Još uvijek očuvan okoliš omogućuje zdravu ispašu pčelama kada to dozvole vremenske prilike.

U proljeće se činilo da će ova godina biti dobra za pčelare, ali stalne kiše su dosta toga promijenile. U nekim dijelovima Rame ispaša nije bila dobra i pčelari su se dali u prehranjivanje pčela. U isto vrijeme dio Rame je bio dosta dobar za ispašu pčela i prikupljanje te tako slatke i zdrave tečne i skoro neophodne namirnice.

Da bismo provjerili kako je stanje uputili smo se kod iskusnog pčelara Maria Petričevića iz Jaklića u općini Prozor-Rama.

Od hobija do 130 košnica

Mario se započeo baviti pčelarstvom iz hobija te od prije dvanaest godina sa svega nekoliko košnica došao do više od 130. Taj njegov hobi pretvorio se u neku ruku u ozbiljan posao.

Stečeno znanje i iskustvo koje ne prestaje stjecati pokazuju s kojom ljubavlju Mario pristupa svojim pčelama.

Bio je pravi izazov snimati kako to izgleda u pčelinjaku kada je vrijeme vrcanja meda. U videu koji smo napravili može se puno toga naučiti.

Mario je svoje pčele stacionirao na tri lokacije. Svaku od tih lokacija svakodnevno posjećuje i radi oko pčela ono što je potrebno. Kada smo bilježili te aktivnosti činilo se kao da je to druženje s pčelama.

Osim vrcanja meda Mario koristi još neke blagodati koje pčele rade: „Osim meda skupljam pomalo i pelud, propolis i pčelinji otrov. Pelud s miješa s medom i tako konzumira. Propolis s miješa s medicinskim alkoholom i konzumira kao propolis kapi”, kazao je Mario.

Uključena cijela obitelj

Nije samo Mario u ovom poslu. U dio poslova uključena je obitelj. Zanimljivo je da su tu s njim uvijek supruga Antonija i sinovi Mijo i Petar.  Iako je Petar alergičan na pčelinji ubod ne odustaje i pomaže svom ocu kod vrcanja meda. Mijo je mlađi, ali je spreman pomoći i sigurno se i u njemu krije budući pčelar.

U sve poslove po potrebi uključeni su roditelji i obitelj brata Ante. Upravo dok smo bilježili njihove aktivnosti svi su se našli pri ruci kako bi pomogli oko vrcanja meda.

Iako je ova godina nešto lošija za mnoge pčelare kod  obitelji Petričević bit će meda i to u ozbiljnim količinama.

Svakako moramo istaknuti da je med ramskih pčelara prema stručnoj analizi ocijenjen u najvišoj razini. Vrlo često dobivaju nagrade  na mnogim sajmovima u BiH i regiji. To je još jedna potvrda pogodnog područja za bavljenje pčelarstvom.

Teško je bilo snimati i bilježiti kako Mario vrca med a ne zabosti prst. Teško je opisati tu slast i kvalitetu. To se mora probati.

Uz Ramsko jezero, ramsku rakiju i med će zasigurno postati pravi brend ovog kraja.

Spoj ramskog meda i rakije je piće koje su „bogovi izmislili za sebe“.

Šta drugo reći nego probajte med, ali i rakiju. To dvoje možete naći kod Maria u Jaklićima.

Mario je tu i da pomogne svojim znanjem i iskustvom za nove pčelare. Stoga za med i sve druge pčelarske informacije možete ga nazvati na broj 063 572 027.

Možda i vama kašika padne u med.

Objava Od hobija do 130 košnica i vrhunskog ramskog meda obitelji Maria Petričevića pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Med se smatra jednom od najprobavljivijih namirnica. Općenito, kad pitate kupce nema jedinstvenog odgovora vezanog oko njegove kristalizacije i pojašnjenja zašto se to događa. Mnogi još uvijek smatraju da je to rezultat hranjenja pčela medom, miješanja meda s industrijskim šećerom odnosno općenito prisustva industrijskog šećera.

Istina je, međutim, da se kristalizacija događa u svim vrstama meda u svijetu zbog prisustva velike koncentracije šećera u njemu, ali ne industrijskog konzumnog već prirodnih koji se nalaze u nektaru koje biljke luče: fruktozi i glukozi. Nije svejedno ima li određena vrsta više prirodnog glukoznog ili fruktoznog šećera. Sama brzina kristalizacije mednih vrsta raste kada raste i sadržaj glukoze (Phillips, 1929., Bogdanov, 1993.).

Pogrešno je mišljenje da se med ne može “pokvariti”. Naprotiv, a kristalizirani je čak i sigurniji od procesa kvarenja od “tekućeg”. Važno je napomenuti da je takav prirodno kristalizirani još uvijek potpuno siguran za konzumaciju i kao takav zadržava sva svoja nutritivna svojstva. Zapravo, mnogi ljudi danas preferiraju upravo takav zbog njegove konzistencije koja se može mazati i osjećaja da je manje “neuredan“ kod konzumacije.

Prirodan proces

Jedna je studija pokazala kako med može biti sačuvan u “tekućem” stanju bez izmjene sastava i pregrijavanja kojima su sklone velike punionice zbog lakšeg procesa punjenja. Prema njoj, prvo se skladišti na pet tjedana na stalnoj temperaturi od 0°C. Nakon toga se temperatura skladištenja diže na 14°C.

Njegovo čuvanje, ambalaža i prostorija, također utječu na procese kvarenja ili kristalizacije. Ako neprimjerena ambalaža, na primjer, ima nižu gustoću u svom sastavu, kao takva postupno može propustiti dio vlage iz meda čime će se sam proces kristalizacije donekle ubrzati. (Journal of Food Science 56[4]:1034 ).

I dok konzumni šećer sadrži samo “prazne kalorije“ koje ljudski organizam konzumacijom tek treba pretvoriti u glukozu i fruktozu, med ih već u svom sastavu sadrži što, koristimo li ga umjesto šećera, manje opterećuje naš organizam. Med je kao energetska namirnica time lako probavljiva za organizam pa se uspješno koristi i u prehrani vrhunskih sportaša.

Kristalizacija je, dakle, prirodni proces svih vrsta u kojem prije ili kasnije ovisno o vrsti postaje čvrst/kruti. Nastaje kada se prirodni šećeri (glukoza i fruktoza) kristaliziraju i stvaraju sitne kristale. Kada je koncentracija ovih šećera visoka, a temperatura niža, med ima sklonost kristalizirati. Ovaj proces može se dogoditi u nekim vrstama poput primjerice medljike ili bršljanova meda već unutar košnice, u skladištu pčelara ili kasnije nakon punjenja u staklenke ovisno o vrsti meda i uvjetima skladištenja.

Taj proces uključuje:

• Nukleacija: Kristalizacija počinje formiranjem malih kristalnih čestica, nazvanih kristalne jezgre ili nukleusi. To se može dogoditi ako med sadrži veće čestice šećera koje djeluju kao jezgra za daljnji rast kristala.
• Rast kristala: Nakon formiranja nukleusa, molekule šećera počinju se priklanjati oko ovih jezgri i formirati kristale koji rastu s vremenom, stvarajući čvrstu strukturu unutar meda.
• Povećanje viskoznosti: Kako kristali rastu, med postaje gušći i teži se širiti.

Ne držati med u hladnjaku

Med, neovisno o vrsti, ne treba držati u hladnjaku već u zatvorenoj staklenki (hidroskopan je) te izvan sunčeve svjetlosti najbolje na sobnoj temperaturi. Niže temperature potiču proces kristalizacije, što znači da je vjerojatnije da će do nje doći ako se čuva na hladnom mjestu, poput ostave ili podruma, a isti najbrže kristalizira na temperaturama od 14֯-18֯ C.

Kristalizirani med u staklenci ili nekoj posudi na sobnoj temperaturi, a ovisno o vrsti čak i na višim, možete otvoriti i okrenuti naopačke i neće se cijediti i jedan je od parametara kvalitete proizvoda koji pčele na identičan način proizvode tisućama godina, a koji usprkos napretku tehnologije nije moguće proizvesti industrijskim putem.

Onaj punjen u industriji nakon zagrijavanja prolazi pod visokim pritiscima kroz filtere i proces u kojem se on brzo zagrijava i potom hladi mijenja mu, osim izgleda, nepovratno i sam sastav. Tako punjen, za med kao namirnicu najčešće neprikladan način, ne kristalizira poput izvrcanog, pravilno uskladištenog i punjenog bez visokih temperatura i pritiska.

Pojedini kupci se još uvijek ustručavaju kod pčelara kupiti kristalizirani med iako im pčelari mogu pojasniti o procesu te o takvom medu

“Vjerovali ili ne, ali još uvijek ima ljudi koji smatraju da je kristalizacija meda znak prisustva industrijskog šećera i rezultat prihrane pčela pa čak i takav pogrešno zovu ‘ušećereni med’ i nerado kupuju misleći da se radi o patvorinama”, objasnila nam je Karla, djelatnica Franić farma Iz Varaždina, koji se bave proizvodnjom i prodajom meda, držeći naopako okrenutu otvorenu kristaliziranu staklenku meda iznad glave.

To je naravno sasvim pogrešno i rezultat potpunog nepoznavanja pčelarske proizvodnje i procesa skladištenja i čuvanja meda

Iako se šećer u određenim mjesecima, najčešće pred uzimljavanje pčela, koristi u njihovoj prihrani treba znati kako savjesni i educirani pčelari, šećer ili šećerni sirup koriste isključivo izvan sezone medenja i uglavnom za zimsko razdoblje odnosno vrijeme kada pčelama nedostaje hrane, a u prirodi nema izvora nektara.

Nažalost zbog sve učestalijih klimatskih promjena, naglih promjena vremena kojima svjedočimo te ovisno o mikrolokaciji sve češćim izostankom medenja ‘glavnih’ pčelinjih paša, prihrana pčela kako bi one prije zime imale adekvatne zalihe za zimovanje je nužna. Posebno ako se određene medonosne biljne paše ipak vade u obliku meda. Prihrana se na pčelinjacima odvija neovisno kupujete li med kod poznatog lokalnog pčelara ili u trgovačkom lancu jer trgovački lanci ga ionako ne proizvode već se isti nabavlja od pčelara.

Kristalizacija se može provesti namjerno

Pojašnjenje pojmova:

• Hidroskopnost – hidroskopnost je svojstvo tvari da privlači i zadržava vodenu paru iz okoline, čak i iz zraka s relativno niskom vlažnošću. To znači da hidroskopske tvari poput meda mogu apsorbirati vlagu iz zraka, povećavajući svoju vlastitu vlažnost.
• Vrcanje – vađenje meda pomoću centrifugalne sile pomoću koje se unutar naprave za vrcanje med odvaja od saća kako bi se mogao prikupiti i konzumirati
• Medenje – lučenje nektara od strane biljaka. Tzv “medenje biljaka” odnosi se na proces kada cvjetovi biljaka proizvode nektar, slatku tvar koju sakupljaju pčele i druge oprašivačke insekte. Nektar je glavni izvor hrane za pčele, a on se sakuplja kako bi se pretvorio u med unutar košnice. Medenje biljaka ključno je za oprašivanje biljaka i održavanje bioraznolikosti u prirodi.
• Glukoza – Glukoza je jednostavan šećer, poznat i kao grožđani šećer. Ona je osnovna energetska komponenta meda i jedan od glavnih izvora energije za pčele.
• Fruktoza -Fruktoza je još jedan jednostavan šećer, poznat kao voćni šećer. Također je ključni izvor energije za pčele.
• Saharoza – Saharoza je disaharid koji se sastoji od glukoze i fruktoze. Ona se također nalazi u nektaru biljaka. Pčele će često razgraditi saharozu na glukozu i fruktozu tijekom procesa prerade nektara u med unutar košnice.

Kristalizacija među kupcima nepoželjna

Iako je proces kristalizacije kod nekih ljudi ponekad “nepoželjna pojava”, sam se proces kod pčelara ili punionica meda može provesti namjerno kako bi se udovoljilo sve zahtjevnijim kupcima ovog vrijednog i prije svega zdravog i prirodnog proizvoda. Tada med dobiva kruće stanje koje je za razliku od prirodne kristalizacije fina glatka masa poput maslaca što ga kao takvog čini pogodnijim za mazanje bez nepoželjnog cijeđenja pa takav zato i zovemo “krem med” ili “tučeni med”. Namjerna kristalizacija koja ostaje trajna kao takva izaziva se dugotrajnim laganim miješanjem u kontroliranim uvjetima (pcelarstvo.hr 2010.).

Izvor: Agroklub.com

Objava Zašto se med kristalizira i je li takav siguran za konzumaciju pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Objava Prosječna cijena bh. meda bi mogla biti 25 KM, pčele u kritičnom periodu zbog lošeg vremena pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Cvjetni med OPG-a “Ivančević” ovom je prilikom osvojio nagradu “Šampion po vrsti meda” te je ostvario najveći broj bodova prilikom ocjenjivanja

Osim šampiona među cvjetnim medovima, ramski pčelari su uzeli i šest zlata, tri srebra i tri bronce.

Sajam je organizirala Udruga pčelara Matica Mostar u suradnji sa Savezom pčelara HNŽ i Agronomsko prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Mostaru. Nakon svečanog otvaranja održana su stručna predavanja. Jedna od tema bila je i ”Bolesti pčela, kanibalizam, varoa i virusi” koje je održala dr.sc. Violeta Santrač.

Petar Trogrlić dipl. ing.agr. održao je predavanje pod nazivom ”Tehnologija, pčelarenja”.

Foto: Petar Trogrlić dipl. ing.agr. 

Dr. sc. Danijela Petrović i prof. dr.sc. Dragan Bubalo komentirali su ovogodišnje ocjenjivanje meda.

Foto: Dr. sc. Danijela Petrović, povjerenstvo za senzorsko ocjenjivanje

“Ocijenili smo 175 uzoraka meda, od toga 57 cvjetnog meda, 53 medljikovca, 12 bagremova, 12 bukovog medljikovca, osam medova od drače, sedam lipovog meda te dva lipova medljikovca, pet vriskova meda, četiri livadna meda te po jedan od vrijesa i meda od divlje trešnje”, kazali su ocjenjivači.

Foto: dr. sc. Dragan Bubalo, povjerenstvo za senzorsko ocjenjivanje

“Napominjemo da je i ovog puta dio uzoraka meda imao pogrešno skladištenje, da pojedini uzorci nisu dostavljeni u odgovarajućem pakiranju i da je dio uzoraka imao prevelik udio vode i određeni postotak nečistoće, što sve utiče na konačnu ocjenu”, dodali su.

Urađena je analiza udjela vode, provodnost, kiselost i pH. U senzornom ocjenjivanju ocijenjeni su čistoća, bistrina, boja, miris i okus.

Uzorke za analizu kvalitete meda ove je godine predalo i nekoliko pčelara iz Udruge “Maslačak”

Ramski pčelari iz udruge “Maslačak” i ove su godine ostvarili značajne rezultate, čime su još jednom potvrdili da pčele koje obitavaju u općini Prozor-Rama prikupljaju i “prave” odličan med. Zanimljiva je i činjenica da je nekoliko pčelara iz zapadne i istočne Hercegovine nagrađeno za med koji su pčele prikupile na ispaši upravo u Rami prilikom selidbe košnica.

Nakon predavanja, kako je i najavljeno, upriličena je svečana dodjela diploma za ocjenjivanje kvalitete meda. Fizikalno-kemijske karakteristike i palinološka analiza uzoraka meda je urađena u Labaratoriju za med, aromatično i ljekovito bilje Agronomskog i prehrambeno-tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Od prijavljenih uzoraka nagrađeni su sljedeći pčelari:

–Šampion po vrsti meda/Zlato: Cvjetni med OPG “Ivančević” 19,8/20

–Zlato: bukov medljikovac Ankica Marić 19,45/20

–Zlato: bukov medljikovac Mario Petričević 19,45/20

–Zlato: cvjetni med Zoran Topić 18,95/20

–Zlato: medljikovac Zoran Topić 18,45/20

–Zlato: cvjetni med Dragan Tadić 18,45/20

–Zlato: bukov medljikovac Ankica Marić 18,25/20

-Srebro: medljikovac Andrija Bošnjak 17,95/20

–Srebro: medljikovac Ivan Sarajlić 17,05/20

–Srebro: medljikovac Pero Križanac 16,45/20

–Bronca: cvjetni med Mato Pavlović 14,95/20

–Bronca: cvjetni med Jusuf Nurkić 14,70/20

–Bronca: cvjetni med Ferid Hodžić 14,15/20

–Zahvalnica: vriskov med Branko Dijaković 13,60/20

Organizatori sajma su istaknuli kako će šesti dani hercegovačkog meda imati i humanitarni karakter, a to je da će svi uzorci meda koji su u većim količinama ostali neiskorišteni nakon testiranja, darovati udrugama koje su na bilo koji način vezane za rad s djecom s posebnim potrebama.

Objava DANI HERCEGOVAČKOG MEDA: Šampion među cvjetnim medovima OPG-a “Ivančević” iz Prozor-Rame pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Česte padavine, a potom visoke temperature dovele su do toga da je količina izvrcanog meda u Bosni i Hercegovini, sa nekadašnjih desetak do petnaest kilograma po košnici, sada spala na jedva pet kilograma. Pčelar Miloš Lučić iz Šamca kaže da za pola vijeka bavljenja pčelarstvom nije imao goru sezonu.

MILOŠ LUČIĆ, pčelar

Sedamdeset osme sam vrcao između 70 i 80 kilograma po košnici i krenulo je sve na gore ovamo. te godine sam četiri puta vrcao med, pa tri puta, dva, a prošle godine nijednom nisam vrcao”

Pored lošeg vremena, ogorčeni pčelari kažu da su za trenutnu situaciju u značajnoj mjeri krivi i ljudI.

MILOŠ LUČIĆ, pčelar

Herbicidi i pesticidi, sami sebe trujemoejmo. komšije briga za moje pčele, šprica se voćnjak, mi to sve i sami sebe i voćem”

Uz to, haraju i razne bolesti.

Pčele najvažnija bića na planeti

MILORAD TEŠIĆ, pčelar

Na moru, nešto dole u Dalmaciji pojavilo se, brodovima dovlačili nova društva pse kroz to i bolest proširila, kao nozemoza i varola, varola je krenula iz indije pa došla do nas

I dok s jedne strane vlada nestašica, s druge strane vlada nikad veća potražnja za medom i proizvodima od meda, čemu je u velikoj mjeri doprinijela pandemija.

ILIJA LAZIĆ, pčelar

Sad najviše radi te pandemije i toga u proljeće se tražilo puno, prije su bile gripe i za imunitet, traže ljudi prave te neke, djumbire i to sve sa medom”

Na manifestaciji “Dani meda” koju su organizovali semberski pčelari kako bi ukazali na značaj očuvanja pčela ističu da je pčelarima neophodna podrška jer su pčele najvažnija bića na planeti.

MILAN SIMEUNOVIĆ, predsjednik Udruženja pčelara Semberije

Daleko veća podrška treba da bude, od svih razvijanje svijesti o pčelarstvu i značaju pčelarstva i svemu tome.Mnogo štošta utiče na pčele i pčelarstvo, nije to lako kao što je nekad bilo da se radi oko pčela, mora se dosta raditi i ulagati. “

International Earthwatch Institut proglasio je pčele 2019. godine najvažnijim stvorenjima na planeti Zemlji! Kako su rekli, 70 % svjetske poljoprivrede zavisi isključivo od pčela, jer oprašivanje omogućava biljkama da se razmnožavaju. Bez pčela fauna na planeti bi polako počela nestajati.

Izvor: BHRT

Objava Nestašica meda u BiH pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Medom protiv peruti

Objava MED KAO LIJEK: Pripravci od meda koje morate isprobati pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Svježe jutro uskrsnog ponedjeljka 2020. godine obilježeno je tankim i visokim dimnim oblacima od požara koji su ovih dana aktivni na području općine Prozor-Rama, poglavito u Donjoj Rami.  U Družinovićima nas čeka Jozo Tomić Prljavac, fotograf i snimatelj koji je dočekao da njega fotografiraju u drugom izdanju od onog njegovog fotografskog.

Odlazimo u šljivik u najljepšem svatu. Iako je rano jutro već se čuje pčelinje zujanje. Čim zađete u taj voćnjak osjetite neku posebnu svježinu, osjetite neku posebnu vrstu cvjetnog mirisa i negdje iz podsvijesti zamirisa zrela šljiva. Ona s nekim osobitim mirisom koji dobiva samo u Rami.  Ako  je suditi po ovom svatu šljiva će biti na jesen u izobilju. Ipak, ovih dana toplinski udari, a već za par dana i minusi. Hoće li se procvjetalo voće oduprijeti?

Jozo je svoje Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG Jozo Tomić) u sklopu kojeg se bavi voćarstvom i pčelarstvom te proizvodnjom rakije šljivovice. Dok lagano obilazi i provjerava stanje cvjeta priča: „Ovu njivu ovdje kupili smo sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća. Stajala je zarasla u trnje i smreku sve do početka dvijetisućitih godina. Tada sam zemlju pripremio te 2004. godine posadio 250 stabala šljive stanley. Trebale su godine rada da bi stablo donosilo rod. Kada je dobra godina ubere se oko 20 tona šljive. Sve prodamo, a što ostane pretvaramo u rakiju.“

Video možete pogledati i ovdje ako sporo otvara na stranici

S radošću pripovijeda Prljavac i dok tako zbori hoda kroz voćnjak i kao da se ta priča i razgovor vodi sa šljivama, a ne s posjetiteljima.Ovih dana prognostičari najavljuju niske temperature i snijeg. I za to je Prljavac spreman. Uvijek je spremno malo drva koje će potpaliti i pokušati rastjerati mraz.

Nakon uživanja u ovom voćnjaku uputismo se nekoliko stotina metara udaljen drugi voćnjak. Ovdje je Jozo zasadio francusku šljivu aženku. Ovaj voćnjak od 130 stabala zasađen je kao potpora općine Prozor-Rama u sklopu projekta „Zasada novih voćnjaka i revitalizacija starih.“ I ovdje će biti izrazito lijep i dobar voćnjak.

Mimo ovog voćnjaka OPG dobilo je svega 1800 KM poticaja sa svih razina. Ako je godina dobra urod je i više od 20 tona, a ako izda onda nema ništa, a oko voćnjaka se mora isto raditi. Ipak, Jozo se ne žali. On je spreman raditi, a tko radi uvijek će biti nekog dobra. Jozo je redovni sudionik sajma Dani šljive Prozor-Rama koji se održava već godinama sredinom rujna. Dobitnik je i zlatne plakete za rakiju.

Iako je Rama poznata po proizvodnji šljive i njezinoj kvaliteti, svako mjestu u Rami voli kazati za sebe da je najbolje i najpogodnije za uzgoj šljive i da prave najbolju rakiju. Jozina zlatna plaketa je potvrda da su Družinovići ako ne najbolje, onda u najmanju ruku jedno od najboljih mjesta za uzgoj šljive i pravljene šljivovice.

Nije zaboravljena ni stara sorta šljive, požegača ili bistrica. Uz obiteljsku kuću vrijedno se uzgaja voćnjak te sorte od oko 120 stabala. Iako je u većini područja ova šljiva oboljela od šarke Jozo svoju ne da. Obnovio je voćnjak i odlično napreduje.

Kada pomislite da je ovom obilasku i priči kraj Jozo nas odvede do svog pčelinjaka. Već godinama bavi se Prljavac pčelarstvom. Trenutno ima 60 košnica. Ako budi i ove godine dobri uvjeti moglo bi ove vrijedne radilice skupiti i 15 kg meda po košnici.

„Šljive sve uspjem prodati na području Rame i nešto u okolici. Što ne prodamo pravimo rakiju. A med? Med prodamo u roku od dva dana čim ga izvadimo.“ – Jozine su riječi o plasmanu svojih proizvoda.

Redovno obilazi i pčelinjak, ne samo voćnjak.  Uspjeli smo zabilježiti i njegovu malo kontrolu stanja u košnicama. Jozo je uspio proći obuku za pčelara i dobiti certifikat za pčelarstvo koji izdaje Agronomski fakultet Sveučilišta u Mostaru.

Iako je u  prometnoj nezgodi prije par godina teško povrijedio lijevu ruku, izrazito je aktivan u radu oko šljiva i pčela. Naravno, u svemu tome pomažu svi njegovi članovi obitelji, svih ostalih 7 članova njegove obiteljske zajednice; supruga Ružica  i djeca Nikolina, Matea, Marija i nasljednik Nikola te roditelji Nikola i Marica.

Ugodno je bilo na propisanoj udaljenosti  zbog korone i po pravoj ramskoj tradiciji popiti rakiju iz voćnjaka koje smo obišli uz domaću mezu.

OPG Joze Tomića još je samo jedan u nizu pokazatelja kako se radom postižu rezultati. Kada pogledamo fotografije i video voćnjaka koji može poslužiti kao model predavačima u školama onda samo možemo zamisliti kakva je slast šljiva koje tu uspijevaju. O medu i ne treba posebno govoriti.

Ako netko želi rezervirati na vrijeme sebi šljive ili med ili pak zatražiti za neki savjet od ovog iskusnog voćara i pčelara neka se javi na broj: 063 383 101

A mi ćemo rado ponovno posjetiti OPG Jozo Tomić u Družinovićima kada budu šljive zorile i donijeti tada neku drugu priču obilježenu slasnim plodovima.

Objava Kada Prljavac pripremi voćnjak i med onda mogu poslužiti za udžbenika pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Branku Ivančeviću dodjeljena je Zlatna diploma za cvjetni med, a za koji mu je dodjeljeno 18,10 bodova od mogućih 20. Ankica Marić, Zoran Topić te Branko Dijaković su za svoje cvjetne medove dobili Srebrne diplome, s ocjenema 17,50 za Marićevu, 17,15 za Dijakovića te 16,60 za Topića. Brončanu diplomu za cvjetni med dobio je i Mario Petričević uz ocjenu 14,90, dok je Jure Džalto, jedini ramski pčelar koji je ove godine konkurirao s medljikovcem također dobio Brončanu diplomu uz ocjenu 14,15.

Fizikalno-kemijske i palinološke analize rađene su na Agronomskom i prehrambeno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Mostaru u Labaratoriju za med, aromatično i ljekovito bilje. Povjerenstvo za senzorsko ocjenjivanje u sastavu dr.sc. Dragan Bubalo, dr.sc. Stanko Ivanković te Dragan Jurković, dipl. ing., ukupno je ocijenilo 183 uzorka meda, od čega je bilo šestne nagrađenih uzoraka te dva eliminirana. Ocijenivali su se čistoća, bistrina, boja te miris i okus uzoraka, a dr.sc Dragan Bubalo ističe da je bitno napomenuti da je dio uzoraka imao određeni postotak nečistoća, kao i pogrešaka u skladištenju te se nada da će pčelari takve sitne nedostatke prihvatiti kao sugestije.

Peti dani hercegovačkog meda, Mostar 2019., tj. Međunarodni pčelarski sajam organizirala je Udruga pčelara „Matica“ Mostar u suradnji s Agronomskim i prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Mostaru, Savezom pčelara Hercegovačko-neretvanske županije te Savezom pčelara Federacije BiH.

Ramski pčelari tako proizvode med koji je dio brenda „Hercegovački med“, a to je med zaštićenog imena podrijetla koji je upisan u registar kod Instituta za intelektualno vlasništvo BiH, kao i u svjetski registar oznaka podrijetla WIPO u Genevi pod brojem 1100 HERCEGOVACKI MED. Hercegovačka regija dom je mnogih medonosnih i ljekovitih biljaka i nezagađenog tla, a obilje sunčanih dana tijekom godine, daje hercegovačkom medu odlična svojstva i kvalitetu.

Objava Zlatno, tri srebrna i dva brončana odličja za ramske pčelare na Međunarodnom pčelarskom sajmu u Mostaru pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Popodne je vrelog srpanjskog dana. Pjevanje cvrčaka potvrđuje vrelinu i stvara ugođaj nekog primorskog okruženja. Donja Vast, župa Uzdol u općini Prozor-Rama je ipak daleko od tog primorskog krajolika, ali je blizu jednog sasvim drugačijeg, posebnog, strašnog i pustolovnog, blizu je kanjona Volijak.

Pogled na Volijak

Stara kamena kuća s natpisom gradnje stvara dojam nekog etno sela, no, kuća suvremene gradnje pored nje govori nešto sasvim drugo.  Dolazimo pred kuću obitelji Ruže i pok. Ante Marić. Ruža prebire grašak u hladu ispred kuće, dok njezin sin Pavo boji novu košnicu.

Pozdravljanje u starom domaćinskom ozračju dok Pavo završava bojanje. Sjedamo u terensko vozilo i polako idemo prema Volijaku. Svega stotinjak metara od kuće smještene su prve Pavine košnice pčela.
Pavo je invalid Domovinskog rata koji se nije dao uspavati svojom mirovinom i invalidninom, nego je neumorni pčelar, lovac, otac, brat i sin. Rođen je u Donjoj Vasti s još 6 braće i jednom sestrom: Slavko, Jozo, Dragan, Marinko, Pavin brat blizanac pokojni Mile, Željko i sestra Marija. Sva njegova braća i sestra imaju svoje obitelji i svoj život rasuti po Hrvatskoj i zapadnoeuropskom svijetu. Pavo i Dragan su ostali u Rami. Željko je svećenik Vrhbosanske Nadbiskupije, rektor je KŠC „Petar Barbarić“ Travnik. Pavo je otac dvije simpatične kćerkice; Maja i Nikolina, koje je rodio sa svojom suprugom Ankicom. Možda je i suprugu Ankicu  čak iz Žepča privukao taj donjevaški med?!

Volijak

Upoznali smo Pavinu obitelj pa krenimo dalje. Ponovno sjedamo u terensko vozilo i idemo livadama pa kroz šumu. I dok se vozimo Pavo reče: „Ovdje imam samo dio košnica od ukupno 65. Imam ih na četiri mjesta; ovdje u Donjoj Vasti na dva, zatim na Krančkom polju i na Uzdolu. Sve je to počelo ono kao samo ću za sebe i eto došao sam do 65 košnica. Očekujem barem 15 kilograma po košnici. Lijepo je baviti se ovim, ali je  zahtjevno i za pčelarstvo je potrebna prije svega ljubav pa upornost.“ – Smireno i lagano priča Pavo dok se veremo kroz šumu s kamenim izmoljcima. Odjednom se pred nama ugleda proplanak na kojem se začu roktanje divljih svinja – veprova. U ograđenom prostoru od zasigurno nekoliko tisuća kvadrata Pavo uzgaja veprove. Čim se pojavio pojuriše prema ogradi, jer znaju da stiže hrana.

„Pomalo i lovim kada stignem. To me potaklo da napravim uzgajalište veprova. Trenutno imam devet komada. Ponekad prodam nekome, ali to mi nije prioritet. Jednostavno najviše uzgajam za podivljavanje lovišta.“ – kazao je Pavo dok je divlje svinje hranio kukuruzom.

Nakon obilnog hranjenja krenusmo dalje put kanjona Volijak. Šumska staza još nije zarasla koju mještani često prokresavaju. Volijak je za ljude iz Donje Vasti uvijek bio nešto posebno. Prema njemu se uvijek odnose s poštovanjem. Ima svoju strahotu kad se pogleda s vrhova kanjona, a unutar njega je zaštita bila tijekom opasnih i ratnih vremena kroz povijest. Uvijek se u njemu mogla naći sigurnost od bilo kakvih napadača i osvajača.

Ispraćeni cvrčcima, hukom rijeke Volijak i glasanje gavrana koji se gnijezde u špiljama kanjona vratismo se u Donju Vast, odnosno, Mariće. Tu je smješten još jedan dio košnica.

Pavo oprezno obilazi košnice. Pregleda ih i reče: „Moja baba Glibuša je imala pčele kao i skoro svi u Donjoj Vasti. Kao dijete volio sam taj njezin med. Ona je sigurno utjecala na mene da se odlučim baviti pčelarstvom. U Donjoj Vasti pčele sigurno prave najslađi med na ovim prostorima. I danas neki ljudi iz Uskoplja pitaju za med iz Donje Vasti jer su ranije kupovali od moje babe Glibuše.“

Tada podiže poklopac košnice kako bi vidio stanje unutra. Čim se primaknete osjetite taj miris meda kojemu se sigurno ne može odoljeti.

Prema sadašnjem stanju ova godina bi ipak mogla biti uspješna za pčelare. Pavo iskazuje svoje zadovoljstvo te najavljuje da će se vjerojatno ove godine sa svojim OPG-om pojaviti samostalno na Sajmu „Dani šljive“ i do sada je sudjelovao kroz ramsku udrugu pčelara „Maslačak“ i dobivao plakete. Ove godine se nada zlatnoj plaketi.

„Najviše sam se educirao čitajući različitu literaturu kroz knjige i internetsku, ali i posjećivanje različitim predavanjima. Uvijek razmjenjujem iskustva s drugim pčelarima. U ovome se morate stalno educirati.“ – reče Pavo o svom pčelarskom znanju.

Prema viđenom ove godine može očekivati više stotina kilograma ekstra kvalitetnog meda. Cijena mu je od 15 do 18 KM. Svo koji žele probati ovaj izvrsni med mogu se javiti Pavi na broj: 063 578 301.

Pitali smo Pavu o isplativosti ovog posla te nam je kazao: „Svaki posao se isplati, samo morate imati volju. Pčelarstvo je zahtjevan posao, traži ljubav, odricanja i puno rada, ali se postižu i rezultati. Da bi se isplatio ovaj posao morate imati preko stotinu košnica. Ja  imam mirovinu kao ratni invalid, ali mi je ovo jedan dodatni i veliki prihod. Ne želim samo čekati mirovinu. Ovo je i rad i neka vrsta terapije. Uživam u pčelarstvu, u uzgoju veprova, lovu, šetnji do Volijaka, uživam ovdje u svom mjestu.“

Obišli smo košnice i polako se vraćamo do obiteljske kuće koju spomenusmo na početku. Pavo otvara vrate kuće ispred koje je uređeno dvorište u zelenilu i cvijeću. A unutra pravi mali muzej. Majka Ruža je svoje dane kad joj je preminuo sin Mile i suprug Ante provodila upravo s ovim starinama u molitvi za njih dvojicu, svu svoju djecu i unučad. Tu je pronašla mjesto ispunjenja praznine koja je nastala tim gubitkom.

U Donjoj Vasti nije nestao običaj da gost ne može otići ako nije počašćen. Tako je i ovdje u Marićima.

Cvrčci polako prestaju pjevati, sunce je prišlo svom kraju. Noć se približava, a pčele su se nakon plodna dana vratile u svoje košnice. Ostala je tišina koju para huk Volijaka.

Objava Foto/video: Nema slađeg meda od onog kojeg pčele naprave u Donjoj Vasti?! pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.

Donja Rama je već polako ozelenila. Okruženje se oslikava u Jablaničkom jezeru i daje mu posebnu vedru zelenu boju.  Bagrem cvjeta dajući opojni miris što privlači rojeve pčela koje će iz tog cvijeta izvući najbolje i pretvoriti u med.  Iako je ova pčelarska  godina još hladna,  kišna i nepogodna, ramski pčelari se nadaju da će ipak biti nešto.

Jedan od tih pčelara je i Stipo Topić koji se već godinama bavi pčelarstvom i dostigao je 102 košnice. Upravo zbog tog broja košnica može ga se smatrati jednim od najvećih proizvođača meda u općini Prozor-Rama.

Stipo sa svojom suprugom Angelom i djecom Branimirom i Magdalenom živi u naselju Trišćani u mjesnoj zajednici Gračac. Trišćani su se skrili pod okrilje planine Perun koja je ljudima iz ovih područja često bila zaštitnica i ne čudi što je poštuju kao nešto osobito.

U Trišćane smo stigli drugim povodom, a na kraju dođemo do jedne lijepe priče o svakodnevnom životu i borbi koja je stalna i nije jednostavna. Stipo se pčelarstvom počeo baviti na poticaj svog susjeda i rođaka Zorana Topića koji mu je dao prvu košnicu, prenio svoja znanja i pustio ga da samostalno hodi pčelarskim stazama.

Dok smo obilazili košnice Stipo je pričao o svojoj ljubavi spram pčelarstvu: „Kao što pčela voli svoj rad, tako se bavljenjem pčelarstvom zasniva isključivo na ljubavi.“ – s nekim osobitim osmjehom reče Stipo dok pokazuje svoje košnice.

„Da biste se počeli baviti ovim poslom pored velike ljubavi potrebno je puno rada, znanja i volje. Naravno, moraju se izdvojiti i određena financijska sredstva. Potrebno je osigurati košnicu koja košta oko 170 KM, roj pčela 70 KM, prehranu pčela do prvog meda, ali i prehranu kada je godina loša. Sve to košta, ali stalnim i upornim radom se isplati. Ja svoje pčele držim dio sezone ovdje u Trišćanima, a onda ih dižem na Risovac odnosno na Blidinje.“ – pripovijeda s osobitim užitkom Stipo. Upravo u tom pripovijedanju otkriva se činjenica da se ne bi moglo ništa bez ljubavi. A to su Stipo i njegova supruga Angela potvrdili svojim životom.

Stipo je radio u GP Dubrovnik, dok je Angela  na srednjoškolsko obrazovanje otišla iz Trišćana u Zagreb, pa u Njemačku, a onda zbog ljubavi prema rodnom kraju, povrh svega, prema Stipi vraća se u Ramu. U isto vrijeme Stipo bi iz Dubrovnika, čak oko 400 kilometara u danu znao prijeći od Dubrovnika do Rame i nazad kako bi se susreo s Angelom.  U svom kršćanskom i skladnom braku dobili su dvoje djece; Branimira i Magdalenu. Branimir završava zanimanje za kuhara u Srednjoj školi Prozor. Magdalena završava osnovno obrazovanje te nastavak školovanja planira u Prozoru. Prema Stipinim riječima Magdalena voli s njim raditi oko pčelarstva.

Stipo radi u tvornici Rama-tex na održavanju šivaćih strojeva u pogonu u Prozoru, dok Angela radi u pogonu na Gračacu. Nakon radnog vremena posla je puno. Uvijek se nešto radi; od pčelarstva, do rada poljoprivrednim strojevima kako za sebe tako i za susjede.

Nakon obilaska dijela košnica po lijepom ramskom običaju mora se sjesti u kuću i nastaviti ugodni razgovor uz rakiju, mezu, pitu, kavu i koje pivo. Kao i mnogi iz Donje Rame tako i ova obitelj Topića navijači su Hajduka te se utakmice redovno prate i to ne samo televizijskim prijenosima, nego i odlaskom na Poljud.

Dok se ugodno razgovara Stipo reče: „Upornim radom može se puno toga ostvariti. Pčelarstvom ostvarimo godišnje u dobrim uvjetima više nego što je to prosječna godišnja zarada jednog radnika. Mi volimo ovaj svoj kraj i ne pada nam napamet da bismo igdje išli odavde. To svojim radom i životom potvrđujemo. Planiramo i praviti kuću.“

U usputnom razgovoru nismo mogli ne spomenuti  da je na neki način Angeli udajom za Stipu „pala žlica u med“. Njezini komentari i osmijeh pokazali su zadovoljstvo i radost zajedničkog obiteljskog života i bez pčelarstva.  I dok se razgovaralo susjed Mihael Topić  se potrudio da se fotografijama zabilježi košnice, novine i sve što je vezano za ovu našu priču.

Ova obitelj u svom odgoju pokazuje posebnu ljubav spram rodnom kraju i prirodi koja ih okružuje. Primjer toga je i spašavanje laneta koje je postalo pravi kućni ljubimac 2015. godine. O tome su mediji pisali i nastale izvrsne fotografije Mladena Topića, poznatog ramskog fotografa.

Ukoliko želite da i vama padne žlica u pravi domaći med javite se Stipi na broj 063 045 637  te rezervirajte svoju teglu meda.

A mi ćemo video zapisima zabilježiti i neke druge detalje pčelarstva koje će Stipo pokazati i dati poticaj mnogima da se bave ovim zanimanjem.

Objava Kada nekome padne žlica u med pojavila se prvi puta na Ramski Vjesnik.