Iliri u Rami (III): Civitas Deretina

Prema istraživanjima arheologa Ive Bojanovskog na području Rame živjela je u vrijeme Rimskog carstva Civitas Deretina ili ilirsko pleme Deretina. Njihov boravak je vjerojatno započeo u rano željezno dobo oko 900 godine prije Krista i trajao sve do njihove asimilacije sa slavenskim narodima u velikoj seobi narod u 7. stoljeću  poslije Krista.

 

Arheolog Bojanovski citira rimskog povjesničara Gaja Plinija Starijeg (23.-79. pos. Krista) iz njegova djela Naturalis historia. O njima piše i povjesničar Klaudije Ptolomej i Strabon koje stoljeće kasnije. Ptolomej Deretine izjednačava s plemenom Derriopi. Plinijevu tvrdnju potvrđuju arheolozi Gustav Alfoldi i Karl Patsch.  Pleme Deretina koje je bilo relativno malo, brojilo je 14 dekurija (svaka dekurija oko 200 ljudi) nastavalo je područje od izvora Rame do njezinog ušća u Neretvu.

 

To je bilo područje u kotlini između Ljubuše, Raduše, Makljena, Bitovinje i Čvrsnice. Sa zapada je graničilo s plemenom Delmate i sa sjevera s plemenom Mezeiji koji su pripadali, prema odredbi rimskog carstva, sudbenom konventu u Saloni. A sa juga su graničili s ilirskim plemenom Narensi, Vardei i Daorsi. Zajedno s njima pripadali su sudbenom konventu u Naroni.

Rimljani su poslije okupacije Ilira, rasporedili ih kad se spore na sudovima, u tri sudbena konventa: naronski konvent u Naroni, salonski konvent u Saloni i scadronitanski u Skadru. Pred rimskom vlasti oni su bili civitas a to je politeia, grad država koji imao svoju samostalnost unutar svojih 14 dekurija, općina.  Središte Deretina bilo je vjerojatno municipij Bistue vetus koje će kasnije u srednjem vijeku postati i središte župe Rama.

 

Rama kao planinski kraj bio je relativno gusto naseljen. Iz arheoloških ostataka Civitas Deretina imala je u Gornjoj Rami 12 gradina i 4 gromile a u Donjoj Rami 18 gradina i 5 gromila. Dolina rijeke Rame po svojoj prirodi je bila tranzitno područje: putovi su vodili prema Duvanjskom polju i Primorju, Saloni, drugi putovi su išli dolinom Neretve i putovima prema Uskoplju i preko Zeca prema Glasincu (Sarajevu). Naselja domaćeg stanovništva bila su građena iz lakog materijala i drveta pa su nestala. Što je u vrijeme rimskog carstva građeno iz kamena, opeke i žbuke ostalo je.

 

Gradine na području Rame

 

Tako na ušću Rame u Neretvu kraj željezničke postaje Rama bile su otkrivene zgrade iz rimskog doba, a danas su potopljene Jablaničkim jezerom. Karl Patsch istraživao je Gradac (904 m) između Ljubunaca i Uzdola. U građevini je pronašao grčki i rimski srebrni novac. Građevni materijal iz doba Rimljna otkriven je na području Luga i Rumboka prije izgradnje HE Rama. U području Varvare pronađeni su epitafi na grobovima: Flavii, Ulpii i Aelii koji se spominju s građanskim pravom, a to su mogli imati samo u municipiju, gradu, Bistue vetus.(Bojanovski1988:129-132)

U vrijeme ilirskog plemena Deretina gradili su gradine, utvrde, kao refugium, sklonište u slučaju napada neprijatelja. Gradine su bile građene na uzvisini u obliku polukruga tako da je s jedne strane bila strmina, a s druge strane je bila zaravan. Velika i Mala gradina na Kuku nad Volujakom ima strminu u kojoj se još i danas mogu naći krhotine keramike.

Gradine su građene metodom suhozida jer prije rimske okupacije nisu poznavali žbuku. U blizini gradina obično su ukapali svoje mrtve u raki koja je bila obložena pločama, a zatim su na grob nanosili zemlju i kamen, što je dalo izgled gromile ili tumula. Takve gromile se nalaze označene na karti po Gornjoj i Donjoj Rami a danas se mogu vidjeti na Ratu u zaseoku Marići u Donjoj Vasti. Pripovjeda se, da su mještani nedavno bagerom otvorili jednu gromilu, i u njoj su našli kosti lubanje,  dječje kosti, i kosti odraslih, bižuteriju, krhotine keramike. Od straha pred nalazom sve su ponovno zatrpali  i ostavili kako je prije bilo. Gromile na Ratu su obrasle bujnim kukrikama i tako su skrivene oku slučajnih prolaznika.

 

Može se opravdano postaviti pretpostavka da su Deretini, kad je otkriveno željezo u vrijeme halštatske kulture, dakle 8. i 7. st. pr. Kr., koristili rudnik željeza na Koritima i Strašnom Dolcu. I taj su rudnik žestoko branili iz Velike i Male gradine na Kuku, te Gradine u Donjem Selu, kao i one na Ceru i one na brdu Gradac, koja se istražuje. A signali za obranu su bili po danu dim a po noći paljenje vatre. Na Koritima u dubljem oranju ljudi su nalazili ostatke troske i krhotine keramike.

 

Za austrougarske vlasti, kao i za bivše države Jugoslavije, otkriveno je na području Strašnog Dolca i Korita veće ležište željezne rude hematit, koje se naziva „ležište rude Bukva“. Bilo je istraživanja i pokušaja de se to ležište eksploatira. Ono je zabilježeno i u današnjem Prostornom planu općine Prozor. (www.prozor—rama.org/prostorni plan od 15.09.2020.)

 

Prema prirodnim resursima Deretini su se bavili poljoprivredom, voćarstvom, stočarstvom,  a vjerojatno kasnije i rudarstvom i proizvodnjom oruđa i oružja iz željezne rude na Koritima i Starom Dolcu. U vrijeme rimske okupacije vjerojatnu su se bavili i obrtom, a kako su bili na tranzitnom području cesta, bavili su se i trgovinom i prometom.

 

Piše: mr.sc. Pavao Crnjac