Josip Mlakić: Korupcija naša svagdašnja, vol.2 (Vratite nam Jerku!)

Josip Mlakić: Korupcija naša svagdašnja, vol.2 (Vratite nam Jerku!)

Odluka Joze Ivančevića da se ogluši o zapovijed županijskog stožera Civilne zaštite, bez obzira što se radi o “incidentu” koji nije dobio pravi publicitet, po mojemu mišljenju je jedan od najvažnijih političkih događaja u posljednje vrijeme: da je netko od političke elite stao u zaštitu građana koji su ga izabrali. 

Postoji onaj stereotip po kojemu u teškim vremenima na površinu uvijek ispliva sve ono najgore u jednom društvu, a aktualnu pandemiju koronavirusa zasigurno možemo bez pretjerivanja svrstati u ovu kategoriju, u andrićevske “nemirne godine”, jer je koronavirus u gotovo cijelom svijetu okrenuo život naglavačke.

U tom smislu, barem na ovim prostorima, daleko se najčešće citira jedna navodna Andrićeva misao o tome kako u teškim vremenima fukara progovori, a pametni ušute. Radi se zapravo o parafrazi jednog odlomka iz Andrićeve priče “Svadba”: “Na to starac (Salihaga Međuselac, op.a.) tumači naširoko kako ima neko predanje da božje proviđenje, koje budno bdi nad ovom zemljom, i ljudskim sudbinama, zaklopi oči svakih sto godina, otprilike, na nekoliko trenutaka koji za nas smrtne znače nekoliko godina. I tada sve na ovom svetu krene naopako. Zli zavladaju a dobri im se pokore, nevaljali i maloumni progovore a čestiti i mudri umuknu.”

U Bosni i Hercegovini, tako, prilikom svakog “izvanrednog stanja” ukaže se kolektivni supermen u vidu nečega što se zove Civilna zaštita. Tako se dogodilo i ovaj put: upitnom zakonskom procedurom osnovan je Krizni stožer na čije čelo je postavljen Fahrudin Solak, poglavica Civilne zaštite, koji upravlja pandemijom na prostoru Federacije BiH, dok je njegov pandan u susjednoj Republici Srpskoj svemoćni Supermen iz Laktaša. Nešto slično se dogodilo i za vrijeme katastrofalnih poplava iz 2014. godine. Tada se “ukazao” tragikomični Jerko Lijanović, odjeven u nekakvu smiješnu, socrealističku uniformu. Podsjećao je na one portire iz bivše države koji su na ta mjesta birani uglavnom prema socijalnim kriterijima.

Iako smo mislili da nakon Jerke gore ne može, stvarnost nas je, kao i svaki put dosad, iznova razuvjerila. Od iritantne pojave Fahrudina Solaka, čovjeku naprosto dođe da instinktivno zavapi: “Vratite nam Jerku!”

O Solaku se posljednjih godina isključivo pisalo u svjetlu kriminalnog raspolaganja novcem predviđenim za prirodne nepogode, jer je navodno od srestava Civilne zaštite, predviđenih za saniranje posljedica poplava, kupovao skupocjenu opremu za ekstremne sportove za stranačku vrhušku. Široj javnosti ovaj je lik postao poznat kad je “urbi et orbi” na jednoj televiziji “stručno” pojasnio kako su po njegovom mišljenju testovi na koronavirus nepotrebni, jer zbog čega bi testovima utvrđivali je li netko pozitivan ako za koronavirus ne postoji adekvatna terapija. Genijalno!

Solak je kadar Izetbegovićeve SDA čiju “kadrovsku politiku” možemo usporediti s onom Kaligulinom. Radi se o jednom od najozloglašenijih rimskih careva, iako pojedini povjesničari tvrde da to nije točno, koji je svog omiljenog konja imenovao senatorom i konzulom. Povijest je čak zapamtila i ime Kaligulinog konja – Incitat. Njegovo ime je postalo opći pojam, sinonim za likove poput Fahrudina Solaka, koji su imenovani na neku dužnost iako je svakome jasno da je nisu sposobni obavljati. Slični su i drugi Bakirovi “kadrovi”, poput Šefika Džaferovića ili Fadila Novalića.

A da ne bi ispali nepravedni prema Izetbegoviću, treba naglasiti da nije nimalo bolja situacija ni s HDZ-om, odnosno sa SNSD-om. Međutim, kadroviranje SDA je opasno i pogubno za Federaciju, a samim tim i za BiH, jer ti ljudi manje-više samostalno odlučuju o našim (ne)životima, dok se istovremeno HDZ-ovi kadrovi svojski trude ne petljati se u vlastiti posao, čime su, uzgred, Hrvate sveli na kombinaciju folklornog društva i kolektivnog fikusa. Kaligula je potez sa svojim konjem napravio s namjerom da ismije Senat. Bakir Izetbegović ipak nije toliko inteligentan i duhovit kao Kaligula, on je naprosto postavio kadrove po vlastitoj mjeri.

Jedna od mjera koje je donio Solakov Krizni stožer bila je i ona o osnivanju karantena koje su potpale pod ingerenciju županijskih stožera Civilne zaštite. Ova mjera je po svojoj stupidnosti jedinstvena i u svjetskim okvirima, i može stati uz bok Trumpovih izjava o liječenju koronavirusa Domestosom. Solak je, ponašajući se tržišno, samo malo “nadogradio” Dodikove šatore s graničnih prijelaza. Solakove karantene nisu “osmišljene” zbog prevencije, već naprotiv: rizične skupine ljudi zatvorene su u mali prostor, jedni preko drugih, pretvarajući na taj način karantene u svojevrsne inkubatore koronavirusa. Osim famoznog koronavirusa, po tim rupama koje su preko noći proglašene karantenom, “korisnici” se mogu zaraziti s kompletnom faunom (ili florom?) iz porodice virusa, uključujući i sve vrste bakterija.

Ova “metoda” po svojoj “domišljatosti” podsjeća na srednjevjekovna rješenja, kada su cijele obitelji zaraženih leprom smještane u provizorne leprozorije. Oni koji nisu bili bolesni, tamo bi to za kratko vrijeme postali. Zatim je donesena uredba da se vrijeme izolacije produži na 28 dana, jedna mjera koja je također jedinstvena u svjetskim okvirima. Ali, kao što to kaže ona reklama, ni to nije sve: ljudi su zadržavani u karanteni i duže od tog perioda, a da za to vrijeme nijedanput nisu testirani, niti oni, a niti drugi “korisnici” karantene, jer to, naravno, loše utječe na biznis. Što ako se pokaže da je koji od nesretnih “stanovnika” Solakovih karantena, ne dao bog negativan? Tada bi ga morali pustiti iz karantene, što je čisti financijski gubitak.

Međutim, nakon štrajka glađu Solakovih zatočenika u Zenici, Maglaju i Sarajevu – a pogotovo nakon geste Joze Ivančevića, gradonačelnika općine Prozor-Rama, koji je odbio poslati četvoricu svojih sugrađana u karantenu Hercegovačko-Neretvanske županije na Ortiješu – “poslovno carstvo” Fahrudina Solaka i njegovih pajdaša s “hrvatske” strane se raspalo, te je ova mjera ukinuta, a ljudi koji su boravili u karantenama poslani su u kućnu samoizolaciju. Ovo je prošlo gotovo bez ikakvog publiciteta, o tome se, koliko sam vidio, nije oglasila niti jedna oporbena stranka, što samo pokazuje ono što svi znamo: svi su oni, bez iznimke, mentalni HDZ-ovci, odnosno SDA-ovci.

Odluka Joze Ivančevića da se ogluši o zapovijed županijskog stožera Civilne zaštite, bez obzira što se radi o “incidentu” koji nije dobio pravi publicitet, po mojemu mišljenju je jedan od najvažnijih političkih događaja u posljednje vrijeme: da je netko od političke elite stao u zaštitu građana koji su ga izabrali. Ivančević je za ovaj postupak dobio potporu građana, koji su organizirali mirni prosvjed potpore.

Tko je Jozo Ivančević? Ako bismo napravili listu najozloglašenijih političara u BiH, i to po izboru HDZ-ovih internetskih trolova, onda bi gradonačelnik općine Prozor-Rama vjerojatno bio pri vrhu te liste, u društvu Željka Komšića i Šefika Džaferovića. Dva su razloga za to: prvi je taj što je isposlovao da Elektroprivreda HZ HB plaća naknadu na ime potopljenog zemljišta u općini Prozor-Rama, što je civilizacijski standard svugdje, osim možda u Sjevernoj Koreji. Drugi je taj što pripada stranci HDZ1990. Bez ovog drugog, ne bi bilo moguće ni ono prvo, da Ivančević izbije iz džepa milione HDZ-ovoj “sirotinji” koja mijenja audije kao košulje i preusmjeri ih na infrastrukturne objekte u općini Prozor-Rama. Postoji li ijedna općina u cijeloj Bosni i Hercegovini koja je novcem svojih građana financirala umjetničko djelo trajne vrijednosti? Nećete vjerovati – postoji, i to upravo općina Prozor-Rama. Radi se o prelijepoj instalaciji “Tvrtkov biljeg” renomiranog hrvatskog kipara Petra Dolića, rođenog 1975. u Travniku, koja je smještena unutar kružnog toka na ulazu u grad Prozor iz smjera Jablanice.

Kako piše portal Bljesak.info, ovih su dana neki “korisnici” ortiješke karantene najavili tužbe, nakon što se saznalo da je barem jedan od njihovih sustanara bio pozitivan na koronavirus, uz “ljubazno” uvjeravanje pojedinih policijskih službenika da to ne čine. Hoće li vlasti javno objaviti podatke po kojim kriterijima su birani objekti za karantene, i pod kojim uvjetima? Po kojim cijenama? Hoće li reagirati  Tužiteljstvo? Da nam odgovore na neka pitanja. Je li nečiji “profit” utjecao na to da određene osobe ostanu mnogo duže u karanteni od predviđenog, riskirajući zarazu? Odnosno, postoje li ljudi u ovoj zemlji koji mogu nekažnjeno, iz pohlepe, neznanja ili nestručnosti, svjesno dovoditi u opasnost povjerene im ljudske živote?

bljesak.info

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar