Kako živi narod- Hudutsko (I. dio)

Duhovska ugodna nedjelja nakon kišnog razdoblja okupala je suncem Jablaničko jezero. Most na  jezeru gdje se nekada Rama ulijevala u Neretvu je iz dva dijela. Njegovo spajanje je na Gracu. A to je jedini otok na Jablaničkom jezeru. Još za vrijeme Rimljana bila je smještena vojna posada što su potvrdili i arheološki ostaci koje su pronalazili stanovnici koji su gravitirali tom području. Mjesto je bilo vojnički pogodno za kontrolu putova koji su prolazili uz Ramu i Neretvu.

Prelazak preko tog mosta je osobit. Svaki prolaznik uživat će u ljepoti tog prostora i zeleno-plavoj boji vode. Put nas vodi do naselja Hudutsko. Veoma zanimljiv naziv mjesta. Kako je zapisao fra Mato Topić u knjizi „Župa Gračac u Donjoj Rami“ selo je dobilo ime prema jednom neobičnom događaju. Priča kaže da je na prostoru sela nađen ubijen čovjek. Dvanaest noći je njegov leš prebacivan iz jednog područja u drugo. Na kraju su  zaptije (policajci) zatekli leš na prostoru Hudutskog i njegovi stanovnici iz roda Biloša trebali su platiti 700 groša kazne i komisijskog uviđaja. Budući da nisu mogli toliko platiti, zaptije su ih vezali likom i htjeli odvesti. Uto je naišao beg Repovac, umjesto njih platio je kaznu i tako je polje oko nekadašnje željezničke stanice na Rami postalo njegovo. Tada je postavljena granica (hudut) begovu posjedu i po tome je mjesto, a kasnije naselje, prozvano Hudutsko.

Druga verzija o ovom slučaju kazuje da se za pronađeni leš u selu trebal aplatiti kazna prosom i to tako da je proso trebalo sipati na stožinu na guvnu sve dok se stožina posve ne zatrpa. Kada je poginu neki Hasica, sela Slatina i Lizoperci kupili su proso, ali nisu mogli dovoljno skupiti. Tada su  begovi Repovci  platitil 80 groša i na taj način prisvojili zemljište od Slatinske ćuprije do Tošćanice. Na tom zemljištu je, po pričanju, nastalo selo Hudutsko ili Udutsko.

U samom selu okruženje je kao alpsko uz neko od jezera u Švicarskoj, ali opet nekako mediteransko.

Na vrhu sela je groblje, a u njemu kapelica koja je izgrađena 1977. godine i posvećena je svetom Petru i Pavlu. Hudutsko pripada župi svetog Ante Gračac te ove vjernike pastoriziraju upravo fratri sa Gračaca. Misa u kapelici je svake druge nedjelje..  Na Duhove, 20. svibnja 2018. godine okupilo se 25 vjernika. Lijepo je bilo vidjeti među tim vjernicima i djecu.  Fra Mato Topić, župnik i dekan  Ramskog dekanata predvodi misu.

Ova crkva u groblju je zapaljena u drugoj polovici 1993. godine. Obnovljena je 2002. godine i veoma simaptično uređena. Oltar je lijepo uredila njemica Karmen Šimunović, koja se udala na Hudutsko.  Pored groblja je spomen obilježje za sve stradale u ratovima sa ovog i na ovom području.

Nakon mise fra Mato žuri na misu u Škrobućane gdje je misa na groblju i bit će svake druge nedjelje tijekom ljeta. Među prisutnim vjernicima susreću se i oni koji ne borave stalno na Hudutskom, ali su redovno ovdje, barem vikendom.

Neizostavno je nedjeljno druženje obitelji uz rakiju, kavu, kolače, užinu i sve ono što nude prave domaćinske kuće. U obitelji Ilije i Stanojke Biloš okupili se susjedi, prijatelji i rođaci. Došli su čak iz Sarajeva neke „hudutske sarajlije“. Uz rakijicu započele su brojne priče o povijesti Hudutskog i kako je narod nekada živo, a kako živi danas.

O povijesti Hudutskog fra Mato Topiće je zapisao: Hudutsko se spominje 1711. Godine.muslimani Jusupovići i Jamakovići ili Bajraktarevići iz sela Čeharima, na lijevoj obali Neretve, ostavili su predaju da je njihov predak Klepo izbjegao iz Hudutskog, jer nije htio platiti krvarinu za mrtvaca nađenog na njegovoj njihvi Repovac je doveo kmetove na svoje imanje., najprije Biloša, a zatim Šimuna i Lovrića.

Selo se dijelilo na dvije grupe obitelji: Biloše i Šimunoviće. Tridesetih godina dvadesetog stoljeća na Hudutskom je živjelo 17 katoličkih obitelji nastanjenih u 14 kuća. U sedam kuća  živjelo je deset oibtelji Biloša. Biloši potječu iz Poljica (Dalmacija) odake su se doselioli najprije u Soviće gdje su prozvani Pole, iz Sovića su odselili u Lizoperce, a onda na Hudutsko.

Bilo je šest obitelji Šimunovića, a doselili su iz Trišćana, Bila je jedna obitelj Lovrića koja se doselila u prvoj polovici 19. Stoljeća, a podrijetlom je iz Imotskog.

Od Drugog svjetskog rata od pred rat u BiH broj stavnovnika s eneznatno mijenjao, tao 1948. godine selo ima 109 stanovnika, 1953. godine 129,  1961. godine 135, 1971. 115, 1981. godine 112, a 1991. godine 87 stanovnika…

U zadnjem ratu Hudutsko je iseljeno i bilo bez stanovnika od 1993. Do 1996. Godine. Tada je zapaljena kapela, 41. Obiteljska kuća i 18 štala. Poslije rata su obnovljene 23 kuće.

Slijedi II. dio..