Božić u obitelji Dalmatinke i Bosanca

Kako izgledaju pripreme i Božić u obitelji Dalmatinek i Bosanca priča je koju donosi božićni dvobroj Katoličkog tjednika.

Bosna i Hercegovina je sitno ukrašeni mozaik ne samo svojim živopisnim krajolicima, nego i ljudima. Stoljećima su  kroz ovu zemlju prolazile vojske, karavane, putnici namjernici, pustolovi, a u novije vrijeme i turisti. Ima i onih koji dođu i ostanu. Nešto slično se dogodilo u obitelji Debeljak iz Uskoplja. Došla je Dalmatinka i tu ostala.

Ima neka tajna veza

Juriša Debeljak iz svoje župe Uznesenja Blažene Djevice Marije Uskoplje uputio se na studij u Split. Nije to ništa neobično, jer su ljudi s ovih prostora gravitirali Splitu i to još od onih rimskih vremena, a tako je ostalo i danas.  Juriša je uz studij ekonomije susreo svoju ljubav života. Katarina je splitski pogled na more zamijenila pogledom na Vranicu i druga brda koja okružuju Uskoplje.  Zaustavila je i svoj studij teologije kako bi došla sa svojim odabranikom u Bosnu. Kroz deset godina kršćanskog braka  dobili su troje djece: Ozanu, Ritu i Iliju. Na putu je četvrto dijete i kako već znaju da je dječak pripremili su se za ime Josip jer su prije braka zaručničkim pripremama zavjetovali su se svetom Josipu.

Djeca su još mala, a  Juriša i Katarina na osobit način skrbe za svoju obitelj. Pored posla ekonomiste u tvornici Aureus tu u Uskoplju Juriša vodi i teniski klub „Motus“ s vlastitim teniskim terenom gdje na treninge i rekreaciju dolaze ljubitelji ovog sporta iz drugih općina.  Katarina vodi Sportsko-rekreativni klub  klub s istim imenom „Motus“. Više od pedeset članova aktivni su vježbajući gimnastiku, aerobik i pilates. Za važnost zdravih stilova života shvatila je kroz svoj profesionalni poziv budući da je završila medicinsku školu, smjer fizioterapeut.

Sve te njihove obveze ne bi mogle biti izvršene da nisu dobro organizirani i stalno su pri pomoći jedno drugome.

Uz keške i bakalar

Pripreme za Božić i kršćanska proslava  najradosnijeg blagdana bila je povod za posjet ovoj skromnoj i radišnoj obitelji gdje se još uvijek svaki dan moli krunica, a svaki član obitelji pa čak i mali Ilija moli po jedan desetak.

Osmjeh na licima domaćina, a razdraganost Ozane, Rite i Ilije upućuju na obitelj koja gaji istinske vrijednosti. U domu se osjeti neka mirna radost.

O pripremi za Božić otac obitelji Juriša je odmah kazao: “Advent započinjemo pripremom odlaskom na zornice. To nas čini budnima i aktivnima da se iznutra što bolje pripremimo za Božić. U to vrijeme dođe nam i sveti Nikola pa su tu radosti za djecu. Naravno, tu je i ono vanjsko pripremanje kuće i svega što je potrebno za Božić.Od naših starih običaja se još uvijek obilježavaju Materice na treću nedjelju došašća kada se majke otkupljuju, zatim očići na četvrtu. Tada ja imam čast otkupiti se posebno djeci. Na svetu Luciju posije se pšenica u kojoj stoji svijeća za Božić.“

Juriša priča, a Katarina čeka svoj trenutak da bi kazala kako je sve to izgledalo u Dalmaciji

„Na Badnjak se posti i jede se posni grah. Prije obiteljske večere dovrši se ukrašavanje jaslica.  Za večeru se blaguje od onoga što su vrijedne domaćice pripremile uz pomoć svih članova obitelji. Kao u mnogim drugim krajevima i Uskoplju je nezamislivo bez kešketa, ali i sarme i pečenja“, kaže Katarina.

Katarina je dočekala taj trenutak pa je s ponosom dodala:

“Mi smo na badnjak rado išli kod djeda i bake u Dalmatinskoj Zagori odakle je moj otac, jer smo mi živjeli u jednom splitskom neboderu. Na Badnjak se kod nas nije mrsilo. Pripremao bi se bakalar i fritule, a navečer bi djed unosio badnjak i prostirao slamu što je nama djeci bila posebna radost. Klekli bismo na slamu i molili, a djed bi onda molio svoje molitvice.“

Teško je bilo ne upitati Katarinu je li donijela ovdje u Uskoplje neke običaje iz Dalmacije te je radosno dodala da se sada i u Uskoplju na Badnjak priprema i jede bakalar, a i da je svojima u Split odnijela  keške koje im se svidjelo. Kao prava Dalmatinka voli pripremati slasna domaća jela, ali u kolačima uvijek radi izvrsnost.

Kao i u svim drugim mjestima i župama misa polnoćka je osobitost i njihova obitelj ide kad može zbog male djece, a ona božićna misa je obvezna. Nakon te mise obiteljski  ručak je  često kod Jurišinih roditelja, jer je on iz obitelji koja ima petero braće i sestara te se rado sastanu kako bi kao velika obitelj proslavili Božić. Okupi se i više od dvadeset članova obitelji. Kad je blagovanje gotovo svijeće se gase kruhom umočenim u crveno vino.  Nakon zajedničkog blagovanja nastaje pravo veselje, jer jedan brat svira harmoniku, a drugi gitaru i onda pjesma odjekuje uskopaljskom dolinom.

Kada prođu i Božić i Stipandan i Ivandan na redu je odlazak u Split kod Katarininih.

 S Biblijom i krunicom

Kako rekosmo, obitelji Debeljak je jedna od onih koje se drže krunice i Biblije. Svaki dan se moli krunica i čita Biblija koja zauzima posebno mjesto u njihovom domu. Druže se s obiteljima koje su istih stavova. Za tu njihovu duhovnost zasigurno ima i njihov duhovnik tijekom zaruka u Splitu don Josip Mužić.

Naslijeđena vjera iz njihovih obitelji nije postala tradicija i ritualizam, ona je za njih postala život te ih potiče i vodi u svim njihovim životnim borbama i poteškoćama.

Katarina svojim dolaskom u Uskoplje osjetila je veliku promjenu mentaliteta, jer je odrasla u drugačijem okruženju, ali to je nije zbunilo, nego je spremno prihvatila svoju ulogu supruge i majke u Bosni.

„Sad s adventom je krenulo jednogodišnje čitanje biblije u obitelji u našoj župi. Čitanje Svetog pisma smo uključili u pripravu za Božić što ćemo nastaviti krozu cijelu godinu”, istakla je Katarina.

I ovdje ima života

U ovo vrijeme kada mnogi odlaze u potrazi za boljim životom tamo negdje u zapadnom svijetu. Međutim, ova obitelj ima svoj drugačiji stav.

„Gledamo kvalitetu obiteljskog života. Upoznali smo se sa Zapadnim stilom života i odnosa obitelji prema vjeri. Za nas je najvažnija obitelji i ovdje imamo prostora živjeti tu kulturu obiteljskog života. S financijama se svatko bori na svoj način, ali obitelj je uvijek prioritet”, kazao je Juriša, a Katarina dodala povjerenje u Božju providnost.

„Božja providnost je velika. Sa svakim djetetom dobivali smo sve veći blagoslov. Juriša je promijenio posao, ja sam imala sve više korisnika u svom centru. Što smo više bili otvoreniji životu, djeci i braku sve je više plodova bilo. Što se tiče odlaska vani, i mi smo nekada razmišljali, pogotovo kada financijska situacija nije bajna.No, uvijek nas je držalo koje vrijednosti prenosimo svojoj djeci”, dodaje Katarina.

Obitelj iznad svega

Debeljaci na prvo  na prvo mjesto stavljaju obitelj pa tek onda financije. A vjera pomaže se izbore za egzistenciju.

U toj vjeri za dobrobit obitelji Juriša je započeo s proizvodnjom pira i pravi pirovo brašno. U planu je proširivanje proizvodnje te je već započeo izradu mlina i sita za pir. Ustrajnost će uroditi plodovima.

„Ovdje se osjećam kao na prvoj crti obrane. Branim vrijednosti koje se ne mjere novcem. I nisi uspješan onoliko koliko imaš”, zaključio je Juriša.

Božić je pobjeda svjetla nad tamom, radosti nad tugom, optimizma nad pesimizmom, a obitelj Debeljak to svjedoči svojim životom.