ČISTA SRIJEDA – PEPELNICA

Čista srijeda ili Pepelnica početak je korizme. Korizma nam želi pomoći u shvaćanju i prihvaćanju Kristovog pashalnog otajstva kao izvora našeg spasenja, ali ujedno svaki Kristov učenik treba molitvom, primanjem sakramenata, odricanjem od zla i grijeha, a vršenjem volje Božje u svom životnom pozivu rasti sam u dobru i pomoći drugima u tom rastu.

Na čistu srijedu pepelom se posipa vjernike u obredu pepeljenja.

Obred

Svećenik u svakoj crkvi, u okviru redovitog bogoslužja, kratkim obredom blagoslivlja pepeo na pladnju, te u znak ozbiljne želje za pokorom i obraćenjem, najprije sebi, a zatim svakom prisutnom vjerniku posipa po glavi nekoliko trunaka pepela.

Pepeo je običan, od spaljenog drveta, ili, ako je to moguće, od palminih, maslinovih ili drugih grančica koje su bile blagoslovljene prethodne godine na Cvjetnicu. Time se želi istaknuti kontinuitet metanoje (obraćenja). Svećenik zatim svakom vjerniku stavlja malo pepela na glavu ili čelo uz poziv: “Obratite se i vjerujte Evanđelju!” ili drugačijim pozivom: “Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti.” – “Memento homo quia pulvis es…” Prva rečenica je Isusov poziv iz njegova nastupnog, programatskog Govora na gori. Druga je mnogo starija, iz knjige Postanka, s asocijacijom i aluzijom na izgon praroditelja iz raja. Na čistu srijedu pri pepeljenju podsjeća se čovjeka na njegovo ime. Iz zemlje je Bog stvorio čovjeka, iz praha zemaljskoga. Ali ga se obredom pepeljenja podsjeća i na to da će se u zemlju vratiti, u prah. Pepelnica je podsjetnik na čovjekov početak i čovjekov svršetak.

Povijest pepeljenja

U Bibliji, posebno u Starom zavjetu, pepeo simbolizira grijeh i ljudsku prolaznost. Onaj tko bi se posuo s pepelom, želio je reći drugima :”Ja sam grešnik”. Također, pepeo u Bibliji označava i stanje žalosti i nesreće ili stanje ništavnosti. Kod Židova je bio običaj posuti se pepelom kad su prinosili ili činili žrtvu, i pepeo je nosio u sebi poruku, tj. želju za obraćenjem od zla i života u grijeha k životu i zajedništvu s Bogom.

Pepeljenje se koristi od davnine. Kršćani koji su počinili teške grijehe, javno su izvršavali svoju pokoru. Na Čistu srijedu (Pepelnicu), biskup bi blagoslovio marame za kosu, te ih posuo pepelom načinjenim od grana palmi od prethodne godine. Te marame su pokornici trebali nositi tijekom četrdeset dana pokore. Tada, dok su vjernici recitirali sedam pokorničkih psalama, pokornici bi bili istjerani iz crkve zbog svojih grijeha, baš kao što je Adam, prvi čovjek, bio istjeran iz Raja zbog svoje neposlušnosti. Pokornici ne bi ulazili u crkvu sve do Velikog četvrtka kada bi zaslužili pomirenje nakon četrdeset dana pokore i sakramentalnog odrješenja. Već u 11. stoljeću, uporaba pepela kao znak obraćenja i pokore primjenjuje se, ne samo na one koji su htjeli pristupiti sakramentu pomirenja, nego i na cijelu zajednicu. Od 11. stoljeća Čistom srijedom i obredom posipanja pepela po glavi započinje korizma, 4o dana pokore i obraćenja.

Simbolika posipanja pepelom

Pepeljenje je vrlo rječita simbolična gesta. Oduvijek posipati se pepelom – i kao izraz i kao čin – znači uozbiljiti se, kajati se za svoje loše postupke. Znači i spremnost na nove, bolje korake. Crkvenim jezikom to je predznak osobne metanoje, obraćenja.

S jedne strane pepeo je prah, blato, zemlja – podsjeća na smrt i prolaznost. “Prah si i u prah ćeš se vratiti!” zapisano je u knjizi Postanka.
S druge – pravi pepeo nastaje sagorijevanjem. A sagorijevanje je u drevnom simboličkom govoru postupak čišćenja, dapače oplemenjivanja. Stoga se vjernik “primanjem pepela” uključuje u korizmeno vrijeme duhovnog pročišćenja.

Pepeo je simbol pokore i pomaže nam razviti duh poniznosti i žrtve. Dok se naša čela pepeljaju prisjećamo se riječi: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti. Pepeljamo se kako bismo obuzdali oholost svojih srca i podsjetili se da je život na zemlji prolazan.

Čovjek je zaboravljivo biće. Zaboravlja što ne bi smio nikako zaboraviti. A treba stati. Sjetiti se. Korizma je upravo zov na nezaborav.
»Sjeti se, čovječe – Memento homo!«

Post i nemrs

Mnogi vjernici često miješaju ili poistovjećuju post i nemrs. Kada Crkva propisuje post i nemrs, a to su samo dva dana u godini, na Čistu srijedu i Veliki petak, vjernici konzumiraju jedan obrok “do sita” (post) i ne jedu meso (nemrs).

U ostale petke imaju redovite obroke, ali se odriču mesa. Više od toga nije propisano. Post koji je propisan za Pepelnicu i Veliki petak znači da se katolici, uz iznimku bolesnika, trudnica, djece, smiju samo jednom do sita najesti.

Post na Pepelnicu i Veliki petak prije Uskrsa odnosi se na katolike od navršene 18. do započete 60. godine života, a nemrs, odnosno jela bez mesa za starije od 14 godina, osim bolesnika. Pepeo je simbol pokore, a dobiva se od grančica palme ili masline blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine.