Kako je nastao film Oteto djetinjstvo, autora Pave Crnjca
„Na filmu sam počeo raditi 2010. godine, ali se ideja rodila 2008. godine.“ kazao je autor filma „Oteto djetinjstvo“ don Pavo Crnjac u današnjem javljanju za Radio Ramu.
U traganju za nestalim ujakom naišao je na kartoteku s imenima djece u Hrvatskom državnom arhivu:
„Naišao sam na imena iz Rame po puno puta.“, kazao je don Pavo.
Kad je vidio 28.000 imena djece među kojima je bilo 686 kartica s imenima i prezimenima djece iz Rame, shvatio je da ne smije ostati samo na tom popisu imena te je odlučio učiniti nešto za svoje ljude.
Nastojao je ta imena sistematizirati, pa ih je uručio fra Tomislavu Brkoviću da ih pokuša recenzirati. Budući da je to jedan znanstveni rad odlučio je don Pavo napraviti i knjigu i snimiti film.
„Neki od tih ljudi su već stari i nemoćni da daju svoje dojmove, ali su neki vrlo svježi te sam s njima proveo vrlo ugodne razgovoere koji su trajali po sat vremena. Bilo je jako dirljivo pa sam plakao zajedno sa svojim sugovornicima.“, otkriva nam don Pavo.
To su strašne sudbine djece koji su ostali bez roditelja. Većina njih je usvojena. U Rami je 1942. godine vladao strah od ponovne strašne sudbine.
U Rami su ljudi bili jako pametni poput Nikole Kovačevića koji se odvažio zajedno s tadašnjim načelnikom i pomoćnicima i odlučio spasiti tu djecu jer je ta zima 1942. najavljivana kao strašna zima puna gladi.
Uz strah i strašne uvjete izveli su djecu iz Rame na željezničku stanicu . Doveli su u Zagreb 10 vagona djece koju je primio pokojni nadbiskup Alojzije Stepinac.
„U razgovoru sam ih najviše tjerao da kažu istinu koju nose u sebi. Bili su sretni da tu istinu mogu reći u javnost. Otkrio sam da su tada neka djeca bila prisebna, a druga suviše žalosna.Vidjeli su mnoga mrtva tijela u svojim podrumima te su doživjeli taj zločin vrlo stravično, ali su ostali pri sebi i pričali su što su sve vidjeli, kako su putovali i kako su ih u Zagrebu primili. Pričali su kako ih je nadbiskup Stepinac primio u toplu sobu s centralnim grijanjem i tu su prenoćili te ostali nekoliko dana.“, priča don Pavo.
Don Pavo nam otkriva kako su tu djecu iz Rame udomili uglavnom obični ljudi seljaci, ali vrlo plemeniti ljudi koji su djecu uzeli da im pomognu u domaćinstvu ili da ih školuju.
„Bili su jako solidarni prema ljudima u Rami“, dodaje don Pavo te nastavlja:
„Taj Nikola Kovačević, vrlo inteligentan čovjek bez škole, je uzeo sve adrese gdje su djeca udomljena i dao njihovim roditeljima koji su ih dolazili posjećivati. I bez današnjih sredstava komuniciranja ostao je je kontakt ljubavi s tom djecom. Kad je završio rat došli su po tu djecu.“
Don Pavo svog ujaka Ivu nažalost još nije našao.
Snimanje filma završeno je u prosincu 2014. godine.
Iako je don pavo imao poteškoća u traganju za osobama jer su neki već su bili stari, pojedini sumnjali da možda ne zloupotrebljava njihovo svjedočanstvo, ipak je došao do dobrovoljnih svjedočanstava bez ucjena.
U svom istraživanju je čak pronašao i čitao ondašnje novine te je naišao na zanimljive vijesti o tom događaju.
Arena je imala rubriku „tražimo svoje najmilije“ te je listajući svaki Arenin broj, i tu naišao na imena iz Rame.
„Kao autor filam sam očekivao da će to biti običan uradak koji će odjeknuti ili neće odjeknuti, ali vidim da su ljudi zainteresirani i vide sebe u njemu.“, kazao je na koncu razgovora don Pavo Crnjac.
Podsjećamo, film "Oteto djetinjstvo" će biti prikazan u ponedjeljak, 23. ožujka 2015. godine u 19 sati u Domu kulture u Prozoru.
