Lutka na koncu putuje u stranjske zemlje!
U političkom životu Bosne i Hercegovine, gdje se veličina uspjeha mjeri brojem fotografija s raznim “važnim” osobama, posljednjih dana posebno se ističe jedan događaj. To je kažu povijesni sastanak s zamjenikom pomoćnika državnog tajnika SAD-a za Europu i Euroaziju. Da, dobro ste pročitali, ne pomoćnikom, ne zamjenikom pomoćnika. Kako bismo vam to slikovito dočarali kada govorimo o Washingtonskoj hijerarhiji to je otprilike ona razina na kojoj se odlučuje hoće li se u zgradi State Departmenta u takozvanom „Foggy Bottomu“ koristiti plave, ili crne kemijske olovke?! – piše Otpor.media
Naravno, politički PR aparat plaćen našim novcima radi prekovremeno. Fotografije, priopćenja, izjave gdje sve odiše nekom bitnošću. Čovjek bi pomislio da je jedna od sestara stigla da ju primi državni tajnik osobno, ako ne i predsjednik SAD-a. Ali ne, lutku na koncu Dragana Čovića će primiti dužnosnik koji u aktualnoj američkoj administraciji zauzima poziciju toliko skromnu da bi mu i GPS teško pronašao ured u Washingtonu. Ipak, njemu servilne političarke poput Željane Zovko i Lutke na koncu iz klana sestara Williams nastoje pretvoriti i najobičniji birokratski susret u povijesni trenutak. “Razgovarati će o važnim temama”, kažu. Naravno, to je uvijek fraza koja se koristi kad se zapravo ne razgovara ni o čemu. “Otvoriti ćemo ključna pitanja”, dodati će. Ključna za koga? Za njega sigurno ne, jer čovjek već nakon susreta neće ni znati s kime se susreo od velikoga značaja posjete. Mnogo je osoba podtajniku tajnika pomoćnika koje se nalaze u istoj kategoriji. Diplomacija podrazumijeva prijam osoba nepoznatih i anonimnih političarki koje misle da to jesu, a koje treba diplomatski, sukladno općoj kulturi, bontonu i međunarodnom pravu ugostiti kako se ne bi uvrijedile čim shvate da je stvarnost uistinu manja od njihovih ambicija. To je slučaj kad se vlastita stvarnost sudari s realnošću“.
U stvarnosti, taj sastanak je diplomatski ekvivalent situacije kad se hvališ da si upoznao “voditelja treće smjene” nekog velikog trgovačkog diva poput Costco ili Best Buy. Važno je, ali samo u tvojoj glavi. No, politički marketing plaćen novcima svih nas poreskih obveznika ne poznaje granice. U Mostaru, gdje se inače raspravlja o tome tko kupuje stanove od 400.000 KM u kešu, tko kupuje pratilje i pratitelje i tko je zapravo podzemlje, sada se odjednom priča o lobiranju za “američku potporu”. Potporu čemu? Lokalnim ambicijama obitelji Čović? Stranačkim snovima? Ili možda samo potpori da se napravi još jedna fotografija za Facebook? Kako se hrvatski narod i bosanskohercegovačka javnost ne bi rugala kupovini pratitelja iz egzotičnih zemalja Azije i Afrike.
Jer, budimo iskreni u zemlji gdje se politički uspjeh mjeri jeftinom kupovinom pratitelja i zemlji zarobljenoj od strane loših politika Dragana Čovića, Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, a ne rezultatima, sastanak s bilo kim iz Washingtona, pa makar to bio i “pomoćnik zamjenika pomoćnika”, predstavlja jackpot. To je diplomacija na respiratoru, kao pokušaj opstanka na vlasti onih koji hrvatski narod iseljavaju iz Bosne i Hercegovine učinkovitije od svih agresora na ovu zemlju pa čak i od Turaka koji su vladali 500 godina ovim prostorima.
I dok se mladi i dalje pakiraju za Njemačku i zapadnu Europu, a stanovi od 400.000 KM kupuju u kešu, lutka na koncu Dragana Čovića će ponosno pozirati uz čovjeka koji je u američkoj administraciji toliko daleko od stvarne moći da bi mu oronuli i već dobrano senilni Joe Biden morao pokazati ispravan i točan put put do Ovalnog ureda. Ali nema veze. Važno je da se sastanak dogodi. Važno je da je fotografija napravljena. Važno je da se može reći: “Sastali smo se s američkom administracijom.” A to što se sastanak dogodio s administracijom administracije, to je već sitnica koju nitko neće spominjati.
Lutka na koncu i osobna kandidatkinja Ćiriličara Čovića je na društvenim mrežama uoči susreta objavila: „Vrijedi imati svoj glas i nužno je da se on čuje na svim mjestima na kojima se donose odluke“.
Muči „Silo nečista“ rekao bi Matan!
P.S. „Amerika sinko moj…to ti je država di je sve veliko. Velike ceste, veliki auti, veliki zatvori, veliki sendviči i najveće gluposti. Kod njih ti je normalno da čovik ima tri posla, dva kredita i jedan san, da jednoga dana neće moći raditi ni jedan posa, a imati će još tri kredita. Amerika je dobra, samo je daleko.“
Ivan Kovačević / OTPOR.Media
kontakt autora [email protected]
