9 milijuna vidjelo sačuvano tijelo Padre Pia
Padre Pio preminuo je 23. rujna 1968. Njegovo tijelo ekshumirano je 2008. na 40. obljetnicu smrti. Od tada je izloženo u crkvi Santa Maria della Grazie koju je posjetilo oko 9 milijuna hodočasnika. Znanost, medicina, fizika…sve staje, u tišini, bez odgovora pred dobro očuvanim posrmtnim ostatcima. Prvi svećenik koji je imao stigme. Svetac koji je za života radio nevjerojatna čudesa.
Tko je bio Padre Pio
Rođen je 25. svibnja 1887. godine u Pietrelcini, malom talijanskom gradiću, čovjek čiji blagdan Crkva danas slavi s velikom radošću, Padre Pio. Obitelj u kojoj je Padre Pio odrastao bila je religiozna, štoviše, posvećena molitvenom životu, pa je on već kao petogodišnji dječak ponizno i s velikom ljubavlju posvetio svoj život Gospodinu. Volio je biti sam, pjevati hvalospjeve Bogu, moliti i provoditi vrijeme u tišini. U kasnijim godinama, komentirajući godine dječaštva, Padre Pio otkrio je da je već tada uočio znakove posebnoga poslanja, naime, mogao je jasno vidjeti svog anđela čuvara i razgovarati s njime, a primio je i milost ukazanja Gospodina Isusa i Blažene Djevice Marije. Tadašnji duhovni život Padre Pija bio je također iskušavan napadima Zloga.
Njegova želja da postane svećenikom saznala se 1897. godine, kada je mladi kapucinski fratar u obilasku radi prikupljanja milostinje posjetio i kuću obitelji Padre Pija. Nakon tog posjeta rekao je svojim roditeljima: «Želim biti redovnik… S bradom.»
Završivši potrebnu edukaciju, s 15 godina ušao je u kapucinski samostan i primio kapucinski habit, a ime Pio odabrao je u čast svetoga pape Pija V., zaštitnika njegovoga rodnog mjesta. S 23 godine zaređen je za svećenika. Samo mjesec dana nakon svećeničkog ređenja, Padre Pio zadobio je stigme. Molio je da ga mimoiđe ta žrtva rekavši: «Da, želim patiti za Gospodina, želio bih i umrijeti od te patnje, ali sve u tajnosti.»
«Moli. Nadaj se. Ne brini.»
Služio je u samostanu San Giovanni Rotondo, a tamo je procvjetalo njegovo poslanje duhovnoga oca koji brine o svojim duhovnim krćerima i sinovima. Danas su nam poznata pravila duhovnoga života koja je Padre Pio razvio: tjedna sveta ispovijed, svakodnevno pričešćivanje, duhovno čitanje, meditacija i ispitivanje savjesti, a iz dubine duhovnoga života proizlazi i njegov dobro poznati moto: «Moli. Nadaj se. Ne brini.»
U poslijeratnom razdoblju, kada je napaćenim ljudima trebala zraka nade i povratak vjeri, Padre Pio ponovno zadobiva stigme, ima i milosnu sposobnost bilokacije, a oko njega se širi privlačan miris. Šira javnost uskoro je doznala za sve te znakove, te se samostan San Giovanni Rotondo ubrzo pretvorio u hodočasničko mjesto, a Padre Pio potpuno se posvetio vodstvu duša i to toliko intenzivno da je nerijetko spavao samo po dva sata. Unatoč kontroverzijama i optužbama koje su na njegov račun pristizale Svetoj Stolici te unatoč odlukama koje su u jednom periodu smanjile intenzitet njegova djelovanja, Padre Pio neumorno nastavlja svoje poslanje i postaje internacionalno poznata ličnost. Ozbiljno narušenoga zdravlja, nakon ispovijedi, obnove zavjeta siromaštva, čistoće i poslušnosti, Padre Pio je umro 23. rujna 1968. godine.
