fbpx
OŠ MARKA MARULIĆA: Ilija Burić najbolji u natjecanju za najbolji esej na temu "Invaliditet"

OŠ MARKA MARULIĆA: Ilija Burić najbolji u natjecanju za najbolji esej na temu "Invaliditet"

Ilija Burić, učenik VIII. 1 razreda OŠ Marka Marulića osvojio je prvo mjesto na natjecanju za najbolji esej na temu "Invaliditet".

Odvojite malo svoga vremena i u nastavku pročitajte nagrađeni rad "Moje neznanje":

U životu sam dosta puta čuo za osobe s invaliditetom. Nikad nisam puno razmišljao o njima. Mislio sam kako su tužni, jadni, bilo mi ih je žao i nisam toliko razmišljao o njima. Sve se to promijenilo u dva dana. Otišao sam na predavanje o osobama s invaliditetom bez nekog posebnog razloga, ali vratio sam se s razlogom da ponovno razmislim. Na predavanju sam mnogo naučio o njihovom društvenom statusu, o razlici između hendikepiranih i osoba s invaliditetom i o njihovim pravima. Shvatio sam koliko sam neznanja imao o njima. Drugi dan sam išao na upoznavanje osoba s invaliditetom. Išli smo u obližnju pizzeriju gdje smo uz piće razgovarali. No, ja nisam znao što da kažem. Nisam imao hrabrosti reći ni riječi. Dok su oni sa osmjehom stalno nešto ispitivali. Smogao sam snage i postavio par pitanja. Stalno su me mučile misli zašto sam šutio, što je tu bilo teško. Shvatio sam da me njihova radost zbunila. Ta njihova sreća u nesreći. Oni su bili sretni u našem društvu, oni su sretni uvijek. Moje se mišljenje potpuno promijenilo. Shvatio sam da su to sretni ljudi koji uvijek promatraju, koji svaku riječ slušaju, kojima je dovoljan naš osmjeh da budu sretni. Sada znam da su te osobe bolji ljudi od mene. Sve mogu kao i ja i ne treba ih previše pohvaljivati kada urade neki posao koji je zdravim ljudima "ništa lakše". U ovom modernom dobu svi mi negdje žurimo, lutamo, tražimo sreću u materijalnim stvarima, a nismo svjesni da tražimo na pogrešnom mjestu, jer je ona u nama. Ne znamo koliko je malo potrebno i kako ju je lako pronaći! Tragamo za nečim velikim, a sreću čine male stvari. I baš to je ono što su mi ove posebne osobe, osobe s invaliditetom osvijestile i pokazale. Pomogle su mi da shvatim koliko sam zapravo sretan jer sam zdrav i sposoban obavljati svakidašnje obveze, koje su mi nekad preteške. Zaboravljamo da je jedno od temeljnih ljudskih prava – pravo na različitosti. Bogatstvo života je upravo u toj različitosti, jer se svatko razvija drugačije, jer svatko ima različite sposobnosti, a upravo to nas obogaćuje. Mi se trebamo mijenjati i učiti prihvaćati osobe s invaliditetom takve kakve jesu jer na taj način ćemo obogatiti svoj život, a njima omogućiti da budu sretni.
Ondje gdje zdrav prilazi bolesnom, jak slabom, moćan nemoćnom ondje nastaje bolji i pravedniji svijet.

Čestitamo Iliji!
 

Podijelite svoje mišljenje sa nama i ostavite komentar