Brojne afere u BiH: Počele spektaklom, završene ‘debaklom’

Brojne afere u BiH: Počele spektaklom, završene ‘debaklom’

Jesu li posrijedi politički obračuni u kojima se manipuliralo pravosuđem, ciljana diskreditacija političkih suparnika, namjerno loše optužnice i dokazni materijal kako bi slučaj, u konačnici,  ishodio oslobađajućom presudom ili pritisci na pravosuđe, tužitelje?Komentirajući posljednju aferu za jedan medij, novinar Emil Karamatić poslužio se zanimljivom usporedbom sa sportskim ribolovom: „Uhvati, poljubi i pusti“.

Dnevni list podsjeća na neke od najpoznatijih sudskih procesa kao i sudskih epiloga koji su se vodili u BiH, ali s vrlo jasnim pitanjima: jesu li posrijedi politički obračuni u kojima se manipuliralo pravosuđem, ciljana diskreditacija političkih suparnika, namjerno loše optužnice i dokazni materijal kako bi slučaj, u konačnici,  ishodio oslobađajućom presudom ili pritisci na pravosuđe, tužitelje? Možda se odgovor krije u kratkom osvrtu na neke od najvećih afera koje su potresale BiH.

Posljednja od njih je uhićenje i pritvaranje federalnog premijera Fadila Novalića, što je bilo povod za brojne reakcije.

Zajedno s Novalićem bili su privedeni i suspendirani direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) Fahrudin Solak i direktor poduzeća ‘Srebrena malina’ Fikret Hodžić, poljoprivrednog poduzeća koji je za FUCZ nabavio respiratore iz Kine.

Nabavka je vrijedna 10,5 milijuna, provedena bez natječaja, a utvrđeno je i da se respiratori ne mogu koristiti pri intenzivnojnjezi pacijenata. Trojka, koju su mediji već nazvali ‘3F’ je puštena uz mjere zabrane i već sada ovaj slučaj polako pada u zaborav i pitanje je kakav će uopće biti epilog ove afere. Komentirajući posljednju aferu za jedan medij, novinar Emil Karamatić poslužio se zanimljivom usporedbom sa sportskim ribolovom: „Uhvati, poljubi i pusti“.

Slučaj Fahrudin Radončić 2016.: ‘Obiteljski montirana optužnica’

Fahrudin Radončič, lider Stranke za bolju budućnost i tadašnji izaslanik u Domu naroda parlamenta BiH u pritvoru proveo ukupno dva i pol mjeseca. Tužiteljstvo ga je optužilo da je, zajedno sa Bakirom Dautbašićem, Zijadom Hadžijahićem i Bilsenom Šahman pokušao izvršiti utjecaj na svjedokinju Azru Sarić da lažno svjedoči na suđenju Naseru Keljmendiju na Kosovu.

Radončić je uhićen 25. siječnja 2016., a 17. veljače pušten je uz mjere zabrane, napuštanje adrese boravišta, sastajanja sa svjedocima koji su saslušani, davanja izjava medijima, kao i sastajanja ili komuniciranja s drugim osobama optuženim u istom predmetu.

Uskoro je Tužiteljstvo od Suda BiH zatražilo ponovno vraćanje Radončića u pritvor i on je već 4. ožujka opet pritvoren jer je, po odluci suda, prekršio mjere zabrane, da bi sredinom travnja ponovno pušten iz pritvora.

Radončić je u svibnju 2018. godine prvostupanjskom presudom oslobođen svih optužbi da bi u prosincu iste godine Prizivno vijeće Suda BiH, u drugostupanjskoj presudi sve tužene također oslobodilo svih optužbi. Tužitelj u ovom postupku bio je Božo Mihajlović, koji je nakon ovog slučaja i sam optužen za nesavjestan rad u službi i to zbog propuštanja nadzora nad radom daktilografkinje koja je zadržala novac iz nekoliko predmeta, oko 10.000 KM. Mihajlović je suspendiran s položaja tužitelja.

“Dogodilo se ono što smo od početka tvrdili – da smo mi nevini ljudi i da smo žrtva jedne obiteljski montirane optužnice”, rekao je Radončić nakon oslobađajuće presude.

Slučaj Stipe Prlić i ostali – Uhićeni, pritvoreni, oslobođeni

U aferi ‘Gibraltar’ djelatnici SIPA-e u listopadu 2014. uhitili su osam osoba, a ‘kapitalci’ su bili direktor HT Mostar Stipe Prlić i član Uprave Zoran Bakula te Neven Kulenović, direktor marketinške agencije S.V.R.S.A. Osumnjičeni su za kaznena djela organiziranog kriminala, a u svezi sa zloupotrebom položaja ili ovlasti, sklapanjem štetnih ugovora, poreznim utajama, pranjem novca i nezakonitim transakcijama u višemilijunskim iznosima.

Sud BiH je odbio prijedlog Tužiteljstva BiH kao neosnovan za određivanje pritvora i pušteni su na slobodu. Uskoro je Prliću nova uprava HT Mostar d.d. Mostar odlučila dati otkaz i raskid ugovora o radu upravo zbog afere ‘Gibraltar’ i sudskog procesa. Prliću su odredili da je pričinio “težu povredu radne obveze, kršenje zakona u oblasti zapošljavanja pripravnika i nanošenja štete ugledu poduzeća”.

Prlić, Bakula i Kulenović 4. studenog 2019., pred Sudom BiH, oslobođeni su optužbe da su zloupotrijebili položaj ili ovlasti te primali ili davali mito. Predsjedavajući Sudskog vijeća Ranko Debevec je kazao da “Tužiteljstvo BiH nije, van razumne sumnje, dokazalo kaznena djela koja su im stavljali na teret”.

Slučaj Lijanović i ostali – 2015.: Jedini u zatvor

Spektakularna i javna akcija uhićenja dogodila se u rujnu 2014. u Širokom Brijegu – uhićenjem i višesatnim pretresom obiteljskih kuća Jerka Ivankovića Lijanovića, tada aktualnog ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva F BiH i potpredsjednika NSRZB-a i njegove braće zbog sumnji u zlouporabu poljoprivrednih poticaja te aferu nazvanu ‘Meso’.

Uhićena su sva četvorica braće Lijanović, Jerko, Slavo, Jozo i Mladen kao i NSRZB-ov ministar trgovine u Vladi F BiH Milorad Bahilj i drugi. Mladen Ivanković je pušten na slobodu, dok su dopremijer Federacije Jerko Ivanković Lijanović, njegova braća Jozo i Slavo, ministar Milorad Bahilj, te knjigovođa Mirko Galić pušteni na slobodu nakon skoro dva mjeseca pritvora i nakon odluke Prizivnog suda BiH kojom im se ukinuo pritvor.

Uhićenja su se dogodila mjesec dana prije općih izbora 2014. i zasigurno su jedan od najvažnijih razloga katastrofalnog rezultata ove stranke. Krajem siječnja 2015. Ustavni sud BiH odlučio je kako nije bilo temelja da se odredi pritvor Lijanovićima i ostalima, te da su postojale povrjede Ustava BiH i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. On je u lipnju 2015. pušten da se brani sa slobode i to nakon čak ukupno šest mjeseci provedenih u pritvoru.

Prvostupanjska presuda nije bila optimistična: svi su osuđeni na ukupno 52 godine i osam mjeseci zatvora, od toga sam Jerko Ivanković Lijanović na 12 godina. Također, Tužiteljstvo BiH je izvijestilo da obustavlja istragu protiv predsjednika Narodne stranke Radom za boljitak Mladena Ivankovića Lijanovića jer, kako su kazali “nema dovoljno dokaza da je Lijanović počinio kaznena djela koja su mu se stavljala na teret zbog ranijih sumnji učešća u aferi ‘Meso”, nakon čega je uslijedila i oslobađajuća presuda.

“Oni koji su me hapsili dva dana prije početka izborne kampanje kao zamjenika premijera i ministra poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva Vlade FBiH i koji su organizirali ovaj cijeli proces, vjerujem da će ih stići suze moje stare majke”, rekao je Jerko Ivanković Lijanović.

Jerko Ivanković Lijanović uhićivan je u dva navrata i u drugom procesu koji se protiv njega vodio za zlouporabu ovlasti u svezi podjele poticaja za poljoprivredu, a koji je završio osuđujućom presudom Vrhovnog suda BiH u studenom 2019. i pravomoćnom kaznom od 7 godina zatvora, oduzimanjem 653 tisuće KM. Osuđen je i Stipe Šakić na godinu dana i novčanu kaznu od 18.000 KM,  Mersed Šerifović i Suad Čamdžić, na kazne zatvora od po dvije godine i šest mjeseci, a oduzeto im je ukupno i 120 tisuća KM. U ovom predmetu je ranije osuđen i Edin Ajanović na godinu zatvora.

“Morat ću ići u zatvor vjerojatno na određeno vrijeme dok se ova presuda ne ukine iako sam osuđen za nešto što nisam počinio. Potpuno nevin plaćam cijenu u biti mog političkog angažmana i u zatvor idem čista obraza i uzdignute glave”, kazao je Ivanković Lijanović za Dnevni avaz najavljujući žalbu Ustavnom sudu i Europskom sudu za ljudska prava u Strazburu.

Slučaj Kemal Čaušević 2014.: ‘Ovo mi je najsretniji dan u životu’

“Ovo mi je jedan od najsretnijih dana u životu”, kazao je Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za neizravno oporezivanje BiH dok su ga u lipnju 2014. ulicama Sarajeva vodili specijalci SIPA-e. Uhićen je u najvećoj poslijeratnoj akciji na suzbijanju financijskog kriminala i korupcije kodnog naziva “Pandora” u kojoj je uhićeno još 53 osumnjičenih. Direktor UNO-a BiH Miro Džakula  tada je izjavio da je zbog kriminala u kojem su sudjelovali uhićeni, proračun BiH do 2011. oštećen za dvije milijarde KM.

Uhićene se sumnjičilo da su od uspostavljanja UNO-a BiH do danas, u suradnji s pojedinim bivšim i sadašnjim visokopozicioniranim službenicima UNO BiH, organizirano vršili kaznena djela, čime su određenim fizičkim i pravnim osobama omogućili stjecanje monopolističkog položaja u uvozu i trgovini tekstilnom i drugom robom u BiH čijim djelovanjem je proračun BiH oštećen u višemilijunskim iznosima.

Nakon tri mjeseca u pritvoru i težini optužnice po svim parametrima, Čaušević je pušten da se brani sa slobode, uz određene mjere zabrane. On se izjasnio za suradnju s Tužiteljstvom, ozbiljno tereteći mnoge osobe za suradnju u kriminalnim radnjama, između ostalog i Dragana Čovića. Konačna odluka suda još se se čeka kao i epilog Čauševićevog “najsretnijeg dana u životu” jer suđenje još nije okončano.

Slučaj Živko Budimir 2013.: Predsjednik Federacije mjesec dana u pritvoru

Jedan od najspektakularnijih i javnih uhićenja visokog dužnosnika bilo je ono, sada već bivšeg, predsjednika Federacije BiH Živka Budimira i njegovih najužih suradnika.

Na prijedlog Tužiteljstva BiH, Sud Bosne i Hercegovine odredio je jednomjesečni pritvor predsjedniku FBiH Živku Budimiru te još četverici uhićenih u akciji SIPA-e ‘Patriot’ – Petru Barišiću, Suadu Kulosmanu, Hidajetu Haliloviću i Ivanu Jurčeviću.

Budimir je uhićen 26. travnja 2013. godine pod sumnjom za primanje mita i kršenje Zakona o pomilovanju, a njemu i ostalima sudilo se pred Općinskim sudom u Sarajevu. U srpnju prošle godine Budimir je oslobođen svih optužbi.

Ovaj slučaj obilježio je još jedan skandal – potpuno nejasna uloga Ivana Knezovića, navodnog svjedoka ‘insajdera’ tužiteljstva, koji je zahvaljujući snimkama nadzornih kamera, otkriven u skrivanju torbice s označenim novcem i komunikaciji s tužiteljicom Dijanom Kajmaković.

Torbica s označenim novcem koju je ubacio u kutiju za odlaganje kišobrana ispred kabineta Živka Budimira nije se našla na popisu dokaza koje je Tužiteljstvo priložilo Sudu BiH, a tužiteljica Dijana Kajmaković za Knezovića nije predložila pritvor. No, Knezović danas tuži medij zbog objavljivanja ovih činjeničnih informacija.

Budimir je ‘odležao’ mjesec dana pritvora u mostarskom zatvoru, potom je oslobođen i vratio se na dužnost predsjednika Federacije. Njegovo uhićenje dogodilo se u jeku nezadovoljstava ulaskom HSP-a u federalnu vlast zajedno sa NSRZB-om, SDA-om i SDP-om kao i upornom upotrebom, do tada zanemarenim ovlastima Predsjednika Federacije, a čime se nisu slagali ni SDP ni SDA, ali ni HDZ BiH kojem je zbog ‘platforme’ izmakla vlast u Federaciji.

Za podsjetiti je da je Budimir paralelno bio optužen i osuđen uvjetno zbog nedozvoljenog nošenja oružja, no presuda je pala i oslobođen je nakon njegove žalbe i dokaza da posjeduje dozvolu za nošenje oružja, što znači da je oslobođen u oba sudska procesa. Vijesti o oslobađajućim presudama u javnosti su prošle skoro bez veće medijskog zanimanja.

Slučaj Mladen Ivanić – 2008.: Nakon suđenja u Predsjedništvo BiH

Mladen Ivanić, nekadašnji premijer RS-a, bivši srpski član Predsjedništva i bivši lider PDP-a, u prvostupanjskoj presudi 2008. osuđen je na 18 mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada. Optužnica ga je teretila da je, kao premijer RS-a, na sjednici Vlade 2001. neovlašteno odobrio donošenje odluke kojom je preduzeću Trgokomerc dana suglasnost da bez ikakve naknade siječe šumu u gazdinstvu Ribnik, smatrajući to kao vansudsko poravnanje za nepostojeći dug prema ovoj tvrtki. Vlasnik te tvrtke, inače je bivši član PDP-a, a i većina tadašnjih vijećnika u Općinskom vijeću Ribnik također su bili članovi Ivanićeve stranke.

Tužitelj Oleg Čavka od Vijeća je zatražio da se Ivanić proglasi krivim, jer je “bez sumnje potvrđeno kroz izjave svjedoka te materijalne dokaze da je Ivanić kriv”. S druge strane, sam Ivanić je neposredno pred izricanje presude zamolio suce da presuda u njegovom predmetu bude pravnička, a ne politička. Žalbeno vijeće Suda BiH ukinulo je prvostupanjsku presudu, a Ivanić je u mandatu 2014.-2018. izabran za srpskog člana Predsjedništva BiH.

Slučaj Dragan Čović – 2005. – 2010.: ‘Pale’ tri optužnice

Protiv bivšeg člana Predsjedništva BiH do sada su se vodila tri velika sudska procesa zbog sumnji u korupciju. Odležao je i mjesec dana pritvora ali je na kraju bivao oslobođen po svim točkama optužbi.

Bio je optužen za uzimanje mita od braće Lijanović i pogodovanje uvozu mesnih proizvoda u BiH, a Sud BiH je podigao optužnicu protiv Joze Ivankovića Lijanovića, Mladena Ivankovića Lijanovića, Jerke Ivankovića Lijanovića, Slave Ivankovića Lijanovića, Dragan Čovića, Mate Tadića (sudac Ustavnog suda BiH) i Zdravka Lučića (profesora na Pravnom fakultetu u Sarajevu).

U ovoj aferi, Čović je bio u pritvoru, a nepravomoćnom presudom Suda BiH proglašen je krivim za zloupotrebu položaja ili ovlasti i osuđen na kaznu zatvora od pet godina. Iz pritvora je pušten uz jamčevinu od 3,1 milijun KM koju su u novcu i nekretninama prikupili njegovi suradnici i prijatelji. U drugostupanjskoj presudi svi optuženi su oslobođeni krivnje, a i danas je nejasna činjenica da su dokazi u ovom predmetu jednostavno – nestali.

Također, on i Edhem Bičakčić, kao tadašnji visoki dužnosnici Federacije, optuženi su, suđen i oslobođeni da su prije 17 godina nezakonito potrošili proračunski novac za kupovinu i adaptaciju stanova zastupnicima, vladinim službenicima i članovima pravosuđa. Radilo se o 7,8 milijuna za koje Tužiteljstvo nije imalo relevantne dokaze da svoje optužbe. Bičakčić je danas prvi čovjek Međunarodnog vijeća za velike električne sustave.

Čoviću se sudilo i u aferi Hrvatska pošta i Eronet pod optužbom ustupanja vlasničkog udjela privatnim tvrtkama.

Sve optužbe su pale zbog nedostatka dokaza i nedovoljne pripremljenosti tužiteljstva. Predsjedavajući sudskog vijeća HamoKebo obrazlažući oslobađajuću odluku, u više navrata, rekao je da je optužnica puna manjkavosti i da dokazi koji su izvedeni nisu dokazali inkriminacije iz optužnice.

Visoki predstavnik Paddy Ashdown smijenio 29. ožujka 2005. Čovića s mjesta člana Predsjedništva BiH pravdajući smjenu podignutom optužnicom zbog zlouporabe položaja i drugih kaznenih djela zbog koje bi bila “ugrožena njegova sposobnost da učinkovito obavlja svoje političke dužnosti” i jer se njima “potkopava funkcioniranje ureda Predsjedništva”. Među razlozima za smjenu navedeni su još i “međunarodna izolacija, povjerenje u ured Predsjedništva i državne institucije i politička paraliza”.

Odluka visokog predstavnika bila je vrlo rigorozna i bez ikakve sudske kontrole ili prava na žalbu. U svojoj odluci, visoki predstavnik je odlučio da se Čoviću “zabrani obavljanje ministarske i drugih dužnosti u izvršnoj vlasti i na svim razinama vlasti, sve dok ga visoki predstavnik ne ovlasti ili dok se ne okonča sudski postupak.” Ukinuta su mu i sva prava na naknadu, povlasticu i prava koja su mu pripadala kao članu Predsjedništva te mu je tada naloženo da “mora odmah napustiti svoj ured”. Čovića je u Predsjedništvu zamijenio Ivo Miro Jović.

Nakon svega, Čović je oslobođen svih optužbi, u studenom 2017. godine ponovno je izabran u Predsjedništvo BiH gdje je bio sve do isteka mandata 2018. godine.

Slučaj Milorad Dodik – 2005.: Nema dokaza

Milorad Dodik je također bio optužen za zloupotrebu položaja premijera Republike Srpske (RS) – za nezakonito isplaćivanje proračunskog novca, kupovinu stanova ministrima, članovima skupštine i drugim osobama. Uz Dodika je bio optužen i Novak Kondić, bivši ministar financija RS-a, a obojica su u listopadu 2005. godine oslobođeni zbog nedostatka originalne dokumentacije iz Arhiva Vlade RS-a.

Banjalučki Osnovni sud je zaključio da “tvrdnje optužbe ne može prihvatiti, jer je Arhiv Vlade RS-a bio neuredan, a relevantna dokumentacija je nedostajala ili je bila u neovjerenim fotokopijama”, stoji u presudi koju je u svibnju 2006. godine potvrdio i Okružni sud u Banja Luci.

Slučaj Mirko Šarović – 2005.: “Skinuo sam ljagu sa svoga imena”

Mirko Šarović, kao nekadašnji predsjednik RS-a i bivši član Predsjedništva BiH, u pritvoru je proveo 11 mjeseci zbog optužbi u slučaju ‘Privredna banka Srpsko Sarajevo’. Nakon što ga je Sud BiH oslobodio optužbi, on je tužio BiH za pretrpljenu patnju i dobio 102 tisuće KM odštete od države. Šarović je danas ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Šarović je bio optužna zajedno s Momčilom Mandićem, Miloradom Govedaricom i Milovanom Bjelicom. Bivši vlasnik Privredne banke Srpsko Sarajevo Momčilo Mandić Sud BiH proglasio je krivim za produženo kazneno djelo zlouporabe položaja i krivotvorenja isprava i osuđen je na devet godina zatvora. Drugooptuženi u ovom slučaju Milorad Govedarica, bviši direktor robnih rezervi RS i poduzeća `Matres`, istom presudom osuđen je na četiri godine zatvora za zloupotrebu položaja.

Za Mirka Šarovića, bivšeg člana Predsjedništva BiH, i Milovana – Cicka Bjelicu, bivšeg predsjednika Skupštine grada Istočno Sarajevo, Sud BiH donio je oslobađajuće presude zbog nedostatka dokaza.

Također, već prije je Šarović podnio ostavku na mjesto člana Predsjedništva BiH zbog afere ‘Orao’, odnosno, navodne umiješanosti u ilegalnu prodaju oružja Iraku. Tek 2011. visoki predstavnik Valentin Inzko ukida mu zabranu političkog djelovanja.

Šarović je o svom slučaju svojedobno govorio za Nezavisne novine: “Nisam koristio priliku da podgrijavam atmosferu. Bio sam konstruktivan i surađivao sa Sudom. Neki su glasno govorili i napadali Sud teškim riječima i govorili o montiranom procesu. Od početka sam znao da nisam kriv. Nisam feniga uzeo iz PB SS i, s obzirom da sam se uvjerio da je Sudsko vijeće postupalio po činjenicama, uvidio sam i da će suđenje biti pošteno i da će pravda pobijediti. Drago mi je da je sve završeno i da sam skinuo ljagu sa svog imena i dobio pravnu satisfakciju, za ono što sam ja, moja obitelj, i ljudi koji me poznaju uvijek znali da sam nevin. Da sam bježao, uvijek bih imao hipoteku optužnice i bjegunca i ne bih mogao vratiti svoje dostojanstvo”.

Nakon ove afere i Šarović je nastavio uspješnu političku karijeru, predsjednik je SDS-a i ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH od 2015.-2019. godine.

 

/Izvor: Dnevni list/

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar

Marketing