Drugi o nama: Pola stoljeća kako su se Ramljaci rastali od djedovine

Drugi o nama: Pola stoljeća kako su se Ramljaci rastali od djedovine

Žitelji najplodnijih područja Gornje Rame prije točno pola stoljeća morali su iseliti sa stoljetnih ognjišta, sa gorkom spoznajom da ih više nikada neće ni vidjeti, jer će livade na kojima su odrastali pokriti voda. Njihovi domovi su nestali pod vodom, a rodni kraj se pretvorio u svojevrsnu tvornicu struje. Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,50 km četvornih zemljišta, 1147 raznih objekata i iseljena 283 domaćinstva s 1744 člana

 

Minuli vikend u Prozor-Rami protekao je u znaku prisjećanja na studeni i prosinac 1968. Pedeset godina je proteklo otkako su žitelji najplodnijih područja Gornje Rame morali iseliti sa stoljetnih ognjišta, s gorkom spoznajom da ih više nikada neće ni vidjeti, jer će livade na kojima su odrastali pokriti voda.

Njihovi domovi su nestali, a rodni kraj se pretvorio u svojevrsnu tvornicu struje. Akumulacijskim jezerom potopljeno je 15,50 km četvornih zemljišta, 1147 raznih objekata i iseljena 283 domaćinstva s 1744 člana, objavljeno je u jednom od 25 radova objedinjenih u zborniku „Rama 1968.“ Od iseljavanja do integracije, koji je u petak predstavljen u Prozor Rami.

Godišnjica koja budi sjetu

Rama prije potopa 1968. godine

Na predstavljanju je, među ostalima, govorio i biskup Pero Sudar, ujedno i jedan od autora zbornika. On je pozdravio ideju da se organizira simpozij i napiše zbornik na ovu temu – da se jedno važno razdoblje za ovu lokalnu zajednicu sveobuhvatno istraži, opiše i ostavi novim generacijama.

Govoreći o zborniku koji se na devetstotinjak stranica prisjeća potopa i drugih tema u zadnjih pola stoljeća u Prozor Rami prof. dr. Ivo Lučić između ostalog je kazao da je to impresivan pothvat kojim ramska zajednica, ponajprije zahvaljujući urednicima i njihovim suradnicima, i svima koji su ih podržali, a posebno matičnim vlastima, pokušava artikulirati biblijsku kataklizmu od prije ravno pola stoljeća.

Vrelo Rame

-Tad je Rama potopljena za potrebe proizvodnje energije, što njezinu povijest dijeli na prije i poslije. Zajednica je na taj izazov ovim zbornikom odgovorila ozbiljno, bez poze ove ili one vrste, kao za sebe, kazao je Lučić, također pohvalivši lokalnu zajednicu za organizaciju simpozija i tiskanje prigodnog zbornika.

Urednik zbornika fra Tomislav Brković, ujedno i jedan od inicijatora obilježavanja pola stoljeća od potopa kazao je da pedeseta godišnjica puštanja u rad HE Rama među Ramljacima ne izaziva nikakvo ushićenje, nikakvu radost, što bi – da su okolnosti oko njezine izgradnje bile drukčije – bilo sasvim normalno i očekivano.

-Ovako, ova godišnjica budi samo sjetu, sjećanje na nešto drago, lijepo i izgubljeno. Kao što ni obilježavanje drugih velikih i važnih datuma iz ramske povijesti, kao što su seoba iz Rame u Cetinsku krajinu 1687., obljetnice iz Drugoga svjetskoga rata (paljenje crkve u Šćitu 1942. i četničkog pokolja u Rami listopada 1942.) – ne daju povoda za slavlje, nego za komemoraciju i aktivno sjećanje. Ne čudi stoga da su ove tri godine, 1687., 1942. i 1968., ostale sve do danas ružni ožiljci, duboke i neizbrisive stigme u dušama gotovo svih Ramljaka. A razlozi su veliki i uvijek iznova pozivaju da ih se – makar to bilo i prigodno – sjetimo i obnovimo, zaključio je.

Gradnja brane

Kraj iz kojeg se selilo, i ne samo zbog vode

Ramski načelnik Jozo Ivančević i u vlastitoj obitelji imao je primjere iseljavanja zbog više uzroka, pa nije čudo da je objeručke prihvatio poduprijeti simpozij kojim se sjeća na prošlost, ali i upozorava na budućnost.  U izjavi za Dnevni list kaže da je potop djedovine doživio i dio njegove obitelji, s majčine strane.

-Potopljena je velika količina zemlje, jedan dio majčine obitelji se iselio. S druge strane moji otac i majka su 62. i 63. trbuhom za kruhom otišli u Njemačku, prije stvaranja akumulacije, ispričao je Ivančević istaknuvši tako da je ramski narod uvijek imao taj križ odlaska, nekad tjeran vodama, drugi puta siromaštvom, treći put ratnim nedaćama. I danas Ramljaci iseljavaju, ne boji se istaknuti načelnik, dodavši da najveći dio krivnje za takvo stanje nose više razine vlasti, jer se i nakon 50 godina iste stvari događaju, narod odlazi – u potrazi za boljim životom. Gospodarstvo je zamrlo, posla slabo ili nimalo, a lokalna zajednica nije ta koja može odgovoriti na te probleme, a država odgovorila nije, smatra on.

Biskup Pero Sudar na potop se osvrnuo s vjerske strane, obradivši za zbornik temu „Selidbe naroda u Bibliji“. On u svom radu navodi da je selidba u Bibliji samo dio velikog i trajnog kretanja čovječanstva, a da je ljude tjerala glad i progoni.

Isušeno Ramsko jezero kao pustinja

-U Abrahamovim selidbama i onim njegovih neposrednih potomaka prevladavati će razlog oskudice i potrage za boljim životnim uvjetima, dok će kod njegovih potomaka biti zastupljeni razlozi progona, ratova i deportacije, ustvrdio je.

Okupljenima na skupu kazao je da je iseljavanje u Bibliji uvijek svojevrsna kazna, a povratak na ognjište nagrada. Izabrani narod uvijek pati kad odlazi i na njemu se izvršava kazna. Kad stiže kući on je pomilovan.

Potop i odjeci na svakodnevicu

Zbornikom se dotaknulo i budućnosti. Što je danas s narodom, kako on živi i koje su mogućnosti demografske obnove pisali su načelnikov pomoćnik Josip Juričić, ali i sam načelnik. Iz tog rada je razvidno da tragedija koja je pogodila Prozor Ramu ima i pozitivnih efekata za sam kraj.

Iseljavanje se dogodilo, no i prilivi u proračun temeljem hidroakumulacijskih objekata su već godinama stvarni i direktno utječu na život lokalnog stanovništva, koje je u brojnim socijalnim davanjima znatno povlaštenije nego stanovništvo recimo osamdesetak kilometara udaljenog Mostara, koje takvih davanja nema.

-Povećanja su krenula 2009. godine. Osnovni uzrok povećanju prihoda proračuna jest u činjenici da je 2009. godine Federalni parlament, nakon velike obuhvatne pripreme u kojoj je aktivno sudjelovalo rukovodstvo općine Prozor-Rama, donijelo Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda  ostvarenog korištenjem hidroakumulacijskih objekata, kojim se ranija naknada povećala za 100%, te se uveo i pojam „obračun po dotoku vode“, što je pozitivno utjecalo na sve naredne proračunske  primitke općine Prozor-Rama, navodi se u tom radu.

Podsjećaju i da je općina Prozor-Rama konstatirala dugogodišnje nepoštivanje zakona od strane elektroprivrednih poduzeća te je pokrenula postupke naplate razlika između zakonom predviđenih iznosa i iznosa koje su uplaćivala elektroprivredna poduzeća – JP Elektroprivreda HZ HB Mostar i JP Elektroprivreda BiH Sarajevo. Nakon neuspješnih postupaka dogovaranja, tužbama su pokrenuti sudski postupci koji su do sada završeni u korist općine Prozor-Rama, donijevši značajna dodatna sredstva u proračun te općine.

Kada smo kod pozitivnog, Tarik Kupusović u zborniku je pokušao odgovoriti na pitanje može li umjetno jezero, koje danas vuče brojne posjetitelje u Prozor-Ramu, privući veći broj stanovnika od broja onih koji su se morali iseliti da bi bilo izgrađeno. Ukoliko to ne može, onda i ne treba ili nije trebalo biti izgrađeno, između ostalog, zaključuje Kupusović. I premda je lako i iz vlastite kože razumjeti kolika je i neupitna tragedija gledati kako ti pred očima nestaje djedovina, današnje čarobne ljepote Ramskog jezera ostavljaju bez daha, istovremeno podsjećajući da često iza najvećih tragedija ostaju najvrjedniji biseri, brušeni ovdje i suzama iseljenika.

SUDAR: Sve iz ljubavi ima smisao

Jedan  od autora zbornika i njegov predstavljač biskup Pero Sudar u svome izlaganju je kazao da sve što se radi iz ljubavi prema svome kraju ima duboki smisao i to smisao koji mi uopće ne možemo nazreti, ne možemo ga dokučiti, jer ne vidimo iza brda, a sve što dolazi za nas je iza brda, jer ga ne možemo vidjeti iz sadašnje pozicije.

-Ovakvi projekti daju mrvu mudrosti da se do nje dođe, a time se povećava ljubav. Tu vidim ljubav, ulogu i smisao ovakvih projekata koji itekako imaju smisla. Zahvaljujem i pozdravljam sve one koji se trude na ovakvim projektima.  Bez obzira na stanje i poslove koje imam, ja sam rado i srcem sudjelovao i dao svoj mali doprinos iz poštovanja prema ljudima koji ovo rade i iz ljubavi prema ovom kraju i prema zemlji BiH u kojoj živim. Prema mom dubokom uvjerenju tko ne voli domovinu u kojoj je rođen i ljude koji u njoj žive nešto mu duboko fali, istaknuo je Sudar.

Piše: K. Perić, [email protected]

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar