Petar Lovrić: Najveća mi je želja da u svojoj Rami pokažem kako sam Ramu spojio s krovom svijeta

Rama 01.12.2018. 09:18h Uredništvo

Knjiga Petra Lovrića “Od Rame do Himalaye“ predstavljena je u srijedu 28. studenoga 2018. pred prepunom dvoranom „Vijenac“ na Kaptolu u Zagrebu. Došlo je više od petsto prijatelja, poznanika, a i ljubitelja osvajača planinskih vrhova čuti i vidjeti alpinistu koji se u 75. godini života penje na krov svijeta, u 75. godini dovodi simbolično našu Ramu na Himalaju, Ramu na krov svijeta.

Tim povodom gospodina Petra Lovrića zamolili smo za razgovor, na što je on odmah rado pristao.

RV: Vaš život u Rami; djetinjstvo i odlazak?

Rano djetinjstvo izuzetno traumatično. Pljačke, otimačine, progoni, čak ubijanje. A onda se Rama diže kao feniks iz praha i pepela. Stasa mladost, pjeva se u polju, kod stada ovaca. Kosci, kupelice, prelje, vlačilje, Bože, kako je iza te tragedije narod ubrzo postao sretan. To su najljepša moja sjećanja na Ramu. Što sam stariji, ta su mi sjećanja draža, bliža.

Ma, mi smo vam Ramljaci jedan nevjerojatan soj ljudi. Poseban. Uporni, tvrdoglavi, ali uglavnom pravedni, pošteni. Jednom me je ministar Šušak pitao “zašto Petre vi Ramljaci nećete biti Hercegovci”. Pa nismo, kažem mu . Dobro, koja je razlika, pita on dalje, a ja kao iz topa, bez razmišljanja, mi smo tvrdi kao Hercegovci, a pošteni kao Bosanci. Ostao je bez riječi.

RV: Kako je tekao Vaš poslovni uspjeh?

Dakle, Zagreb je 1962. bio jako, jako daleko. Doći u veliki grad i ostvariti svoje snove. Koji izazov za jednog Ramljaka. Tada nas je iz cijele Rame bilo 4 i svake nedjelje smo se sastajali. Paralelni studij ekonomije i germanistike, pa ipak završim ekonomiju, ali naučim odlično i engleski i njemački i to mi je otvorilo put u poslovni svijet do direktora inžinjeringa u jednoj od najvećih hrvatskih kompanija. Poslovna putivanja od Tokia, Pekinga do New Yorka. Od Osla do Nairobi-a. Upoznao sam praktično cijeli svijet, stekao brojna prijateljstva, ali i iskustva.

RV: Kada se rodila ljubav prema putovanjima i usponima na najviše svjetske vrhove?

To sam donio iz Rame. Nije bilo ni radija, kamoli televizije, interneta. Nas djecu najvjše su zanimale okolne planine, poglavito u jutro, kada bi njihovi vrhovi bili zaogrnuti zlatnim sunčevim plaštem. I to je ostalo nešto najljepše u mojoj memoriji. Uz studi,j polazim i obuku Gorske službe za spašavanje. Sve napore podnosim bez problema i tada sam se osposobio za sve vrste skijanja na divljim neprohodnom terenima, penjanju po liticama, alpinizmu. Ma, kad se rodiš ispod ponosnog Vrana sve ide. I tako kreće moj uspon na najviše vrhove svijeta.

RV: Gdje ste sve boravili i što ste zanimljivo susretali na tim putovanjima?

Kao poslovan čovjek obišao sam zaista cijelu kuglu zemaljsku. U dva mandata sam bio uz posao i predsjednik Hrvatskog kajakaškog saveza, opet putovao posvuda, doveo hrvatsku reprezentaciju na Olimpijadu u Pekingu i Londonu. Najljepše uspomene.

RV: Usporedba Rame i krajeva u kojima ste bili?

Rama, okružena visokim planinama ima nešto što se teško može usporediti s nekim drugim krajem.

RV: Promovirali ste knjigu od “Rame do Himalay”. Što biste posebno istakli iz te knjige i hoćete li imati joše negdje promocije?

Moja knjiga od Od Rame do Himalaje je jedna divna priča o zaista cijelom svijetu. Planinama, pustinjama ledenjacima do sjevera Groenlanda.

Beskrajno sam sretan zbog uspjeha ove knjige. Nosim svoju Ramu, svoje djetinjstvo u srcu cijeli život. I doveo sam tu svoju Ramu na krov svijeta Himalaju. Nevjerojatno. Rama je i prije i poslije promocije stalno u medijima. Bio sam pet puta na raznim televizijama.

Sama promocija veličanstvena, preko 500 ljudi, promotori najveća hrvatska imena planina i skijanja Stipe Božić, Ivica Kostelić, glumac Mlikota, kolumnist Dujmović.

Govorio sam kao autor na kraju vrlo emotivno o Rami iz koje sam otišao prije 55 godina. Potekle su i suze nekima.

Poglavito, jer sva zarada od knjige ide siromašnoj djeci Banovine. Imam poziva za promociju iz nekih mjesta, ali mi je zaista želja najveća da u Rami, odakle je krenuo moj dugački put po svijetu sve do Himalaje, baš u svojoj Rami, pokažem kako sam Ramu spojio s krovom svijeta.

RV: Mogućnosti Rame?

Svake godine, pa i ove dovodim svoje zagebačke planinare na okolne planine. Ljetos smo bili na Idovcu i Čvrsnici Kamešnici. Oduševljeni su ljepotom Rame. Turizam. Trebao bi u Rami jedan osrednji hotel, dolazili bi i više puta godišnje.

RV: Vaša poruka Ramljacima ma gdje bili?

Zajedništvo, zajedništvo. Toliko mi smeta ta podijeljenost, bolesno rivalstvo. Zaista bih kao neopterećeni Ramljak sa svojim svjetskim iskustvom jednom želio sjesti zajedno i s jednim i s drugim i trećim i reći im dajte ljudi okanite se ćorava posla. Idemo zajedno pomoći ovom malo naroda što je ostalo .