Drugi svjetski rat: Četnici iz mostarskog centra

Za naš prikaz interesantan je spis M. Šotre objavljen još 8. svibnja 1945. godine u Mostaru: “S vjerom u Boga za kralja … protiv otadžbine”, što bi trebale biti “Dokumentovane reportaže o zločinima Mihailovićevih četnika u Hercegovini”. U spisu se tvrdi da su četnici vojvode Jevđevića i Baćovića mobilizirani za pohod na Prozor “krajem septembra 1942.”, te da su se “početkom oktobra… sakupljali u Mostaru”, ali “izvan grada”, gdje je održano “savjetovanje” četničkih oficira, a bilo je prisutno i “desetak italijanskih oficira, na čelu sa komandantom italijanske divizije ‘Murđe'”. Određeno je kako “četnička vojska ima očistiti samo sektor Prozor – Duvno” i brzo se vratiti.^[1] Naprotiv, Miloš Minić piše kako je “U okolini Prozora 23. oktobra 1942. zaklano oko 2.000 lica…”^[2]

Četnici su krenuli preko “Ravne Gore, padina Čvrsnice i Vrana, prema dolini Rame. Uz svaki bataljun, bilo je nekoliko Italijana, koji su pazili da se četnička vojska pridržava dobijenih naredaba”. Nisu smjeli pljačkati ni uznemirivati narod. Međutim, ubrzo se pokazala četnička narav: komandir Rajko Dangubić zaklao je u Sovićima jednog seljaka. Nakon toga je pod zapovjedništvom komandanta Milorada Vidačića pobijeno 35 Sovićana. Na Blidinju je narod, saznavši za četničke zločine, na vrijeme utekao te su stradale samo zgrade – sve je spaljeno. Nadalje Šotra donosi kako su Rumbočani dočekali četnike:

“Selo je bilo iskićeno bijelim zastavama… u znak predaje.” Seljani su “nosili veliku bijelu zastavu i veliku jugoslavensku trobojku, koju su na svoju ruku učinili od svoje, hrvatske”. Iako je glavar sela ispred 70 okupljenih osoba govorio o lojalnosti ovog mjesta, četnici su “izdvojili neke žene i djevojke, a ostale izveli na jednu ledinu i naredili da se otvori vatra”. Navečer su se pijani četnici “smjenjivali na ženama i djevojkama, koje su – naročito radi toga – bili izdvojili”. Iako su u Kopčićima dva dana os­ta­vili narod na miru, polazeći treći dan, “ubijali su ljude i žene, starce i djecu”. “Samo na jednom mjestu, usred sela, mogao si vidjeti osamnaest seljaka, povezanih u jedan konopac, pobijenih”. Poručnik Ivan Janjičić vikao je:

– Ko neće ubijati, klati i silovati, nek zna – moj će mu osmak suditi!

U Varvari su četnici tražili meda i premda su im ga seljaci dali u izobilju, popalili su košnice i kuće, a onda je komandir Krsto Milićević dovukao jednu mladu muslimanku i “silovao je na opšte veselje i uživanje prisutne subraće. Zatim, pošto su se još dvojica četnika, po njegovu odobrenju, zadovoljila na djevojci, naoštrio je svoju kamu i žrtvu zaklao.”

Na Borovnici je petogodišnji Ibro promatrao kako mu nevesinjski četnici iz bataljuna Vase Gutića siluju sestru pa onda kolju nju i majku. Tako su četnici divljali po selima, a u Prozor nisu smjeli ni pomoliti glavu jer su ondje došli Talijani. Konačno je u Prozor stigao “glavni zapovjednik “ekspedicije”, major Petar Baćović, sa komandantom korpusa koji je operisao – kapetanom Miloradom Popovićem – s nekim visokim fašističkim oficirima”.

Autor koji donosi imena i detalje pohoda očito ima dobre informacije od očevidaca i sudionika ovog zločina. Spominje imena i prezimena počinitelja strašnog zločina: vojvode Jevđevića i Baćovića, komandanta Milorada Vidačića, komandira iz Bileće Rajka Dangubića te drugoga komandira Krstu Milićevića; spominje Nevesinjce iz bataljuna Vase Gutića. Tvrdi da je glavni zapovjednik ekspedicije četnika bio major Petar Baćović s komandantom korpusa kapetanom Miloradom Popovićem. Navodi kako je “po povratku u Hercegovinu, vojvoda Jevđević dobio težak ukor od vrhovnog harambaše, od ministra Mihajlovića” 28. listopada 1942. što nije “nastavio dalje” prema Duvnu. Kao da je malo zla počinio. Šotra tvrdi da četnici nisu htjeli iz Prozora krenuti prema Duvnu protiv partizana, nego su na partizanski pozdrav svoga sudruga Peke Milićevića “Smrt fašizmu”, odgovorili “Sloboda narodu”.^[3]

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća

^[1]  Usp. M. Šotra, Za kralja i otadžbinu, Mostar 1945., str. 7.-9. Usp. također Jozo Tomasevich, Četnici u drugom svjetskom ratu, prijevod s engleskoga, Zagreb 1979., str. 211.-212.

^[2]  Miloš Minić, Četnici i njihova uloga u vreme narodnooslobodilačkog rata 1941B1945, Beograd 1982., str. 89.-90.

^[3]    Usp. M. Šotra, nav. dj., str. 10.-18.