Petar Lovrić: “Mora se skinuti ideološki veo s povijesti”

Petar Lovrić, alpinist porijeklom iz Rame, gostovao je nedavno u Pressingu N1 televizije sa Sandrom Križanec.

Kako je uz etikete kulaka i narodnog neprijatelja bivše države ostvario svoj san i, došavši iz Rame u Zagreb, postao jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi Europe, a da nikada nije ušao u politiku? Kako je u 75.godini osvojio ‘krov svijeta’ Himalaju?

Vidio je sve najviše vrhove svijeta, prošao jordansku pustinju i prašumu Amazone. Sada ima samo jednu misiju – pomagati siromašnima te sačuvati mladost od opakih poroka kroz sport i koristan rad.

Kako gledate na današnje rasprave o ustašama i partizanima?

“Kad vidim da netko fašizam i antifašizam spominje, gadi mi se. Ne mogu vjerovati da dođe neki čelnik neke stranke i skuplja poene nekakvim pozdravima. To treba pustiti povjesničarima, a mi se trebamo baviti pametnijim stvarima.”

“Moje djetinjstvo, to je bio pravi fašizam, sve do 1951. godine”, kaže i dodaje da je to bila “vladavina jednog vođe i jedne partije”, a tko je bio protiv “dobio je metak u glavu”. “Zar to nije fašizam”, pita se Lovrić. Dodaje i da se situacija promijenila nakon pedesete godine.

“Nije mi drago kad vidim mlade ljude pred Filozofskim fakultetom da pričaju o fašizmu i antifašizmu”, kaže.

“Mora se skinuti ideološki veo s povijesti.”

Postali ste uspješan poslovni čovjek iako niste imali ‘pedigre’ i niste nikada bio član neke stranke?

“Pitao me direktor ‘jesi li druže organizovan'”, priča Lovrić o iskustvima na svom prvom poslu. Nikada nije bio član partije, ali, kaže, ipak nije dobio otkaz. Stvari se, vjeruje, nisu promijenile ni devedesetih.

“Dobio sam pristupnicu HDZ-u. Pitali su me hoću li je potpisati. Ja sam rekao da neću nikad, da vidim da šijuni ulaze u stranku.” Odgovorili su mu, kaže, “kad je bio dobar njima, bit će i nama”.

“Svladao sam sve bez iskaznica, bez pristupnica”, zaključuje.

Kako gledate na spregu politike i gospodarstva?

“Dok su jedni bili na ratištu, drugi su kupovali firme”, kaže Lovrić govoreći o devedesetima. Smatra da se “masni dio privatizacije” odvio iza 2000. godine.