Narodna predaja: Priče o kugi

Margitić izvješćuje o kugi, ali i o narodnom vjerovanju u moć mise s jedne i turskom praznovjerju i “čarolijama”, s druge strane. Zanimljiv je jedan Margitićev doživljaj koji je sačuvan u vezi kuge. On ilustrira narodno vjerovanje i staru legendu kako kuga zajaši nekog tko je mora prenijeti od sela do sela i tako zaraziti ljude. Margitić živo pripovijeda:

“Bijaše u Prozoru jedan Turčin pribolio kugu. Ovi izajde uvečer obaći volove al’ mu prid kućom siedi jedna runjava divojčetina, koja ga, ufvativ, uzjaši. Molio joj se svakojako ali neće da ga pusti, nego veli:

-Nosi me na Gmiće!

To čudo vidi i žena i dica onoga Turčina. I on nikako ne smide, nego ju ponese. A kad bi blizu gdi se Misa govori, reče mu:

– Stani, nejdi gori!

Odgovara Turčin:

– Zašto – ‘nejdi gori’; blizu smo; zašto me zamuči?

Odgovara ona napast:

– Tuda hoda ona fratrina i govori Misu; ne smijemo tamo.

Onde ga sjaši pak je nesta. I to se proglasi po svemu onom vilajetu, i /tako bi jasno/ zašto u onomu selu ne umri nitko od kuge, niti se otrova. Navališe isti da se govori Misa svuda i otajno postiše ponediljak svetomu Roku; i svuda Misu govorismo. I vrlo malo onuda pomori, al’ i scinjahu svi da hodi kuga. Nego sam teško dao razumiti, da je ono djavaoski način varati i da ih je Bog po kriposti sv. Mise sačuvao.”

Beg daje mise za momka krstjanina

Margitić piše na istom mjestu:

“Kuga proide, i ja odoh u Fojnicu, ali posla po me Arslanbeg Kovčić. A kad doidoh, reče:

– Imam jednu oporuku na duši. Imao sam momka krstjanina i umrije od kuge. I reko mi je za života, da od njegova najma ukopam ga u grobju krstjanskom i da mu suadim križ od kamena i ogradim greb. I to sam sve učinio. Al’ je još reko da mu činim reć Misu na grebu i da mu dadem kantane Mise. Zato te molim: otidi, učini mu otar više glave i reci mu misu.

I dade mi Mise, govoreći:

– Neka znaš, fra Stipane, neka njegovo ništa pri meni ne ostane.

I to zabiližih za pogrdu onih krstjana koi su nepomljivi izvršiti oporuke njihovih mrtvih”.^[i]

Vladić svjedoči da se još i u njegovo doba kod Mate Grubeše – Ćališa na Gmićima nalazio stari poderani misal.^[ii]

Fra Ljubo Lucić, Rama kroz stoljeća

^[i]  Usp. N. Lašvanin, nav. dj., str. 165.-166.

^[ii] J. Vladić, Urežnjaci, str. 359.