fbpx
Dvije kurban-bajramske hutbe

Dvije kurban-bajramske hutbe

Sečanosti u povodu velikih vjerskih blagdana postale su, barem kad je riječ o južnoslavenskim krajevima, mjesta s kojih vjerski poglavari šalju ne samo “poruke” koje vjernicima trebaju poslužiti kao smjerokaz u svjetonazorskim pitanjima nego i “poruke” koje im trebaju posluži u političko(stranačkim) opredjeljivanjima. Dogodilo se to i ove godine na središnjim svečanostima u povodu Kurban-bajrama. Poslali su ih iz Sarajeva reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović i iz Zagreba muftija Aziz ef. Hasanović.

Politička raznolikost

Razmotrimo li ih makar i površno, primijetit ćemo da su one u bitnom određene postojećom društvenom zbiljom u Bosni i Hercegovini i svijetu uopće. Tako, dok ef. Hasanović govori o muslimana svijeta i o tome da su oni u ovome vremenu zapravo onaj istinski “kurban”/ona istinska “žrtva raznih svjetskih igara”, dotle se ef. Kavazović obraća bosanskohercegovačkim muslimanima uoči skorašnjih listopadskih općih izbora u BiH. Iz njegove propovijedi proizlazi da im se obraća ne samo kao vjerski nego i kao nacionalni suveren, kao netko tko sadašnje bošnjačke (muslimanske) političke elite vidi nesposobne da zbog svojih parcijalnih stranačkih interesa predstavljaju cjelinu kulturnog, religijskog i nacionalnog bošnjačkog (muslimanskog) identiteta u BiH, čime on slijedi sve ono što su činili i čine također i vjerski predstavnici katolika Hrvata i pravoslavaca Srba. I oni se veoma često pojavljuju kao glavni tumači temeljnih ne samo vjerskih nego i nacionalnih interesa svojih vjernika. A sve zbog nacionalno-religijske identifikacije u kojoj su muslimani uvijek i jedino Bošnjaci, katolici uvijek i jedino Hrvati, a pravoslavci uvijek i jedino Srbi.

Svjestan dubine političke raznolikosti i podijeljenosti bošnjačko-muslimanskoga nacionalnog bića, ef. Kavazović je smatrao potrebnim sasvim ozbiljno upozoriti bošnjačke muslimane da unatoč stranačkim podjelama ne bi smjeli dopustiti da im se ponove neke negativne stvari iz nedavne prošlosti (“Tko ne gleda kako će posao završiti, doći će dani kada će se gadno kajati”) jer, prema njegovu mišljenju, nisu prestale opasnosti po golu egzistenciju islamske (bošnjačke) zajednice uopće i da je već sada izvjesno da “nasrtaji na naše duhovno i biološko biće neće prestati”, da posljednjim ratom nisu prestali “ni nasrtaji na našu zemlju” kao što neće prestati ni permanentno “uskraćivanje prava ljudima, negiranje njihovog identiteta i provokacije će se nastaviti, kao što će se nastaviti i negiranje zločina i veličanje zločinaca”.

A da bi se takvo kataklizmično stanje izbjeglo, potrebno je zacijelo, prema njegovu mišljenju, izbjeći sve ubrzaniju “feudalizaciju političkoga prostora”. A jedan od uspješnijih putova za to je i put u sigurnu prošlost: “Ipak, snaga našeg čovjeka uvijek se do sada pokazivala u privrženosti našoj bosanskoj tradiciji i ljubavi prema našoj zemlji. Od bosanskih kraljeva, preko rahmetli Gazi Husrev-bega, Gradaščevića, Spahe i predsjednika Izetbegovića čuvali smo njenu državnost i posebnost, i borili se za nju.”

A sve to izrekao je ef. Kavazović kako bi ukazao na važnost koju listopadski izbori u BiH imaju za muslimane koji izlaskom na izbore trebaju “čuvati demokratske institucije našega društva” i potvrditi opredjeljenje “da živimo u slobodnoj i demokratskoj zemlji” i da svojim neizlaskom na izbore ne bi smjeli ugroziti “demokratski kapacitet” Bosne i Hercegovine. A kako, prema njegovim riječima, Bosni i Hercegovini trebaju “odgovorne politike, one koje imaju integralistički kapacitet i jaku patriotsku osnovu”, tada bi na sljedećim izborima bh. muslimani svoj glas trebali dati onima “koji imaju znanje, osjećaj za ljude i domovinu”, jer “snaga naše zemlje je u ljudima, koji se moraju pokrenuti da grade zemlju”. Kao što se to često događa i u Hrvatskoj, tako je i ef. Kavazović poručio: “Siguran sam da će muslimani znati prepoznati one koji se zalažu za slobodu, dostojanstvo, prosperitet, snagu i jedinstvo našeg naroda od onih koji su nametljivci.” Nije teško pogoditi da je ovdje riječ o kandidatima stranke SDA koju je osnovao rahmetli Alija Izetbegović, a koji, po njegovim riječima, spada u skupinu onih bošnjačkih zaslužnika koji su čuvali državnost i posebnost Bosne i Hercegovine, i koji se borio za nju. Oni će, budu li izabrani, brinuti “o vrijednostima našeg naroda i domovine Bosne i Hercegovine” i raditi “za dobrobit svih ljudi koji u njoj žive”.

image
AZIZ EF. HASANOVIĆ JE GOVORIO O “NASUŠNOJ POTREBI JEDINSTVA MUSLIMANA” SVIJETA / ANADOLIJA

S druge strane rijeke Save, poruka islamskoga poglavara je sasvim drukčija. Kako su u Hrvatskoj riješeni gotovo svi veći problemi koje je Islamska zajednica imala u ranijim vremenima i kako je suradnja s većinskom nacionalnom (hrvatskom) i vjerskom (katoličkom) zajednicom u stalnome usponu, ef. Hasanović nije osjećao potrebu govoriti o hrvatskim prilikama. Iskazao je stoga svu svoju brigu o “nasušnoj potrebi jedinstva muslimana” svijeta koji su prema njegovu već rečenom shvaćanju “danas kurban/žrtva raznih svjetskih igara” navodeći pri tome i višestruke razloge: kao prvo, međusobne muslimanske ratne sukobe, potom migrantsku krizu koja je uzrokovala mnoge nedaće kako onima koji napuštaju svoju zemlju, tako i onima koji ih primaju u svojoj zemlji te migrantskom krizom podijeljena europska politička pozornica koja je, prema njegovim riječima, “nekima dala materijala da razvijaju antiislamsku i antimuslimansku retoriku kako bi na taj način potakli islamofobiju i time stjecali određene političke bodove i osvajali vlast” odbacujući tezu da je riječ “o smišljenom planu i zavjeri protiv Europe i želji da se islamizira Europa.” A, ako bi to i bila istina, znajmo, tvrdi ef. Hasanović, “da se taj plan nije kovao na Istoku, već na Zapadu”.

Pomoć izbjeglicama

Ipak, nakon svega želio bih reći da sam ostao nemalo iznenađen činjenicom da u svojim hutbama ni jedan od njih, ni ef. Kavazović ni ef. Hasanović, nisu svojim vjernicima preporučili da ovogodišnji kurban podijele i sa svojim “novim susjedima”, s muslimanskim izbjeglicama iz Sirije i drugih zemalja kojih je ponajviše u okolici Bihaća, Sarajeva i Mostara, a ima ih dosta i u Hrvatskoj. Možda i zbog straha što bi svojim govorom o tome naišli na negativne reakcije mnogih koji su protiv pružanja pomoći tim unesrećenim ljudima.

Iako je, da budem iskren, u praksi ta pomoć izbjeglicama koju pružaju Islamske zajednice u BiH i u RH veoma izdašna i česta.

(Autor prof. dr. sc. Ivan Markešić, sociolog religije iz Zagreba)

Oznake

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar