Na današnji dan rođen Ivo Andrić, put od Doca do Nobelove nagrade
Na današnji dan, 9. listopada 1892. godine u Docu kod Travnika, je rođen Ivo Andrić, jedan od najznačajnijih književnika s prostora bivše Jugoslavije i dobitnik Nobelove nagrade za književnost.
U maticu rođenih Crkve svetoga Ivana Krstitelja u Travniku upisano je da je Ivan Andrić, sin Antuna Andrića i Katarine rođene Pejić, rođen u Ulici Zenjak broj 13. Prema jednoj verziji, njegova se majka ondje slučajno zatekla u posjetu obitelji Antunović kada se porodila, dok druga verzija mjesto njegova rođenja vezuje uz Dolac kod Travnika.
Nakon rane smrti oca, Andrić je djetinjstvo proveo u Višegradu kod tetke Ane i njezina supruga Ivana Matkovcsika. Ondje je završio osnovnu školu, a potom se vratio majci u Sarajevo, gdje je 1903. upisao Veliku gimnaziju.
Iako nije bio osobito uspješan učenik, ključnu ulogu u njegovu školovanju imao je profesor Tugomir Alaupović, koji je prepoznao njegov književni talent. Kao stipendist Hrvatskog kulturnog društva ”Napredak” Andrić je nastavio školovanje, a 1912. otišao je na studij u Zagreb. Studirao je i u Beču, Krakovu i Grazu, gdje je doktorirao.
Nakon Prvog svjetskog rata ulazi u diplomatsku službu Kraljevine SHS i Jugoslavije. Radio je u konzulatima u Rimu, Bukureštu, Madridu i Ženevi, a 1939. postao je jugoslavenski poslanik u Berlinu. U travnju te godine predao je vjerodajnice Adolfu Hitleru.
Nakon sloma Kraljevine Jugoslavije napustio je diplomaciju i godine okupacije proveo u Beogradu. Upravo u tom razdoblju i godinama nakon rata nastaju neka od njegovih najvažnijih djela.
Književnu karijeru započeo je još prije Prvog svjetskog rata, a među njegovim najpoznatijim djelima ostaju ”Ex Ponto”, ”Nemiri”, ”Travnička kronika”, ”Gospođica”, ”Na Drini ćuprija” i ”Prokleta avlija”.
Vrhunac njegova književnog priznanja došao je 1961. godine, kada je dobio Nobelovu nagradu za književnost za, kako je navedeno u obrazloženju, ”epsku snagu” kojom je oblikovao motive i sudbine iz povijesti svoje zemlje. Cijeli novčani iznos Nobelove nagrade kasnije je darovao knjižničnom fondu Bosne i Hercegovine.
Andrićevo književno i nacionalno nasljeđe i danas izaziva rasprave. Hrvatski književni i jezični autoriteti isticali su da pripada i hrvatskoj književnoj tradiciji, dok je istodobno duboko vezan uz Bosnu, jugoslavensku književnost i srpski književni prostor.
Umro je 13. ožujka 1975. godine u Beogradu, gdje je i pokopan u Aleji zaslužnih građana.
Pedeseta obljetnica njegove smrti obilježena je 2025. i u Mostaru, gdje je u organizaciji HKD Napredak Glavna podružnica Mostar, HD HSK i Zbirke Sesar otvorena izložba ”Andrić i mi”, s djelima iz kolekcije prof. dr. Antonija Sesara.
