Obilježena 28. obljetnica stradanja bugojanskih Hrvata

Inače, postrojbe tzv. Armije BiH iz Bugojna su tijekom rata protjerale 15 tisuća Hrvata, 311 hrvatskih civila i vojnika je ubijeno, a oko 2 tisuće hrvatskih zatočenika prošlo je torture nekoliko desetaka logora u kojima su okrutno mučeni, ubijani, a oni najistaknutiji odvedeni su u nepoznato.

Kroz logor Stadion, odnosno pod tribinama nogometnog kluba Iskra, prošlo je ukupno 550 Hrvata, prema podacima Udruge hrvatskih logoraša Bugojna. Njih 294 koji su razmijenjeni 1994. u ovom logoru prije razmjene boravili su punih osam mjeseci. Dan kada su konačno razmijenjeni slave kao drugi rođendan jer im je uspjelo preživjeti hladnoću, izgladnjivanje te brojne druge torture među kojima su i prisilna vađenja krvi i odvođenja na prve crte obrane gdje su služili kao živi štit.

Predsjedatelj Općinskog vijeća Bugojno Miroslav Zelić istaknuo je kako se usporedo s 28. godišnjicom stradanja i progona Hrvata Bugojna događaju i iskapanja na Rostovu na lokalitetu Tvrdulje, te izrazio nadu da će ovog puta uspjeti pronaći dvanaest osoba za koje postoje saznanja od izjava svjedoka.

“Iskapanja još traju, molimo Boga da ih pronađemo i da konačno riješimo sudbinu nasilno odvedenih, likvidiranih Hrvata iz bugojanskih logora”, kazao je Zelić

Uz dužnu počast stradalim i nestalim Hrvatima Bugojna, vijence su položile i udruge proistekle iz Domovinskog rata na čelu s Koordinacijom udruga HVO HB Bugojno, izaslanstvo Republike Hrvatske predvođeno Žanom Ćorić, izaslanicom predsjednika Vlade RH, predstavnici 4. Splitske brigade, te izaslanstvo Ministarstva obrane BiH.

Nakon polaganja vijenaca, u župnoj crkvi sv. Ante služena je sveta misa za poginule, odvedene i nestale Hrvate Bugojna na kojoj je istaknuto kako su polaganje vijenaca i paljenje svijeća prigoda i način sjećanja na stravičan događaj koji se dogodio svjesno i koji je mogao biti spriječen.

“Polaganjem vijenaca dali smo podršku obiteljima koje još uvijek traže svoje članove i čija bol nije nestala. Kada bi nam nedostajale riječi da izrazimo osjećaje, cvijeće bi govorilo za nas. Kad to cvijeće uvene, neka ga, nemojmo ga sklanjati, jer tako osušeno ono ostaje trajno, besmrtno, kao znak besmrtnosti, sjećanja i ljubavi. Paljenje svijeća je konkretan znak naše vjere gdje se naši osjećaji pretvaraju u tihu molitvu. To je gesta zahvalnosti životima koji su prekinuti, koji još nisu bili proživljeni. U stradanjima ovdje u Bugojnu nije bilo onih koji nisu pretrpjeli, posebice logoraši. U logoru Istra i u drugim zgradama i mjestima javnih površina, koja su mjesta zločina protiv čovječnosti, u našem čovjeku je gorjela iskrica vjere i nade, a sjećanje i molitva za preminule velika su gesta ljubavi i poštovanja prema našim poginulim i nestalim, našim najmilijima”, poručeno je na misi.