Otvoreno pismo Boži Petrovu: Božo pomozi Mostaru da dobije sportsku dvoranu

Gospodine Božo sada kada ste postali jedan od najvažnijih i najutjecajnijih ljudi u Hrvatskoj pišem Vam ovo otvoreno pismo u nadi da ćete reagirati na njega.

Pošto ste dio svog života proveli u Mostaru sigurno ste upoznati sa činjenicom da taj grad nema sportsku dvoranu. Ljubiteljima sporta i građanima Mostara već je puna kapa lažnih obećanja i predizbornih spinova tako da većina žitelja grada na Neretvi sumnja da će njihov grad ikada dobiti tu dvoranu. Gospodine Petrov ovo nije nikakav hir nego potreba jednog grada kome gravitira preko 200.000 ljudi. Osim toga Mostar je u pravom smislu studentski grad pun mladih ljudi koji vole i treniraju šport. Oni očajnički trebaju tu dvoranu, kao što ju očajnički treba grad koji je središte jedne cijele regije.

Gospodine Božo grad iz koga dolazite Metković je grad rukometa. Znate odlično koliko je rukomet učinio na promociji vašeg grada u svijetu i Europi. Mostar je također grad rukometa i trenutno u reprezentaciji Hrvatske koja je osvojila broncu na EP u Poljskoj igraju dvojica Mostaraca Marino Marić i Igor Karačić. Možete samo zamisliti koliko bi bilo igrača sličnih njima da grad Mostar ima sportsku dvoranu.

Iz grada bez dvorane je i jedan od najboljih košarkaša Hrvatske Bojan Bogdanović. I on je svoje prve sportske korake načinio u Mostaru. Mnogi iz njegove, kao i iz generacija naših sjajnih rukometaša su odustali od sporta samo zbog nedostatka uvjeta za igranje i treniranje.

Gospodine Božo Mostar je Vas prihvatio kao svoga najrođenijeg. Svi oni koji su imali prigodu i sreću raditi sa Vama u SKB Mostar za Vas imaju samo riječi hvale izražene u superlativima. Sada kada ste u prigodi mogli biste gradu koji Vas je prihvatio pomoći da konačno riješi problem sportske dvorane.

Uz Vas na vlasti je Domoljunbna koalcija koja je upravo u Mostaru dobila veliki broj glasova bez kojih bi danas politički odnos snaga u Hrvatskoj bio znatno drugačiji. Evo i njima prigode da se na neki način zahvale Mostaru i pokažu da se zaista brinu za Hrvate koji žive u BiH.

Mostar dvoranu čeka još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, i samo Bog dragi zna koliko je od tada do danas velikih talenata odustalo od bavljenja sportom. Gospodine Petrov možda se i Vi nakon političkog angažama jedan dan vratite u Mostar skupa sa svojom obitelji, i ta dvorana će biti potrebna vašoj djeci onoliko koliko je sada potrebna djeci Mostara.

HERCEGOVINA.info