Jovo Popović (1937.): Naselja u visokim poljima između Raduše, Ljubuše i Vran planine

Iz Trebiševa smo krenuli u pravcu jugozapada kroz dragu zvanu Bosanka. Tako je zovu Hercegovci zbog toga što Bosanci, tj. seljaci iz Duvanjskog polja, prolaze tim putem kada idu na Ramu u mlinove. U Duvanjskom polju nemaju gdje žito mljeti preko ljeta. Ako duže traje sušno vrijeme, presuše sve rječice koje se nalaze u polju. Tada moraju nositi žito na Ramu, da ga samelju u mlinovima koji se nalaze oko izvora Rame. U pravcu zapada izlazi iz Trebiševa još jedan put, koji se zove Vlaški put. On poslije zakrene k jugu, pa se sastaje sa Bosankom kod Mijatove umetaljke, otprilike 1 sat daleko od najzapadnijeg ruba Trebiševa. Na tome mjestu bila je nekada lokva koja je sada zatrpana i pretvorena u ziratno zemljište. (U specijalnoj karti iz 1881. godine ima oznaka Lokva Metaljka). Od Mijatove umetaljke okreće Vlaški put u pravcu zapadnom prema Duvanjskom polju, a drugi krak vodi u jugozapadnom pravcu prema Slanom Docu, gdje se nalaze planinarska naselja. Slani Dolac obuhvaćaju sa sjevera i sjeverozapada kose Ljubuše planine, a s južne i jugoistočne kose Vran planine. Od Vrana pada u oči naročito moćno izdignuta okrugla stijena zvana Varićak i od nje u pravcu jugoistočnom jaki grebeni: Pole, Ciganski Klanci i Koromašni Dolac. To sve pripada Malom Vranu. Niži Vranovi grebeni, koji se spuštaju prema Slanom Docu, jesu: Stražbenica, Nugo i Paljike. Strane ovih grebena obrasle su gustom šumom. U najvišim položajima širi se klekovina, ispod nje se hvata bukovina, a zatim dolazi mješovita šuma bjelogorična i crnogorična. Mlada bukova šuma izmiješana sa jelovinom spušta se duboko prema stanovima sve do Ravnog Doca i Ptičije Glavice. Slani Dolac je uska uvala između Vran planine i Ljubuše. Uvala se pruža od sjevera prema jugu. Duga je oko 350 m, a široka 60, mjestimično do 80 m. Površina ziratnog zemljišta iznosi 25 do 30 dunuma. Ulazeći u kose Ljubuše planine uvala se produžuje po vrtačastom terenu duboko u Ljubušu i zahvata još 20-30 dunuma ziratne površine. Na Slanom Docu nastanjeni su Hercegovci iz mostarskog sreza i to: Grga Šoljić pok. Ivana i Božo Šoljić iz Gornjeg Crnča, Šimun Marinčić pok. Lovre, Božo Marinčić pok. Andrije, Mile Marinčić pok. Martina, Ilija Marinčić pok. Pere, Jozo Marinčić pok. Matiše, Mato Primorac pok. Pere i Pilip Primorac pok. Ivana. Svi su iz Čitluka. Svi imaju stanove koji su građeni od drvene građe kao i kod drugih Hercegovaca, a osim toga na ziratima imaju pojate i kuće. Na Slanom Docu nemaju nigdje žive vode. Vlastitu čatrnju ima samo Božo Šoljić. Svi drugi uzimaju vodu s lokve na kojoj poje stoku. Velika i veoma izdašna lokva je na brijegu Stražbenici. Na njoj voda nikada ne presušuje i na njoj su pojila, ne samo za Slani Dolac, nego i za sve druge stanove po jugozapadnim kosama Ljubuše. Manje lokve imaju na Keseru i na Opaljenom Brigu. Ali ove lokve ne drže vodu preko cijelog ljeta, nego samo kada ima kiše. Paše su im po Vran planini i po Ljubuši.

Putovanje iz Čitluka na planinu je ovako: Od Čitluka siđu na cestu koja spaja Mostar i Ljubuški i tom cestom idu u pravcu sjeveroistoka sve do Varde visa. Odatle krenu sjeverozapadno pored Mostarskog Blata na Žaovnicu, zatim na Polog, Grabovu Dragu i odatle u pravcu sjevernom preko Malih Bila na Bogodol. Zatim u pravcu sjeverozapada na Ladinu, Pavlovu Jelu, Rosnu Poljanu i Klanac. Odatle idu na Svinjaču, Grlodo, zatim na Omrečnicu, Prokos, pa Slani Dolac. Za prijelaz toga puta potroše sa stokom 3 dana. Prvi dan konače na Bilima, drugi dan na Klancu (na izlazu iz Rosne Poljane), a treći dan u Slanom Docu. Na planini ostanu od Duhova do Miholja dana. S planine se vraćaju istim putem kojim su i došli.
Od Slanog Doca išli smo najprije u pravcu juga, a zatim malo nešto prema zapadu, pa smo došli do stanova na Podiću ili Prokosu. Nadmorska visina tog položaja je 1480 m. Podić nazivaju ovaj položaj seljaci iz Duvanjskog polja. Hercegovci ga zovu Prokos. Po mišljenju nastanjenih Hercegovaca, ovaj naziv dolazi od toga što su na ovom položaju zimi veoma jaki vjetrovi koji kose, prokosavaju cijeli položaj. Hercegovci kažu da je naročito jak vjetar južnjak. S njime obično dolaze mećave i jake kiše u ljetu, a zimi veliki snjegovi. Ali prava studen sa burom dolazi uvijek sa sjevera. Jug im puha preko Vran planine, a sjever preko Ljubuše planine. Smetovi po ovom položaju mogu da budu 2 do 3 m visoki. Na jednoj staroj bukvi kod lugarske kuće zasječena je kora u visini od 2,5 m. Na toj visini stajao je snijeg 1935. godine Inače je cijeli položaj Podića dosta povoljan. Brežuljast teren okrenut je jugu pa je cijela strana prisojna. Položaj se dijeli na nekoliko posebnih brežuljastih strana. Tako se jedna zove Buronja po glavici koja se izdiže više toga položaja. Druga Keser ili kako Hercegovci kažu Ceser (u specijalnoj karti pogrešno piše Kešev), zatim Šimunovac ili Markovac. Podić nema žive vode, nema ni čatrnja. Jedna jedina čatrnja nalazi se kod lugarske kuće. Ona ima odličnu vodu čija temperatura mjerena 24 jula oko podne nije bila viša od 6° C. Vodu za svoju kućnu potrebu, a isto tako i za napoj stoke uzimaju sa lokve Stražbenice. U blizini naselja nalazi se jedna oveća lokva, koja se zove Snižara. Ona je na po puta između Podića i Omrčenice. Tu lokvu napravila je još austrijska uprava, ozidala je i popločala. Popravljena je 1929. godine ali je kod nje, kao i kod sviju drugih državnih lokava, pravljeno vrlo tanko dno, po svoj prilici sa malim količinama cementa. Stoga je cijelo dno raspucalo pa ne drži vodu. U doba kad je planinari najviše trebaju nema vode u toj lokvi. Podić je sav okružen šumom koja se spušta s Vran planine. Hercegovci koji su nastanjeni na Podiću ne dobivaju besplatno drvo ni za ogrjev ni za građu, nego ga plaćaju po šumskoj taksi. Isto tako plaćaju i pašarinu koju iskorišćuju po Malom Vranu i po Ljubuši. Pašarina je prilično velika, od konja 5 dinara, po govečetu 3 dinara, a po ovci 25 para. Na ovom položaju imaju svoje stanove Hercegovci pretežno iz ljubuškog, a dvojica iz mostarskog sreza i to: Ante Nižić pok. Blaža iz Crvenog Grma, općina Humac, srez Ljubuški; Mate Herceg Ljubković i Luka Herceg Ljubković iz Crvenog Grma; Ivan Granić iz Vašarovića, općina Humac; Jakov Herceg Begić iz Prologa, općina Humac; Vrane Odak pok. Ivana i Ilija Odak pok. Pere iz Velikog Ograđenika, općina Čerin, srez mostarski. Svi oni imaju svoje stanove, ali građene od suhozidine i pokrivene krovinom. Na ziratnim zemljama koje im se nalaze na Podiću imaju pojate.

Putovanje od Vašarovića, Crvenog Grma i Prologa dakle iz sreza ljubuškoga ide najprije cestom što ide od Ljubuškog prema Imotskome, i tom cestom idu sve do Gruda, a tada okrenu tzv. Vlaškim putem sjeveru i izlaze na Gradac, selo pod visom istog imena. Dalje idu opet cestom na tzv. Suhe Bunare do Rastovače, a odatle okrenu sjeveru opet Vlaškim putem na Trebistovo, na Oštrac, na Jaram brdo, na Rudo brdo ili na Drinovac, zatim kroz dragu Žabljak na Poljanice, a onda na Svinjaču, i sa Svinjače na Omrčenicu, pa na Podić. Cijeli taj put pređu za tri dana. Prvo konačište kod Graca na Bukovoj Dragi, drugo konačište Rudopolje ili Žabljak, a treće konačište stan na Podiću. Povraćaju se istim putem. Vlaški put po njihovom mišljenju (po mišljenju planinara Hercegovaca) ima naziv odatle što sve planinare Hercegovce koji iz ljubuškog sreza izlaze na planinu seljaci onih sela kroz koja prolaze nazivaju Vlasima.

U neposrednoj blizini Podića nalaze se stanovi na Omrčenici, koja se nalazi nešto južnije otprilike po sata udaljeno od Podića na istoj nadmorskoj visini. Omrčenica je omeđena sa sjeverozapadne i sa zapadne strane kosom zvanom Jelova Draga. Sa južne i jugoistočne strane omeđavaju je obronci Vran planine koji se zovu Omar, ili bliže kose zvane Seserovac. Ovaj položaj se nalazi u dubokoj uvali između Omara i Jelove Drage. Stanovi se nalaze po višim položajima ispod samih šumovitih kosa što se spuštaju s planine Vrana, a ziratne zemlje nalaze im se ispod stanova po uvali. Na ovom položaju također nema žive vode, ali imaju nekoliko čatrnja. Stanove na Omrčenici imaju Hercegovci iz sreza Ljubuškog i to: Mišo Ereš pok. Ilije, Frano Luburić pok. Tome, Bariša Primorac pok. Ilije, Pero Šarac pok. Jure i Stipe Primorac pok. Jure. Svi su iz Radišića. Pilip Ćutuk pok. Ilije iz Klobuka, Vrane Tomić pok. Ante iz Bijače, općina Zvirići. Na ovaj položaj dolaze istim putem kao i oni što izlaze na Podić. Naziv Omrčenica, po njihovom tumačenju, nastao je odatle što oni koji polaze dalje na Ljubušu, na položaje po planini, obično pod mrak padaju tu sa stokom, omrknu na tome položaju, pa odatle mu i ime Omrčenica. Stanovi na ovom položaju građeni su kao i na Podiću od suhozidine. Samo je jedan stan građen od daske.
Na svima ovim visokim poljima: Rudopolju, Trebiševu, Slanom Docu, Podiću (Prokosu) i Omrčenici ima 49 porodica iz mostarskog i ljubuškog sreza. Broj sitne stoke iznosi oko 20.000 brava. Konja ima oko 200 i goveda oko 350 glava.

Slijedi: Ljubuša planina