BLIDINJE: Trista čuda i samo dva đaka

BLIDINJE: Trista čuda i samo dva đaka

Posjetili smo Blidinje, jedinstveno mjesto u BiH gdje možete i da skijate i da ljetujete, i da se odmorite i posvetite planinarenju i gdje ima štošta da se vidi i doživi.

Park prirode Blidinje nalazi se podno planinskih masiva Čvrsnice i Vrana, a pripada opštinama Posušje, Tomislavgrad, Prozor-Rama, Jablanica i Mostar. Ovaj kraj ime je dobio po Blidinjskom jezeru, biseru prirode koji se nalazi u dnu Dugog polja.

Iako relativno plitko (dubina vode varira od jednog do najviše četiri metra), ovo jezero ljeti privlači veliki broj kupača i turista. Zimi je posebna atrakcija za posjetioce klizanje na zaleđenom jezeru.

U ovaj kraj stiže se pravim i prostranim putem, koji je do prije nekoliko godina bio makadam, pa je zbog slabe putne povezanosti u prošlosti cijelo područje ostalo u nekoj vrsti izolacije. Dobra strana toga je što je priroda ostala skoro netaknuta.

Prvi utisak je teško opisati – kada pogledate oko sebe preplavi vas osjećaj širine, svježine i slobode.

Put vodi kroz kraška polja, s desne strane vas zabljesne jezero, dok pogled na Čvrsnicu i Vran planinu, čiji su vrhovi tokom cijele godine prekriveni snijegom, ostavlja bez riječi.

Iako postoji nekoliko većih vikend – naselja, tokom cijele godine ovdje živi samo pet domaćinstava, odnosno jedva tridesetak ljudi. Mi smo posjetili porodicu Ćavar koji su nas ugostili na svom seoskom imanju.

Krešimir kaže da je, uprkos ponekad teškim uslovima, ovo jedino mjesto gdje želi da živi

“Jedva sam čekao da završim školu i da se vratim ovdje”, priča nam, vodeći nas da vidimo krave i ovce, od čijeg se mlijeka pravi sir iz mješine, karakterističan za ovo podneblje.

Hodamo širokim poljem ograđenim električnom žicom, koja životinje sprečava da odlutaju, a Krešimir doziva krave da ih slikamo i “bolje upoznamo”.

Krave zainteresovano prilaze, a domaćin nam uz osmijeh kaže: “Sljedeći put donesite malo hljeba ili soli, jer ako ih jednom prevarite, one zapamte da su došle džaba i nakon toga se ne odazivaju”.

Prati nas mali, razigrani pas Džeki, koji dijeli farmu sa dva “rođaka” šarplaninca, krupna psa čuvara koji izgledaju impozantno, ali su izuzetno umiljati i pitomi.

Tu je i nekoliko mačaka, kokoši, telad i jagnjad…

Nakon obilaska imanja, domaćica Marija nas poziva u kuću “da prezalogajimo”. A na trpezi – sve domaće. Vruć hljeb, tek pomuženo i skuvano mlijeko, domaći kajmak, maslac, jaja, sirevi, rakija borovača i domaći sok od višnje.

Jeli smo, ne stidimo se priznati, kao da nam je to prvi (ili posljednji) obrok u životu, a na samom kraju, stigla je topla štrudla s domaćim pekmezom…

Pričaju nam da nije uvijek lako živjeti na mjestu gdje nema mnogo ljudi i gdje priroda zna biti surova

“Ne pamtim samo da je snijeg padao u julu, u svim ostalim mjesecima ga je, za mog života, bilo”, kaže Krešo. Njihov sin je osmi razred, a najbliža škola nalazi se 30-ak kilometara od njihove kuće. U selu postoji još samo jedan đak, pa roditelji svakodnevno prelaze skoro 120 kilometara samo odvozeći i dovozeći ih iz škole.

Ipak, svo troje se slažu da nigdje drugo ne bi željeli da žive.

Pored obilaska seoskih domaćinstava, još je mnoštvo stvari koje možete ovdje da radite. Najočiglednija je skijanje, ukoliko dođete zimi, ali i klizanje na zaleđenom jezeru.

Nanese li vas put u proljeće, nikako nemojte propustiti obilazak dvije velike nekropole stećaka, nadgrobnih spomenika iz razdoblja od 12. do 14. vijeka.

Nekropola Dugo polje nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a.Nekropola se sastoji od 150 stećaka, od kojih su veći broj ploče i sanduci, a jedan dio je i ukrašen. Stećci su u dobrom stanju, i jedna su od najvažnijih kulturnih znamenitosti u Parku prirode Blidinje.

Nezaobilazna stavka u obilasku ovog kraja svakako je i obilazak franjevačkog samostana Masna luka i crkve svetog Ilije iz 15. vijeka.

Izvor: Vesna Kerkez / MONDO BiH

 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing