzorit primjer u svetom Anti. Da poput njega živimo trajno obraćenje, a pomagani i osnaženi darovima Duha Svetoga. Djelima da potvrđujemo svoju vjeru i obnovit će se lice zemlje. (…) Sveti Ante sam šalje poziv da pogledamo u svijet u kojem živimo i prepoznamo da danas postoji čudo ljubavi”, dodao je fra Stjepan.

Župljane ove župe navečer očekuje sveta misa uz blagoslov djece.

Ex massa corporis

Vanjska proslava patrona župe je u nedjelju, 18. lipnja 2023. godine. Svete mise će biti u 8:30 i 11 sati, a svečano misno slavlje u 11 sati predslavit će fra Mile Babić.

Podsjećamo, tijekom posljednjeg uređenja crkve svetog Ante, u novoisklesani kip u srebrenom moćniku ugrađene su i moći prvog stupnja od samog tijela svetog Ante, lat. ex massa corporis, u vrijeme kada je župnik u Gračacu bio fra Mato Topić. Ovakvo iznimno mjesto stoga zasigurno barem za patrona župe Gračac zaslužuje biti mjestom molitve župljana i gostiju iz cijele Rame.

Sveti Antun Padovanski, svetac cijelog svijeta

Sveti Antun rođen je u Lisabonu u plemićkoj obitelji, oko 1195., i na krštenju je dobio ime Fernando. Stupio je među kanonike koji su opsluživali monaško pravilo svetog Augustina, najprije u samostanu svetog Vincenta u Lisabonu, a potom u samostanu Svetog križa u Coimbri, čuvenom kulturnom središtu Portugala.

U Coimbri se zbio događaj koji je označio prekretnicu u njegovu životu: ondje su 1220. bile izložene relikvije prvih pet franjevačkih misionara koji su podnijeli mučeništvo. Njihov je život duboko dirnuo mladog Fernanda i u njemu se rodila želja da ih nasljeduje i pođe putom kršćanske savršenosti: zatražio je tada da istupi iz augustinskih kanonika i postane manji brat.

Njegov je zahtjev prihvaćen i on se, uzevši ime Antun, uputio u Maroko, ali je Božja providnost odlučila drukčije

Zbog bolesti je naime bio prisiljen vratiti se u Italiju te je, 1221., sudjelovao na glasovitom “Kapitulu na rogožinama” u Asizu, gdje se susreo također sa svetim Franjom. Nakon toga je neko vrijeme živio u potpunoj skrovitosti u samostanu u blizini Forlija, na sjeveru Italije, gdje ga je Gospodin pozvao u drugu misiju. Pozvan, sasvim slučajno, propovijedati na svećeničkom ređenju, pokazao je da je obdaren takvom učenošću i govorničkim umijećem da su mu poglavari povjerili zadaću propovijedanja.

Započeo je tako u Italiji i Francuskoj apostolsko djelovanje koje je bilo tako snažno i djelotvorno da je naveo brojne one koji su se odijelili od Crkve da se ponovno vrate na pravi put.

Bio je također jedan od prvih učitelja teologije među manjom braćom

Nakon što je postao provincijalnim poglavarom manje braće iz sjeverne Italije, nastavio je službu propovijedanja, vršeći je naizmjenično sa službama vezanim uz vođenje provincije. Po završetku službe provincijala povukao se u blizinu Padove, gdje je boravio već u nekoliko navrata. Nakon svega godinu dana, preminuo je pred gradskim vratima, 13. lipnja 1231. Padova, koja ga je prihvatila s ljubavlju i štovanjem za života, odala mu je trajno štovanje i iskazala svoju pobožnost. Papa Grgur IX. ga je čuvši njegovu propovijed nazvao “Kovčegom Svetoga pisma”, a potom i proglasio svetim 1232. godine. Između ostaloga i zbog čudesa koja su se dogodila po njegovu zagovoru.

“U Vrhbosanskoj nadbiskupiji 15 župa ima svetog Antuna za nebeskog zaštitnika: Boće, Bugojno, Bukovica, Busovača, Dobretići, Drijenča, Gračac, Lukavac, Rastičevo, Sivša, Sočanica, Močila, Vukanovići, Žepče i Žitače-Podhum”, piše Katolički tjednik.

U Rami se sveti Ante slavi u Gračacu, uzdolskom Kominu te u filijali župe Rumboci, točnije u Zvirnjači.