U prizemnom sloju biljni pokrov nije posebno razvijen. Razlog tome je nedostatak svjetla zbog gustih krošanja drveća. Kiselo tlo u takvim uvjetima nastaje kao posljedica razgradnje otpalih listova koji sadrže smolu. Unatoč tome, i u ovako nepovoljnim uvjetima, svoje mjesto su pronašle: borovnica, crnjuša, malina, kupina, bezlistaci i dr.

Borovnica (Vaccinum myrtillus) je biljka iz porodice vrijesova (Ericaceae). U obliku je malenog grmića, uspijeva na kiselim tlima. Listovi su dugi do dva i pol centimetra, okruglasto jajoliki, sitno pilasta ruba, s vrlo kratkom peteljkom, u jesen postaju crvenkasti i otpadaju. Cvjetovi su dvospolni, zelenkasto ružičasti i pojedinačni, a oprašuju se kukcima (entomofilija). Plod je crnkasto-plava sočna boba s mnogo smeđih sjemenki. U zrelim plodovima borovnice ima oko 5% šećera, 1.5% slobodnih organskih kiselina, 0.5% pektinskih tvari, oko 1% mineralnih soli, sirovog vlakna, treslovina i 10mg vitamina C. Plava boja potječe od antocijana mirtilina.

U našoj zemlji ovo ukusno i vrijedno šumsko voće bere se u velikim količinama, ali pri branju treba paziti na riđovke koje mogu biti opasne. Borovnice se najčešće jedu dok su svježe. Ponekad se suše ili prerađuju u sokove, džemove, vino ili liker. Zbog prisutnosti treslovina, borovnice se rabe kao sredstvo protiv proljeva i katara crijeva. Smatra se da djeluju povoljno i kod dijabetesa i kod nekih očnih bolesti. Osušeni listovi služe i za čaj jer sadrže arbutin. Vrlo slične plodove borovnici imaju neke otrovne biljke, primjerice petrov križ (Paris quadrifolia) i velebinje (Atropa bella donna). Stoga treba biti oprezan prilikom prikupljanja plodova.
Crnjuša (Erica carnea) nizak je i puzav razgranjen grmić, tankih savitljivih grančica svijetlosmeđe boje. Listovi su igličasti, usko linearni, prosječno dugi oko sedam milimetara, goli i sjajni. Cvat je grozdast s puno cvjetova, većinom okrenut na jednu stranu.

Cvjetovi su pognuti, ružičasti, rjeđe bjelkasti. Crnjuša raste na šumskim obroncima višeg gorskog i planinskog područja. Upotrebljava se u hortikulturi.

Malina (Rubus idaeus) je biljka iz porodice ruža (Rosaceae) s grmolikom stabljikom od jedan do dva metra. Isprva ima uspravne, kasnije u luk savijene tanke i smeđe stabljike koje prve godine nose samo listove, a druge se godine razgranjuju i nose cvjetove i plodove, nakon čega se do zime osuše i postaju beživotne. Listovi su naizmjenični, neparno perasti. Po nekoliko bijelih peterolatičnih cvjetova razvijaju se u obješenim paštitcima u srpnju.

Plodovi su crveni, sočni i mesnati, sastavljeni od mnogo sitnih sraštenih koštunica. Po aromatičnom slatkom okusu maline su, uz jagode, najukusnije šumsko voće. Svježe su, vrlo zdrave i hranjive. Sadrže prirodne šećere, bjelančevine, vitamin C, te mnogo kalcija, željeza i fosfora. Iz malina se cijedi sok, koji se sa šećerom prerađuje u sirup. Malinov sok ponekad se miješa s drugim voćem i tako prave džemovi, marmelade i žele. Poznato je i malinovo vino. Osušene maline ulaze u sastav osušenih čajeva. Osušeni listovi služe kao nadomjestak za čaj.

Kupina (Rubus fruticosus) je trnoviti grm koji naraste od jedan do dva metra. Ima dvogodišnje, duge i tanke, savinute i bodljikave grane koje rastu povaljane i isprepletene, a ponekad se penju po drugom grmlju i drveću ili se na njega naslanjaju. Listovi stoje naizmjenično, neparno su perasti i na naličju svjetliji, sivkasto-zeleni, prekriveni brojnim mekim dlačicama, s bodljama na središnjoj provodnoj žili. Najveći dio listova ostaje na granama i preko zime.

Cvjetovi su bijeli i oprašuju ih kukci, plod je u početku svijetlo-zelen, zatim postaje crven, a kad sazrije bude crn i sjajan, petnaest do dvadeset milimetara u promjeru; sastoji se iz sitnih, sraštenih i sočnih koštunica pa se ubraja u zbirne koštuničave plodove. Svježe kupine su sočne i imaju ugodan, osvježavajući, kiselkasto slatki okus. Nisu bogate vitaminima. Od mineralnih sastojaka važnih za prehranu, u njima ima dosta kalija, željeza i magnezija. Cijeđenjem zrelih kupina dobiva se sok, a od soka se može kuhati sirup. Od kupina se još spravljaju marmelade, kompoti, voćna vina i likeri. Kupinovo vino i kupinov sok tvornički se proizvode. Listovi kupine su u vrijeme ratova služili kao zamjena za ruski čaj.

Bezlistac (Monotropa hypopitys) je zanimljiva saprofitska biljka iz porodice Pyrolaceae. Cijela biljka je bez klorofila (nije u stanju biti autotrof), žućkasto bijele boje. Na stabljici koja je visoka od pet do dvadeset centimetara nalaze se ljuskavi listovi. Cvjetovi su najčešće boje stabljike, a nakon oprašivanja razvija se plod, tobolac sa mnogobrojnim sićušnim sjemenkama. Nakon klijanja iz sjemenke, bezlistac više godina vegetira pod zemljom, a onda u povoljnom trenutku izbija na površinu i cvjeta.

Živi na kiselom tlu u zajednici sa mikoriznim gljivicama (neki oblik simbioze), ali u ovoj vezi bezlistac „prevari“ gljivicu i ona mu služi kao posrednik kako bi crpio asimilate iz provodnih žila susjednog stabla (smreke ili bora). Gljivica u ovoj zajednici nema nikakve koristi od biljke. Ovakav način prehrane zove se mikoheterotrofija. Miris ove biljke podsjeća na vaniliju i neki narodi ga rabe za izradu ljubavnih napitaka.

Korištena literatura: Forenbacher, S., Velebit i njegov biljni svijet, Školska knjiga, Zagreb 2001.; Nikolić, T., Sistematska botanika, Alfa, Zagreb 2013.; Grlić, Enciklopedija samoniklog jestivog bilja, Ex Libris, Rijeka 2005 (treće izdanje).

I.Š. (Prometej.ba