GDJE ZA VIKEND? Na ramske planine, jer tamo ima svježine, ovaj put idemo na Draševo i Radušu – PETI DIO

Zaplovili smo Ramskim jezerom, posjetili Franjevački samostan Rama Šćit i Etnografski muzej Rama, okrijepili se domaćom hranom u nekom od ugostiteljskih objekata, odmorili se u jednom od pansiona ili apartmana. Stoga nastavljamo dalje na ramske planine.

Klečku stijenu, Zec planinu i Makljen dotakli smo u prvih nekoliko nastavaka ovog našeg putovanja Ramom.  Sada smo se zaputili na planine i njihove obronke oko Ramskog jezera.

Na Draševu i Jaklićkoj planini

S koje god strane da krenemo nećemo pogriješiti. Mi smo odlučili krenuti onako kako se kosi, s desna na lijevo. Krećemo na Draševo i Jaklićku planinu, a od tuda na Radušu.

Na Draševo se može stići iz dva smjera. Jedan je s Makljena, a drugi je iz Jaklića na Ramskom jezeru. Terenskim vozilom i pješice može se stići s obje strane, ali ako želimo koristiti bicikl onda je najbolje krenuti s Makljena.

Iz Jaklića na Draševo vodi vijugava makadamska cesta koju izgradiše mještani uz najveći angažman obitelji pokojnog Šimuna Tadića. Ovih dana započinju radovi na uređenju ovog puta i asfaltiranju.

Stižemo na Draševo. Pogled na Ramsko jezero je očaravajući, a prostranstvo gdje su nekada pasla krda goveda i stada ovaca, stoji u tišini. I Draševo ima svoj vidikovac, Rāt. Neizostavno je fotografiranje s Ramskim jezerom u pozadini.

Foto: Za još sadržaja posjetite i pretplatite se na YouTube kanal Ramskog Vjesnika

Doći na Draševo, a ne posjetiti samo selo Jaklićka planina bio bi veliki promašaj. I mi to rado činimo. Promatrajući stare ramske kuće osjetimo dašak prošlosti, ostvarimo taj spoj s prošlim vremenima..

Nekadašnji stanovnici ili korisnici Jaklićke planine nisu zaboravili svoje mjesto. U zadnjih nekoliko godina izgrađene su vikendice, a neki razmišljaju i o obnovi starih kuća iako to iziskuje znatna sredstva.

Foto: Novi projekti na Draševu, koje je i više nego pogodno za ruralni i seoski turizam

Draševo i Jaklićka planina nisu samo mjesto gdje se nekada živjelo, a sada samo posjećuje zbog uspomena. Ovdje se odmara. Baš dok mi odmaramo, pčele marljivo rade i pripremaju najslađi med.

Foto: U pčelinjaku Marija Petričevića

Kakav bi to bio pohod u planinu, a ne prizalogajiti. Bio bi to pravi grijeh. Suho meso, slanina, luk, rakija ili neka druga hrana i piće, ovdje su posebnog okusa. Često se okupe ekipe prijatelja, susjeda, rodbine, planinara i putnika namjernika te se uz mirisni roštilj druže guštajući u hrani i svježini. Poznavatelji ovih prostora lako će pronaći gljive te ih pripraviti na roštilju uz meso.

Foto: Obavezni pribor za prvu pomoć u planini

Uspnimo se na Radušu

Zaljubljenici u planine i planinarske pohode odavde se mogu uputiti na Idovac, najviši vrh Raduše s 1956 metara nadmorske visine. Na Idovac se može pješice, biciklom ili terenskim vozilom. Doduše, nakon intervencije šumarije na putu, terencem se na Idovac može jedino preko uskopaljske, odnosno sjeverne strane Raduše.

Foto: Pogled na vrh Idovac (1956 m.n.v.)

Foto: Vrhovi Raduše zimi (T. Z.)

Krenemo li pješice s Draševa neizostavno bi bilo posjetiti jedan fenomen usred šume na pola puta između Jaklićke planine i vrha Raduše. Riječ je o Ledenici, velikoj udubini u zemlji u kojoj se usred ljeta može naći led. Neki tvrde da je ova pojava nastala padom meteorita dok drugi govore o prirodnom fenomenu. Kako god bilo, Ledenicu treba posjetiti.

Foto: Bunarasta urušna ponikva Ledenica ili Samograd

Samograd (narodni naziv) ili Ledenica je krško udubljenje, tj. bunarasta urušna ponikva, asimetričnih strana, najveće dubine oko 54 m, a širine oko 74 m, smještena istok-jugoistočno, oko 2 km, od najvišeg vrha Idovca. Okružena je crnogoricom i drugim raslinjem, koje je stanište ili povremeno boravište mnogim životinjskim vrstama. Na dnu Ledenice, ispod stijena, nalazi se istoimeno minijaturno udubljenje, ispunjeno ledenjačkim ledom i sočnicom, po kome je i sama ponikva dobila ime. Sočnica ima gotovo istu temperaturu tijekom godine – od koje trnu zubi. Sjeveroistočna strana ponikve, preko koje smo jedino sigurno sišli na dno vrtače, zasuta je siparišnim i urušenim gromadama vapnenca. Oko Ledenice susrećemo  planinare koji nas pitaju u kojem pravcu trebaju ići da bi došli do vrha Idovca.

Idovačko, Rumbočko ili Veliko jezero

U Ledenici je najbolje osvježenje u vrućim ljetnim danima. A onda od tuda put pod noge pa na Idovac.  Prije samog vrha nalazi se jezero. Pravo gorsko oko u kojem je svoje obitavalište pronašao vodozemac triton.  Ovdje su nekada stanovnici podno Raduše napajali stoku u ljetno vrijeme kada je intenzivna ispaša.

Foto: Rumbočko jezero u zimskim mjesecima (T.Z.)

Ovo je još jedna prirodna rijetkost Rame, smještena prije samog vrha Idovca, točnije na 1860 metara nadmorske visine. Ovo je poligenetsko  i drugo najviše planinsko jezero u Bosni i Hercegovini – Rumbočko jezero.

U Rumbočkom jezeru vidjeli smo mnoštvo primjeraka, postglacijalnog raritetnog i reliktnog „stanovnika“ jezera, Triturus alpestrisa ili Mesotriton alpestrisa – „vodenog guštera“ ili planinskog vodenjaka.

Od jezera na Raduši za vrlo kratko vrijeme stižemo na sam vrh Idovac. A od tuda puca pogled na pola Bosne i Hercegovine.  Pogledamo li oko sebe poželjet ćemo ne otići odavde.

Foto: Na vrhu Raduše

Nakon odmora i neizostavnog fotografiranja vrijeme je za povratak. S Idovca se možemo spustiti istim putom na Draševo i Jaklićku planinu, a možemo i na Zahum. To svatko izabere za sebe.

Foto:  Hrvatsko planinarsko društvo “Rama” s gostima

Kako god, sigurno moramo potražiti neki smještaj. Može se unajmiti i neka vikendica na Jaklićkoj planini ili se spustiti do Ramskog jezera.

U koje god godišnje doba dođemo na Draševo i Jaklićku planinu izazovno je. U proljeće se osjeća miris prirode, ljeti svježina koja razgaljuje, jesen obuzme bojama, a zimi zavijanje bure pomiješane sa snježnom mećavom, izazvat će strahopoštovanje i požuriti nas u toplinu vikendice, uz vatru, rakiju i suho meso.

Foto: Draševo je savršeno i za malo off-road vožnje

Foto: Pogled prema franjevačkom samostanu u Šćitu

Ovo je bio samo jedan od pohoda na planine koje okružuju Ramu. Sljedeći put idemo na Zahum. Budite s nama ponovno u novom nastavku „Gdje za vikend ili zašto posjetiti Ramu?“

Ramski Vjesnik će rado odgovoriti na upite o detaljima pojedinih lokacija i drugih zanimljivosti ovog dijela Rame. Svoje upite možete poslati na e-mail: rv.ramskivjesnik@gmail.com ili nas pratiti na Facebook stranici te porukama poslati upit za sve dodatne informacije.