fbpx
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)
  • Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)

Kako živi narod: Hudutsko – Rama (II. dio)

Nedjelja u župama Rame je poseban događaj. Išlo se na pučku misu ne samo radi mise i molitve, nego i radi susreta sa rodbinom i prijateljima. Poznata je jedna dogodovština kada je nevjesta došla kući i kazala: „Džama sam išla k misi.“ Ukućani su je pitali zašto, a ona je odgovorila: „Nisam nikoga svoga vidjela!“.  Zato su nedjelje i pučke mise bile posebne.

U nekim mjestima još uvijek su se sačuvali običaji okupljanja i nedjeljne užine. Tijekom našega posjeta Hudutskom upravo se to dogodilo. Poslije nedjeljne mise susjedi, prijatelji i rodbina okupili se na kavi, kolačima, a potom je uslijedila užina.

Dok smo tako sjedili i razgovorali u obitelji Stanojke i Ilije Biloš započela je priča o starim vremenima. Počela su prisjećanja na vremena prije izgradnje hidroakumulacije Jablaničko jezero. Priča govori o naselju Rama.

Ovo je naselja bilo smješteno na ušću rijeke Rame u Neretvu, kraj današnje brane na Neretvi. Nastalo je nakon što je kroz ovaj prostor prošla pruga Sarajevo-Mostar i nakon što je na ušću Rame u Neretvu sagrađena željeznička postaja. Kroz ovu postaju prolazili su svi putnici  od izvora do ušća Rame kao i sva roba koja se vozila željeznicom. Cesta Mostar – Prozor povezivala je ovaj kolodvor sa prostorom Gornje rame. Kuće su bila poredane kraj ceste, a naselili su ih oni čije su službe bile vezane uz rad na postaji ili željeznici. Zato se događalo da su se stanovnci ovog naselja često mijenjali, neki se dosele, zadrže po koju godinu i odu dalje.

 

Tu su se naselili i neke obitelji sa Hudutskog.

Tridesetih godina dvadesetog stoljeća na Rami je od katolika živjelo više obitelji, dvije obitelji Biloša doselile  su sa Hudutskog; obitelj Bošnjak, kafedžije, došla je  1992. Godine iz Fojnice, a podrijetlom je sa Orašca, obitelj Lončar držala je gostionicu, rodom je sa Širokog Brijega, a došal je iz Mostaa 1021. Godine; obitelj Čalić bila je trgovačka obitelj, došla je iz Prozora 1929. Godine: Lovrići  potječu od Imotskog, naselili su se u prvoj polovici 19 stoljeća: ; jedna je obitelj Šimunovića koja potječe iz Trišćana. Postojala je i jedna pravoslavna obitelj Žarkovića. Otac im je bio iz Gornjeg Hrasna, došao je najprije u Jablanicu, odatle u Doljane, zatim na Jasen pa u Lizoprece, a 1932. na Ramu.

 

 

Ivo Ico Biloš se sjeća  bazena za gorivo koje je izrgadila Kraljevina Jugoslavija. Ovi bazeni su vidljivi samo kada se skoro potpuno isprazni voda u Jablaničkom jezeru. Zašto su baš tu izgrađeni bazeni Ico kaže da je to zbog strateških razloga; blizina pruge, dobro zaštićeno  od eventualnog avionskog napada. Zato su tijekom Drugog svjetskog rata Njemci ovo područje zauzeli sa velikim brojem snaga uključujući i avionske napade.

 

 

Rama je nakon izgradnje pruge postala mjesto trgovine, susreta i mjesto puno događanja. Na Ramu su brojna naselja iz drugih dijelova Rame dolazili po neophodne potrepštine; sol i gaz za cilindre i fenjere. Ovdje su počinjala brojna putovanja.

Po završetku Drugog svjetskog rata vrlo brzo započinje izgradnaj brane. Život na Rami počinje se odvijati u novom socijalističko-komunističkom duhu. Tijekom izgradnje slili su se brojni radnici, ali i oni koji su bili na radnoj obavezi. Otvoreno je kino, osnovano kulturno-umjetničko društvo i nogometni klub.

Godine 1954. izgrađena je brana, Rama je potopljena, ljudi se raseljavaju, a neki se vraćaju na Hudutsko, a život ovih ljudi se mjenja.

 

Slijedi III. dio…

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar