Novo crtanje granica na Balkanu

Novom balkanskom krizom destabilizira se Njemačka

Posljednjih mjeseci svjedoci smo permanentne krize koja se kreira među balkanskim državama. Istodobno ponovno se pothranjuju apetiti nacionalističkih snaga kroz planove prekrajanja granica, ponude razmjene teritorija ili priznavanja „legitimnoga“  prava naroda na teritorije drugih država.

U fokusu kreiranja kriznih žarišta su, logično Bosna i Hercegovina, Kosovo, Srbija i Makedonija, a i susjedna Hrvatska, premda članica EU, također je duboko zaglibila na Balkanu. Kriza je započela kroz poznata pitanja procesuiranja osumnjičenih za ratne zločine na relaciji Hrvatska – Srbija, odnosno Hrvatska – Bosna i Hercegovina.

Međutim, kako ta pitanja nisu dovela do jače destabilizacije zaigralo se na sigurnu kartu možebitnoga prekrajanja granica koja je retoriku opasno približila ratnoj, a narode na ovom prostorima ponovno uvela u razdoblje straha od ponovnoga rata.

 Nova kriza – potreba velikih sila

Odavno se u tako kratkom roku nije pojavilo toliko planova prekrajanja granica balkanskih država što jasno upućuje na zaključak da se nova kriza kreira, a da nije samo rezultat pukih političkih procesa i dnevno-političkoga prestiža.

Mogućih projektora krize na Balkanu je mnogo jer ovo područje još je od početka prošloga stoljeća svojevrsno igralište na kojem gotovo sve svjetske sile imaju favorite preko kojih testiraju vlastitu snagu i utjecaj. No, ono što je u ovom momentu ključno je pitanje njemačkog utjecaja na Balkanu i stabilizacije koju ta zemlja želi provesti ovdje kako bi osigurala s jedne strane stabilnost Europske unije, a s druge strane dobila potvrdu uspješnosti vlastite politike i trasirala put povratka među svjetske super-sile.

Iako je drugi svjetski rat već odavno iza nas, Njemačka i danas  trpi njegove posljedice kroz činjenicu da su na njezinom teritoriju još uvijek stacionirane strane trupe, da nije stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a te da je jačanje njezine vojne moći i dalje pod nadzorom. Iz tog razloga njemački manevarski prostor kada je svjetska politika u pitanju ograničen je na Europsku uniju, gospodarsku snagu te bliže geografsko okruženje. Kako glavna poluga njemačke vanjskopolitičke snage – Europska unija izravno zavisi od stabilnosti Balkana jasni su i napori koje ova zemlja poduzima da ovo područje stabilizirala.

Njemačka ulaže u balkanske premijere

U tu svrhu izgrađeni su dobri odnosi s ovdašnjim liderima, a javna je tajna da su premijeri Srbije i Hrvatske, pa i Bosne i Hercegovine, Aleksnadar Vučić, Andrej Plenović i Denis Zvizdić pod značajnim utjecajem Njemačke i da službeni Berlin preko njih pokušava relaksirati odnose u regiji, regiju ponovno gospodarski povezati i na kraju i ostatak zapadnoga Balkana pridružiti Uniji.

Međutim, nisu svi oduševljeni novim njemačkim pristupom. Ugledni njemački novinar Ulrih Ladurner u svojoj kolumni za portal nedeljnika Cajt eksplicitno navodi i zemlje i lidere koji su spremni Njemačkoj baciti klipove pod točkove i izbaciti je iz igre. On upozorava i na pasivnost njemačke politike. Mišljenje da Europska unija ne može izgubiti Balkan jer ona nema alternativu, spada u „životne laži EU”, piše dalje Ladurner:

„Možda su te alternative užasne, ali one su tu, i sve su atraktivnije.Ali, ne Amerika, ne Rusija, ne Turska – Europska unija je sila reda na Balkanu. Htjela to ona ili ne. EU mora ispuniti tu ulogu, inače je nitko u regiji neće shvaćati ozbiljno. Inače će se otvoriti vrata za Putina, Erdogana, zemlje Perzijskog zaljeva i evo sada i za Trumpa”, kaže on.

Njemačka u kliještima Ankara – Moskva i Washington – London

I uistinu, američki diplomati i stratezi, premda nisu toliko angažirani, ipak prate zbivanja na Balkanu i u slučaju sloma njemačke politike spremni su ponovno preuzeti stvar u svoje ruke i još jednom pokazati tko je pravi gazda.

S druge strane i Turska i Rusija preko Balkana i utjecaja na njemu pokušavaju što više se približiti Europi, ali i dokazati svoje „pravo“ na snažan utjecaj na ovom području. Turski predsjednik kada nabraja gradove do kojih seže snage Turske nikada ne zaboravlja ni balkanske gradove poput Tirane, Prištine ili Sarajeva.

S druge strane ruska potpora Dodiku i otvoreno protivljenje Rusije da BiH, Srbija, Crna Gora i Makedonija pristupe NATO-paktu govori kako je plan ruskoga utjecaja na Balkanu ponovno aktiviran i već stavljen u operativnu fazu. U novom svijetlu treba očekivati i Veliku Britaniju koja, nakon izlaska iz Unije, neće sve svoje napore koristiti za stabilizaciju EU sa snažnim njemačkim faktorom već će vjerojatno pribjeći politikama koje Uniju u konačnici trebaju oslabiti.

Istini za volju, Europska unija  jest pod ozbiljnim napadom. Dijelom i zbog Trumpove izjave kojom je predvidio njezin raspad, a dijelom i zbog prijetnji britanske premijerke Therese May. Ona je najavila da će Britanija “smrviti” EU ako joj Bruxelles bude radio probleme pri napuštanju Unije.

Hoćemo li opet zbrajati mrtve

U svijetlu navedenoga treba promatrati nove kreatore krize Balkanu i njihove motive. U slučaju jače krize ili mogućih sukoba, makar i ograničenoga karaktera, karte na Balkanu bi se ponovno izmiješale, a mnogi akteri vjeruju da bi ovaj put bili sretnije ruke.

Još, ako uzmemo apetite i ograničenu moć spoznaje mnogih političkih jastrebova i nacionalista s ovih prostora nije isključeno da poticaji iz inozemstva i obećanja ostvarenja velikodržavnih projekta neće rezultirati nekim novim nepromišljenim činom iza kojeg ćemo samo zbrajati mrtve i materijalnu štetu.

Lessov plan nove podjele Balkana

Sezonu planova novoga prekrajanja granica na Balkanu otvorio je Timhoty Less u prestižnom časopisu Foreign Affairs  Ono što preostaje, piše Less, jeste da Zapad odustane od idealizma i prepusti se pragmatizmu. To znači da Europa i SAD moraju prepoznati da je 20-godišnji plan propao i da, ukoliko zaista žele sačuvati mir na Balkanu, pristupe crtanju novih granica koje bi zadovoljile osnovne potrebe svih etničkih zajednica. Za taj proces potreban je Washington jer je Europa podijeljena.

SAD bi kratkoročno trebao podržati fragmentaciju država, npr. poslušati želju Albanaca za federalizaciju Makedonije i želju bh. Hrvata za treći entitet u BiH. Dugoročno, Washington bi trebao dopustiti povezivanje tih autonomnih regija sa susjedima kroz kreiranje nekih zajedničkih tijela dok u isto vrijeme ostaju dijelom originalnih država.

U posljednjoj fazi, ističe analitičar Foreign Affairsa, sporne teritorije bi se odcjepile od svojih originalnih država i spojile sa susjednim zemljama. Hrvatski entitet bi se spojio s Hrvatskom; RS i sjeverno Kosovo sa Srbijom; Preševska dolina, zapadna Makedonija i većina Kosova s Albanijom; a Crna Gora koja možda izgubi male djeliće teritorije mogla bi postati dijelom proširene Srbije. Less piše da će proces biti lakši nego što se na prvi pogled čini, izuzevši Bošnjake i Makedonce koji će se morati odreći teritorija svojih država bez kompenzacije.

Proces kontroliranog prekrajanja država prihvatljiviji je od prekrajanja kao rezultata nekontroliranog novog sukoba koji može izbiti kao rezultat trenutnih tenzija, zaključuje Foreign Affairs.

Makedoniju i Kosovo trebaju podijeliti

Dana Rohrabacher, američki kongresmen, je, u intervjuu danom albanskoj televiziji Vizion Plus, istakao da je stvaranje Makedonije propali projekt i da pod sadašnjim okolnostima granice Makedonije trebaju biti promijenjene. Izjava američkog kongresmena da bi granice Makedonije trebalo promijeniti, izazvala je žestoke reakcije u zvaničnom Skoplju gdje je upravo SAD doživljavan kao jamac nezavisnosti i cjelovitosti Makedonije. Makedonsko ministarstvo vanjskih poslova, preko Veleposlanstva Makedonije u Washingtonu, zatražilo je od State Departmenta stav o komentarima Rohrabacher.

„Kongresmen je član Komiteta za vanjske poslove i predsjednik Podkomiteta za europske poslove. Njegovi stavovi koje je iznio mogu izazvati veliku zabrinutost u Makedoniji i regiji. Oni promoviraju nacionalističku retoriku koja nas vraća u prošlost“, navodi ministarstvo.

Rohrabacher je pisao i predsjedniku Srbije Tomislavu Nikoliću i predložio mu razmjenu teritorija na jugu Srbije za sjever Kosova i Metohije kao rješenje za smirivanje tenzija u ovom dijelu Balkana.

“Umjesto negativnih primjera kao što je slanje vlaka s provokativnim simbolima na Kosovo, možda je bolje i u obostranom interesu da se razmotri razmjena teritorija što bi rezultiralo većim brojem Srba u Srbiji i većim brojem Kosovara na Kosovu”, naveo je Rohrabacher.

Nove karte unutar BiH

Bez obzira na sankcije, predsjednik RS Milorad Dodik još se uvijek nije javno odrekao ideje o referendumu za nezavisnost RS-a, a mediji u manjem bh. entitetu već mjesecima ideju o nezavisnoj Srpskoj promoviraju kao nešto što je nadohvat ruke ne govoreći ljudima o svim rizicima takve politike. Kada je u pitanju Federacija BiH, imamo slično crtanje granica novih entiteta, a da pri tom nema referiranja ni na posljedice ni na stvarne mogućnosti. Iako ne crtaju granice, ni treći faktor ne zastaje sa svojim doprinosom krizi kako u okviru BiH tako i u regiji.

Naime, već je izvjesno da će uskoro biti podignut Zahtjev za reviziju tužbe za genocid protiv Srbije koju će poduzeti član Predsjedništva iz reda Bošnjaka Bakir Izetbegović, a bez suglasnosti ostala dva člana državnoga vrha. To će neminovno prouzrokovati tešku krizu kako u zemlji tako i u regiji. A sam podnositelj zahtjeva Izetbegović priznaje kako je svjestan da će naredna kriza biti najteža od Daytona pa do danas.

Piše: I. Jelčić

Dnevni list