Nestaje li internet kakvog poznajemo: EU želi uvesti porez na linkove i cenzuru sadržaja
Daleko od očiju javnosti, skrivena iza kompliciranog naziva i još složenijeg sadržaja, priprema se Direktiva Europske unije koja bi mogla zauvijek promijeniti internet u Europi i svijetu, piše Jutarnji.hr.
Autori direktive tvrde kako je njen cilj zaštititi medije, umjetnike, pisce, novinare i sve druge proizvođače sadržaja na internetu, dok njeni kritičari, među kojima je i utemeljitelj Interneta Tim Berners Lee, tvrde kako se radi o napadu na slobodu izražavanja i slobodni protok informacija.
Da je Direktiva sporna postalo je jasno i kada je UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja David Kaye izrazio zabrinutost zbog prijedloga Direktive u otvorenom pismu Jean-Claudeu Junckeru, čime se Europska unija po prvi put svrstala uz bok država poput Nikaragve, DR Konga, Mauritanije, Kine i Ujedinjenih Arapskih Emirata – tipičnih adresa UN-ovog izvjestitelja.
– Direktiva je na rubu uzrokovanja nepopravljive štete našim temeljnim pravima i slobodama, našoj ekonomiji i konkurentnosti, našem obrazovanju i istraživanju, našoj inovaciji i konkurenciji, našoj kreativnosti i kulturi, stoji u otvorenom pismu više od 80 organizacija za digitalna prava, medijske slobode, kao i izdavača, novinara, programera, obrazovnih institucija i mnogih drugih.
– Prijedlog ove direktive je doveo do stvaranja nikad prije vidjenih koalicija u području digitalnih prava, rekla nam je Leina Meštrović, stručnjakinja za digitalna prava i osnivačica udruge Digitalna Demokroacija.
– Direktive je ujedinila predstavnike akademije, knjižničara, edukatora svih profila, kreatora, autora, novinara, organizacija civilnog društva, aktivista, open source zajednice, programera, digitalnih poduzetnika, malih i srednjih poduzetnika, start-upova… svih onih čiji se prijedlozi nisu našli u konačnom tekstu direktive, rekla je Meštrović.
– Ono što mene silno deprimira je to da je Komisija na početku ovoga svega zaista konzultirala sve sudionike od kojih su svi iskazali mišljenje a Komisija je trebala ta mišljenja uskladiti, no umjesto toga su doslovce kopirali prijedlog lobista print izdavača, kazala je.
Prijedlog direktive Europske komisije javio se kao potreba za reformom zaštite autorskih prava u kontekstu evolucije digitalnih tehnologija koja je nepovratno promijenila način izrade, distribucije i korištenja intelektualnog sadržaja.
– Autori sadržaja su tijekom godina bili nedovoljno kompenzirani za usluge distribucije i korištenja svog rada, što je kompromitiralo daljnji razvitak europske kreativnosti i intelektualne produkcije. – navodi Europska komisija u preambuli Direktive.
Reformu zaštite autorskih prava institucije Europske unije vide u implementaciji posebnih programa koji bi bili zaduženi za kontroliranje porijekla svog sadržaja dostupnog na internetu, te u naplati poveznica na novinske članke na svim portalima, takozvanom “porezu na linkove”.
Javnost i stručnjake najviše su uznemirili članci 11. i 13. prijedloga Direktive. Članak 13., odgovornost za kontrolu korištenja autorskog sadržaja u potpunosti prebacuje na pojedine internetske stranice, uvodeći pritom ideju automatskog “filtera” sadržaja.
Plaćanjem licence za korištenje anti-plagijatorskih programa, svaki bi se internetski ponuđač, čije se poslovanje oslanja na distribuciju autorskog sadržaja, morao obvezati na buduću kontrolu korištenja istog. Zbog klauzule u spornom članku koja svakoj državi članici kontrolira suverenost u implementaciji Direktive, svi bi internetski ponuđači bili prisiljeni svoje poslovanje prilagoditi zakonima svake pojedine članice Europske unije, što ionako kompliciran i nemoguć proces dovodi do apsurdne razine kompleksnosti, iako je nakana bila pojednostaviti i usuglasiti uvjete u cijeloj EU.
– Predložena reforma digitalnog autorskog prava usporediva je s GDPR-om u svojoj nedorečenosti i količini kaosa koju bi mogla izazvati ukoliko bude striktno provođena. – rekao nam je hrvatski IT stručnjak, Radoslav Dejanović, koji smatra da su obje regulative jako nedorečene i problematične.
– Uvodi se obaveza koja više sliči prisili na cenzuru ili autocenzuru davatelja usluga nego na zaštitu prava autora. Ovakva praksa značila bi smrt mnogih malih izdavača koji nemaju vlastiti odjel za izradu vijesti, mogla bi dovesti do izumiranja malih izdavača, ali i privatnih i neprofitnih inicijativa, a rezultat bi bio Internet puno siromašniji nego što je danas, kazao je Dejanović, a s njim se slaže i Meštrović.
– Što se tiče novinarstva, ono će biti uništeno. Ugasit će se mali mediji i mnogi online portali, rekla nam je.
Obavezni filteri i porez na poveznice najozbiljnije prijete neprofitnim stranicama od javnog interesa, poput najpopularnije online enciklopedije Wikipedije, čiji je osnivač Jimmy Wales jedan od najglasnijih protivnika Direktive.
Upravo iz tog razloga, najnovija verzija Direktive sadrži klauzulu koja navodi da su internetski ponuđači, koji se svojom veličinom i društvenom važnošću ističu, izuzimaju iz primjenjivanja Direktive, no ta klauzula ne definira točno što podazumijeva “veličinu” ili “važnost” internetskih stranica, čime se stvara prostor da se Direktiva interpretira proizvoljno.
To je i jedan od problema na koji upozorava UN-ov izvjestitelj Kaye, koji naglašava kako se ograničavanje prava na slobodu izražavanja mora izvesti tako da je minimalno restriktivno, ali i pravno izrazito jasno, kako bi svi korisnici sami mogli znati krše li pravila. Sadašnji prijedlog Direktive ostavlja previše prostora za slobodnu interpretaciju lokalnim zakonodavstvima i sudovima, koji bi se mogao koristiti za cenzuriranje i zatiranje slobode izražavanja.
Članak 13, također, ne predviđa pravne sankcije za probleme koji mogu nastati iz pogreške automatskih filtera, čime se legitimno postavlja pitanje na koji će se način rješavati postupci pogrešnih cenzura, što Kaye upozorava da nije adekvatno definirano.
Ograničavanje slobode govora, mogućnost pogrešaka softwarea i povećavanje kontrole korisnika društvenih mreža, samo su neke od mnogobrojnih opasnosti za građane koje stručnjaci navode. Toliko rigorozno regulirane mjere neće uvijek biti usklađene s idejom slobode govora na kojoj počiva Europska unija. U tom se kontekstu predviđa najveća opasnost za parodiju i satiru baziranu na određenom tipu autorskog sadržaja.
Primjerice, popularne platforme poput 9gag i Di su pare? bi na taj način mogle biti sankcionirane zbog nepropisnog korištenja fotografija ili zbog dozvoljavanja da se njihove satirične fotografije nekontrolirano dijele bez da je njihovom inicijalnom autoru dana propisna naknada.
Praksa objavljivanja popularnih priča na društvenim mrežama poput Facebooka i Instagrama mogla bi izgledati potpuno drugačije. Naime, objavljivanje video sadržaja koji u svojoj pozadini sadrži pjesmu, kao i objavljivanje profilnih slika na kojima pojedinci nose majice omiljenog glazbenog sastava, u kontekstu predložene Direktive više neće biti dozvoljeno bez toga da iste društvene mreže plate naknadu izvođačima.
Najviše nesuglasnosti stručnjaka u interpretaciji članka 13 ima predviđanju na koji bi način to utjecalo na popularnu digitalnu enciklopediju Wikipediju. Naime, unatoč tome što načelno postoji volja da se enciklopedije izuzmu iz regulative, restrikcije koje bi se nametnule ostalim izvorima, onemogućile bi dobivanje novih informacija za održavanje tih stranica.
Logika nalaže da bi primjena Direktive mogla potaknuti digitalne korporacije da dodatno kontroliraju građane kako bi prevenirale vlastite sankcije i tužbe. Dodatna kontrola korisnika društvenih mreža nakon skandala vezanih uz Cambridge Analyticu ne djeluje kao nešto što će korisnici dočekati s oduševljenjem.
Direktivu je predložila Europska komisija, a svoj prijedlog teksta poslalo je i Vijeće EU, te je sljedeći korak glasanje o prijedlogu na Odboru za pravna pitanja Europskog parlamenta, koje bi se trebalo održati u srijedu, no očekuje se da bi moglo proći uz tijesnu većinu.
Na razini Europskog parlamenta, prijedlog podržavaju zastupnici Europske pučke stranke, dio Konzervativaca i reformista, dio Liberala i demokrata, te ENF, no svi hrvatski zastupnici s kojima smo se čuli bili su dosta rezervirani spram spornih članaka u prijedlogu.
Iako su članovi Saveza liberala i demokrata za Europu, čiji predstavnici u Odboru podržavaju Direktivu, Jozo Radoš i Ivan Jakovčić istaknuli su kako za ovakav prijedlog Direktive neće glasati.
– Restrikcije članaka 11. i 13. po mom su mišljenju prevelike, te zato ne namjeravam podržati prijedlog u ovom obliku, rekao je Radoš. I on i Jakovčić se slažu da se radi o potrebi pronalaska ravnoteže između slobode interneta i autorskih prava, no voljeli bi da se pronađe kompromisno rješenje koje bi manje ugrožavalo slobodu.
– Ako nas stave pred gotov čin, da moramo birati između slobode i autora, ja ću uvijek odabrati slobodu, rekao nam je Jakovčić.
Jakovčić i Radoš upisali su se i na listu od više od 100 zastupnika koji se protive ovakvom prijedlogu, a na listi im se nedavno pridružio i zastupnik Socijalista i Demokrata Tonino Picula, čija politička grupacija odbija ovakvu Direktivu.
– Slažem se sa stajalištem svoje grupacije u namjeri da ne podrži sporne članke 11. i 13., rekao nam je Picula, a svoje je protivljenje naglasio i zastupnik Zelenih Davor Škrlec.
– Smatram da prijedlog može ugroziti pravo na informiranje, i zato vjerujem da ona u svom trenutnom obliku nije primjerena digitalnom dobu, kazao nam je Škrlec.
Službeni stav Europske pučke stranke je da podržava ovakvu formulaciju Direktive, te da su oni za slobodu medija i autora, no dvije stručne studije koje su provedene kako bi se ocijenio mogući učinak predloženih članaka nisu pokazale da bi oni postigli deklarirani cilj, zbog čega se sve više članova EPP-a dvoumi oko svojeg stava, među njima i hrvatska zastupnica Ivana Maletić.
– Ja osobno bi uvijek prije dala potpunu otvorenost i slobodu, članci 11. i 13. su neobični, rekla je Maletić i dodala kako se detaljno informira o toj, vrlo složenoj tematici, prije glasanja u srijedu, nakon čega otvara mogućnost i da bude protiv prijedloga.
– Većina u EPP-u je načelno bila za, ali sada kada ulaze detaljnije i dublje u tematiku, sve više zastupnika nije za to, tako da uopće nisam sigurna hoće li konačni stav EPP-a biti podrška, kazala je.
Ako Odbor za pravne poslove odobri Direktivu na glasanju u srijedu, otvara se put za glasanje o direktivi na plenarnoj sjednici Parlamenta, koja se predviđa za rujan. Ako je suditi po trenutno dostupnim informacijama, prijedlog Direktive bi trenutno u Europskom parlamentu mogao imati preko 360 ruku (od 375 koliko treba za većinsko usvajanje).
Hrvatska Vlada je, inače, službeno podržala sve prijedloge Direktive još za vrijeme njezina usuglašavanja u Vijeću Europske unije, naglasivši kako smatra da bi članak 11 trebao biti još restriktivniji.
Kako će izgledati konačni prijedlog Direktive, hoće li proći i kako bi izgledao Internet u Europi ako se ona izglasa, teško je predvidjeti sa sigurnošću, ali većina stručnjaka se slaže da ovakav prijedlog više koristi velikima nego malima, da je loš po građane i male poduzetnike, a da je najbolji po velike izdavačke kuće.
– Svi su suglasni da se ovim prijedlogom narušava osnovna funkcionalnost weba, a da se ne pridonosi nikome osim najvećim izdavačima koji se vraćaju u stara vremena kad osim njih nije bilo drugih izvora informacija, sto nije nužno društvo u kojem bismo mi ostali željeli živjeti. To sigurno nije Europa u kojoj ja želim živjeti, zaključila je Meštrović.
(Izvor: Dnevnik.hr)
