FOTO GALERIJA: Uskrs u plamenu
Uskrs koji je ove godine stigao nešto ranije nego prošle, protiče u puno mirnijem i pobožnijem ozračju. Naime, Uskrs 2020. godine koji je bio 12. travnja, obilježili su požari u cijeloj Rami, a u bosanskohercegovačkim medijima jako brzo se proširila vijest da su u naseljima Donje Rame, muslimani na uskrsno jutro poručili susjedima katolicima: “Vi slavite, mi ćemo gasiti, ako pak zagusti, zvat ćemo vas.”
Foto: Požar poviše naselja Trišćani večer uoči Uskrsa
Općina Prozor-Rama se aktivno s vatrenom stihijom borila od 5. travnja, od prve akcije Dobrovoljnog vatrogasnog društva Rama, pa sve do 14. travnja, kada su svi zapravo imali prvi dan mira i odmora. Jer, napokon je pala prva kiša, a u višim predjelima i snijeg.
Borba u koju se ne ide sam
Divlji i nekontrolirani požari u Donjoj Rami digli su na noge dobrovoljne vatrogasce, volontere, lovce, djelatnike Elektrodistribucije Rama, mlade, Oružane snage BiH i koga sve ne. Nevolje su oduvijek spajale ljude i budile ono dobro u njima, tako su muslimani iz mjesta Trišćani poručili katolicima, s kojima su zajedno gasili požare, da idu svojim domovima s obiteljima slaviti Uskrs.
Foto: U srcu požara u Trišćanima
Veliki broj mještana organizirao se i zaustavljao vatru. Nešto dalje od naselja, ali ipak, spašavala se šuma i posjedi, stare kamene kuće i slično. Gašenje se često činilo uzaludnim, jer konstantan vjetar i kotrljanje starih panjeva izazivali bi ponovno rasplamsavanje. Bez obzira što su se tada, na samu svetkovinu Uskrsa, 12. travnja, susjedi muslimani organizirali i otišli gasiti požar kako bi katolici mogli proslavili Uskrs, požar je ipak bio prejak i na kraju su se morali ponovno svi angažirati.
Posebno treba istaknuti mlade volontere, kojih je bilo mnogo. Ponekad obeshrabri doza nepovjerenja koju stariji pokazuju prema mladima. A pokazuju je dok ne dođe “5 do 12”, kada mladi svojim volonterskim angažmanom itekako dokažu kako se možemo osloniti na njih.
Foto: Akcija gašenja požara podno Klečke stijene (naselje Kućani)
Cijeli teritorij Prozora-Rame je zapravo bio jedno ogromno požarište i trenutno bi bilo lakše nabrojati mjesta gdje nije bilo borbe s vatrenom stihijom. Vrlo zabrinjavajuća situacija bila je u mjestu Gornji Lug, gdje je vatra ugrozila kuće i druge objekte. Posebna pažnja posvetila se i požaru na Makljenu (9. travnja), na samom prevoju između Bosne i Hercegovine.
O razmjerima je bilo teško precizno govoriti i bilo je jasno da je riječ o nepreglednim površinama šuma, livada, posjeda, voćnjaka. Gorjelo je na Skrabonosu iznad Neraja, u blizini Ustirame, Kućana, na Lugu, na Gračanici, Paljikama, Dobroši, Makljenu, Kutama, Šćipama, Banja Lučici, Draševu, Kleku, iznad Trišćana, Parcanima, Gorici, Varvari, Ćališima, Pograđu…
Foto: Požar na Skrabonosu su pod kontrolu stavili mještani Neraja i Ustirame (9. travnja 2020.), ali se konstantno iznova aktivirao
Foto: Požar na Skrabonosu se spustio sve do jezera u naselju Gračac
10. travnja obilježila je ponovna akcija gašenja na Makljenu, dok su se aktivnirali novi požari u Gračanici, Parcanima, Trišnjiku, Bercima Žiljakovu. Požar su gasili vatrogasci, lovci sekcije Lug, mještani volonteri i djelatnici Uprave za šumarstvo.
Foto: Požar poviše HE Rama i Marine pećine
Foto: Vatrena stihija iza Ravnice i Trišnjika prema Parcanima, već idućeg dana krenula je na put prema Trišćanima
Prema tadašnjim informacijama zapovjednika DVD-a “Rama” Duje Nevistića, velike probleme za gašenje stvara dim te je upravo to bila otežavajuća okolnost za pomoć u gašenju iz zraka helikopterom Oružanih snaga BiH. 12. travnja kada su gotovo svi već bili na izmaku snaga, sve oči su bile uprte u air tractore iz Crne Gore, koji na kraju zbog neorganiziranosti vlasti na višoj razini, nikada nisu stigli do Rame.
Zbog neorganiziranosti viših razina vlasti Rami nisu pomogli Air Tractori u gašenju požara
Gašenje se nastavilo istim načinom.
Foto: Helikopteri OS BiH vodu su kupili u Jablaničkom jezeru
Foto: Kupljenje vode za gašenje požara oko naselja Ustirama i na Skrabonosu
Sumnje i na podmetanje
Kada se govori o uzrocima ove vatrene katastrofe, sve još uvijek stoji u zraku niti bilo tko može reći sa sigurnošću što se sve dogodilo. Problemi nastaju onda kada osobe nakon paljenja jednostavno odu i okrenu leđa vatri, vjerojatno misleći kako će se priroda sama pobrinuti za uspješno gašenje. Nažalost, događa se da zbog takvog nemara i bezobzirnosti, drugi ljudi stotinama metara udaljeni od početka požara, vode danonoćnu borbu s vatrenom stihijom i jednostavno to ne zaslužuju. Također, u ovoj seriji požara uočene su i neke sumnjive stvari, stoga je na terenu bio i federalni istražitelj. Kod većine požara pristup vatri na vrlo strmom terenu je bio gotovo nemoguć. Poseban problem bi pravila izgorena debla i panjevi, koji bi se tijekom noći otkotrljali i naglo proširili požar, što je bilo vrlo frustrirajuće za vatrogasce i volontere koji bi cijeli dan posvetili gašenju požara, da bi ujutro shvatili kako je čitav posao bio uzaludan. Neki požari bi se pojavljivali na vrlo nelogičnim lokacijama, pa se sumnjalo i na podmetanje.
Foto: Požar koji je podno Klečke stijene napredovao prema Kućanima
Potreba za dokumentiranjem ovakvih akcija je velika. Ljudi koji su gasili požare su to zaista zaslužili, a posebno jer je među njima bilo dosta i mladih.
Ekipa je odradila lavovski posao, nakon iznemoglosti i umora poklon, kiša i olakšanje
Razlozi zbog kojih su volonteri sudjelovali u akcijama su razni. Strašan je osjećaj kada se mjestima približava vatrena stihija. U takvu borbu se ne ide sam. Što je više ljudi, akcije su bile učinkovitije i bolje. Nekim ljubiteljima prirode bilo je žao promatrati hektare i hektare šume kaja nestaje, divljači koja je ugrožena, posjeda i voćnjaka koji su mogli izgorjeti. Vatra se također približila i starim kamenim kućama u kojima su se rodili naši stari, a obično su bile na brdima koja okružuju današnja naselja. Nakon nekoliko poziva, ekipe volontera su se brzo organizirale, a osjećaj zajedništva je davao krila, kao i pomisao da se radi nešto što je za opće dobro. Sve ovo ljudima je nudilo osobni rast i zadovoljstvo samim sobom i drugim ljudima koji jedi druge u nedaći okružuju. Bila je ovo akcija kao i sve druge volonterske, ali s jednom većom dozom adrenalina i opasnosti.
Mladi, volonterizam i doza opasnosti
Kraj ovog teksta posvećujemo jednoj pozitivnoj priči, a to su mladi i volonterizam. Za priču o njihovom sudjelovanju u požarima zainteresirao se i Nadbiskupijski centar za pastoral mladih, koji upravo velike napore ulaže u mlade, njihovo međusobno druženje, animatore i volonterizam.
Pomoć koju su i mladi pružili bila apsolutno volonterska. Bili su vrlo odlučni sudjelovati u akcijama gašenja. Neki od njih imali su manje od 18 godina, što je starijima svakako predstavljalo dodatnu brigu, ali bilo je potrebno što više vrijednih ruku. Iako se pokušavalo dodijeliti im lakše zadatke, kao što su donošenje pitke vode do vatrogasaca i starijih volontera u srcu požara ili organiziranje skupova nakon akcije, donošenje hrane i pića, svi su složno rekli kako žele u pravu akciju, u vatru. Na terenu su redovno pokazivali svoju tjelesnu i psihičku spremnost. Hodali bi kilometrima po strmom terenu i nosili naprtnjače teške gotovo 25 kilograma.
Svojom upornošću i izdržljivošću mnogo su doprinosili akcijama gašenja i pokazali se snažnijima od nekih starijih. Kao da su poručivali kako su tu, ovdje i sada, da jesu mladi, ali kako žele raditi, pomoći i da su spremni i zaista su bili. Nošeni adrenalinom i osjećajem zajedništva, kojim čine nešto za opće dobro, kao da su se željeli dokazati, sebi i starijima, ali također i poručiti kako bi mogli sudjelovati i kada nije riječ samo o kriznim situacijama.Kada su u pitanju požari u donjoj Rami, posebno u mjestima Trišćani i Ustirama i Neraje, sudjelovalo je oko 23 mladih.
Vatrogasci nisu bili sami
DVD Rama nažalost zbog serije požara nije moglo samo sudjelovati u gašenju. Vatrogasci i dva vatrogasna vozila, neprestano su bila na terenu, putujući iz mjesta u mjesto. Prioritet se dakako bile lokacije u kojima su domovi bili neposredno ugroženi. Ali, u svakom mjestu se osim vatrogasaca formirala i skupina volontera, ponekad njih i 70. Kako vatrogasna vozila često nisu imala pristup, priključili su se i dobri poznavatelji terena, a to su lovci iz lovačkih društava te Uprava za šumarstvo, a Elektrodistribucija Rama je na požarištima popravljala električne mreže.
Općini Prozor – Rama su u kriznim situacijama pomogle i Oružane snage Bosne i Hercegovine, slanjem helikoptera, koji je srećom imao lagan i brz pristup Ramskom i Jablaničkom jezeru, od kud je uzimao vodu. Mnogo bi učinkovitiji bili air traktori najavljeni iz Crne Gore, koji su se nakon gašenja u Konjicu vratili doma. Prozor – Ramu su ovaj put zaobišli, prema riječima Civilnog stožera Hercegovačko-neretvanske županije, zbog neorganiziranosti vlasti na višim razinama.
Spoj mladosti i iskustva
O temi mladih i njihovoj uključenosti u društvo bi se moglo jako puno govoriti. Očito je kako dolazi do problema u komunikaciji između mladih i starijih. Zaista, kada se mladi u kriznim situacijama pokažu kao zbilja zreli, spremni i odlučni, reklo bi se da ih se prije toga ne shvaća ozbiljno, jer ih se iz nekih svakodnevnih događanja i akcija izostavlja. Sudjelovanje u ovakvim akcijama je zaista dokaz da su njihove godine često samo broj, iza kojeg stoje već odavno formirane osobe.
Međutim, ono što bi mladi trebali prihvatiti je, da se stvari ponekad ne mogu odvijati onako kako su oni zamislili ili kako bi željeli. Ponekad žele biti posve samostalni u nečemu, žele nešto napraviti previše brzo, na brzinu, sada i ovdje, a možda bi trebali više slušati iskusnije i starije i zajedno napraviti čudesne stvari i akcije, kao što je upravo i gašenje vatre u prekrasnoj prirodi koja nas okružuje. Iako su svi brinuli kada bi mladi krenuli na požarište, shvatili su da im zapravo takvo nešto i treba, da osjete kako im je dano povjerenje, da su bitna karika u lancu te kako mogu briljirati, pa i pogriješiti – nebitno, sve je to dio njihova osobnog rasta.
