Balkan postaje tampon zona za migrante
Postoje indicije da se migranti koji stignu do Italije i Slovenije ilegalno guraju nazad u zemlje kroz koje su prošli, kaže Đurović
Zašto je u Bosni i Hercegovini i Srbiji promijenjen odnos prema izbjeglicama i migrantima, pa se oni, umjesto dobrodošlice, koja im je iskazivana na početku, danas sve više susreću s netrpeljivošću, neljudskim uvjetima u prihvatnim kampovima…
Sve je više maloljetnih migranata bez roditelja koji su prepušteni ulici, a požrtvovani volonteri se jedini trude da olakšaju muke migrantima i izbjeglicama. Mediji su brujali o surovom obračunavanju hrvatske policije s migrantima iz BiH koji su htjeli ilegalno preći u Hrvatsku…
Njihove zemlje snova nisu ni BiH ni Srbija
U više navrata je podvučeno, čak su i sami migrant izjavljivali, da njihove zemlje snova nisu ni BiH ni Srbija, već Zapad, odnosno EU. Stoga se nameće pitanje zbog čega se njima zabranjuje ulazak u EU, tko ih želi na prostoru BiH, i da li, možda, EU planira od Srbije i BiH napraviti mjesto odakle će migrante, zapravo, vraćati u države iz kojih su pobjegli?!
S druge strane, imamo indolentnu vlast koja najhladnokrvnije potpuno ignorira migrantsku krizu u našoj zemlji. Riječ ignorira je i blaga za ovakav odnos. Podsjetimo, prvo uopće nije bilo moguće održati sjednicu na kojoj će se iznaći prijeko potrebno rješenje, onda su doneseni neki zaključci da se treba pomoći. Ali, još uvijek nitko nije dao konkretna rješenja, dok se za to vrijeme Unsko-sanska županija, posebice Bihać i Velika Kladuša, sami bore i prepuštani su sami.
Njihove vapaje nitko ne želi čuti, a krajiški predstavnici u oba parlamenta su samo izaslanici poruka koje se, očito prečuju. Imamo tu i Republiku Srpsku. Logično je pitanje kako, uopće, migrant dođu iz Srbije u BiH. Moraju proći RS, a vlasti iz USŽ-a nisu krile sumnju da ih “netko namjerno preusmjerava prema Federaciji”. Osim toga, vlastodršci manjeg bh. entiteta su jasno i glasno poručili – za migrante u RS nema mjesta!
Dodik jasan, ostali šute
Nidžara Ahmetašević, novinarka i volonterka iz Sarajeva, je u razgovoru za RSE primijetila da Milorad Dodik uporno ponavlja gdje je mjesto migrantima, bošnjački i hrvatski predstavnici ništa ne čine po tom pitanju. Da li šutnja znači odobravanje ili…?
-U ovom trenutku u Sarajevu nekoliko stotina ljudi spava po parkovima, na ulicama i u napuštenim zgradama. Točno je da je Milorad Dodik izjavio to što ste naveli, ali je kasnije i rekao da tim ljudima treba omogućiti human prolazak kroz Bosnu i Hercegovinu. Ne volim da se slažem s Dodikom, ali se slažem s njim kada kaže da migrantima treba omogućiti human prolazak kroz ovu zemlju. Vlasti u Federaciji rade mnogo gore stvari, naročito u Bihaću, gdje je tim ljudima ograničena sloboda kretanja i gdje ih tuku na isti način kako to radi hrvatska policija. To što radi policija u Bihaću je puno gore od ponašanja policije Republike Srpske prema migrantima koji prolaze kroj taj entitet. Nismo čuli za bilo kakav problem – kazala je Ahmetašević.
U više navrata smo pisali u neljudskim uvjetima u kojima borave migranti, a na koje je čak i EU upozoravala i prijetila “zavrtanjem pipe”. No, to nije spriječilo vlasti u njihovoj namjeri.
Užasni uvjeti u kampovima
-Mene je stid pričati o tome u kakvim uvjetima žive migranti i izbjeglice u Bosni i Hercegovini. Žive u strašnim uvjetima. Mislim da su migrantski kampovi u Bosni i Hercegovini među najgorim u Europi. Jedini koji je djelomično pristojan to je onaj u Salakovcu kod Mostara koji kontrolira Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. U ostalim, koji su uglavnom pod kontrolom Međunarodne organizacije za migracije, stanje je jako loše. Recimo, u kampu Sedra u Cazinu, koji je napravljen u jednom hotelu koji je bio pred rušenjem, nema tekuće vode. Sobe su pune vlage, ljudi nemaju što raditi, žive kraj puta. Slično je i u kampu Bira u predgrađu Bihaća. Kamp Miral u Velikoj Kladuši je mjesto horora gdje niko ne želi da bude. Vlada nasilje među ljudima koji su prisiljeni da tu žive što ja potpuno razumijem, jer kada nekoga ostavite da živi u neljudskim uslovima – naravno da će izbijati tenzije. Prema migrantima se nasilnički ponaša i privatno osiguranje koje plaća Međunarodna organizacija za migracije i to u prisustvu službenika te organizacije. Najgori je novi kamp Vučjak koji je napravio grad Bihać. To se ne može zvati kampom. To je u stvari jedna livada na kojoj migranti žive u užasnim uvjetima.
Ni u Srbiji nije puno bolja situacija. Radoš Đurović, direktor beogradskog Centra za pomoć tražiocima azila, kazao je da su u centrima za azil uvjeti daleko pristojniji od onih u tranzitnim centrima.
Maloljetnici prepušteni ulici
Recimo, u tranzitnom centru u Adaševcima nema uvjeta za normalan život. Nema ni vode za piće. To mjesto je izolirano, daleko od gradske sredine i ljudi tamo zaista teško žive. Posebno je ozloglašen kamp u Obrenovcu u okolini Beograda, gdje se najčešće smještaju muškarci-samci i maloljetnici bez roditelja. Mnogi od njih nemaju ni svoj krevet. Migranti i izbjeglice se žale na užasne uvjete u kojima žive, na nasilje koje tamo vlada, a često i na ponašanje službenika Komesarijata za izbjeglice- rekao je Đurović.
On je izrazio zabrinutost da li Europska unija uopće ima jedinstvenu politiku prema migrantima.
– Međutim, očigledno je da Balkan postaje jedna vrsta tampon zone i da pojedine države Unije žele da kontroliraju tokove migracije u zemljama Balkana. Nezakonite prakse na granicama, prije svega Hrvatske i Mađarske, ne nailaze na otpor i kritiku u našim državama, to se prešutno tolerira. Stvara se balkanski začarani krug gdje migranti i izbjeglice samo cirkuliraju po balkanskim državama. Postoje indicije da se migranti koji stignu do Italije i Slovenije ilegalno guraju nazad u zemlje kroz koje su prošli – istakao je Đurović.
/Izvor: Dnevni list, B.K./
