Politički potres među Hrvatima BiH i „ramski slučaj“
Čović ima birače, na raspolaganju su mu crkve i sveti prostori, a franjevci i svećenici uz njegov zagovor, iz različitih fondova za svoju vjernost dobivaju financijsku pomoć.
Politički potres koji je među Hrvatima u Bosni i Hercegovini uzrokovala propast jednog od posljednjih gospodarskih giganata u Hercegovini, mostarskog Aluminija, što je, po mnogima prekasno, dovelo do toga da bijesni građani i radnici koji su ostali bez posla pred sjedištem HDZ-a BiH predsjedniku Draganu Čoviću uzvikuju: “Lopove!” i “Izdaja!” – ima i svoju crkvenu pozadinu. Naime, mnogi oporbeni glasovi već godinama upozoravaju da Dragan Čović, kojeg smatraju najodgovornijim za kompletnu situaciju, velik dio svoje izvitoperene moći crpi upravo iz podrške jednog dobrog dijela bosansko-hercegovačkih svećenika i fratara. Kako bi dobio njihovu potporu, Čović se zauzvrat otvoreno miješa u crkvena kadroviranja pa tako u pojedinim crkvenim provincijalima nameće sebi bliske kandidate nasuprot onima koji imaju podršku većine. Takva neprincipijelna savezništva obično imaju i svoje duboke interesne pozadine. Jedan od fratara koji već dugo upozorava na pogubnost takve prljave sprege politike i Crkve koja se hrani promovirajući nacionalizam i mržnju prema drugima i drugačijima, a nema nikakve veze s osnovnim postulatima Evanđelja je fra Drago Bojić, bosanski franjevac, teolog i publicist koji je zbog svojih javno izrečenih kritika već izopćen s Franjevačke teologije u Sarajevu, gdje je predavao komunikologiju.
NACIONAL: A u kakvom su odnosu bosanski franjevci i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović? Čime ih je on toliko zadužio da ga podržavaju otvoreno pa mu čak i potpisuju predizbornu podršku i daju mu da govori za oltarom i predstavlja svoje knjige – što ste vi u svojoj nedavnoj kolumni opisali kao “Baalove orgije u crkvi svetog Ilije”?
Ne zanimaju me privatni odnosi franjevaca i svećenika s predstavnicima vlasti, neka se svatko druži s kim hoće. Problem nastaje kad im dnevna politika postaje važnija od svećeničkog zvanja, kad zloupotrebljavaju habit, to jest franjevačko odijelo, kršćanske simbole i svete prostore. Očigledno je, i za to postoji mnoštvo dokaza, da veliki broj bosanskih franjevaca podržava Dragana Čovića i politiku HDZ-a. Mislim da je tu riječ o onoj vrsti “prijateljevanja” i međusobnog podržavanja od čega obje strane imaju koristi. Čović ima birače, na raspolaganju su mu crkve i sveti prostori, a franjevci i svećenici uz njegov zagovor, iz različitih fondova za svoju vjernost dobivaju financijsku pomoć. Svemu tome je ponekad teško ući u trag jer nad crkvenim poslovanjima u BiH, slično kao i u Hrvatskoj, država nema gotovo nikakve ingerencije niti se želi miješati u to. Dok god državne institucije, kao što je to slučaj u zapadnim europskim zemljama, ne budu imale ovlasti da kontroliraju poslove i financije vjerskih zajednica, stalno će biti manipulacija i malverzacija. I stalno će biti ovakvih vrsta “prijateljevanja”.
NACIONAL: Nacional je baš nedavno pisao o savezništvu Dragana Čovića i franjevca Andrije Jozića koji opstruira otvaranje Doma za stare i nemoćne na Ramskom jezeru, čiju je izgradnju velikim dijelom platila Hrvatska, a inače se vodi pod Humanitarnom organizacijom Kuća mira Franjevačkog samostana Rama-Šćit. U zamjenu za političku podršku, kako tvrde Nacionalovi izvori, Čović je sada pomogao da fra Andrija Jozić opet bude izabran za predsjednika HO-a Kuća Mira. Vi često pišete o korupciji, kriminalu i nepotizmu, ali je li moguće da politika postavlja čak i fratre ili je riječ o podmetanjima?
Taj “ramski slučaj”, ako ga tako možemo nazvati, ponajprije je unutarnje pitanje Bosne Srebrene. Sadašnji ramski gvardijan fra Andrija Jozić je ovog ljeta drugi put imenovan gvardijanom. Kažem imenovan jer ni 2016., ni ove 2019. nije dobio glasove svojih ramskih fratara. Njegov protukandidat fra Miljenko Petričević dobio je u oba slučaja dvije trećine glasova, o čemu postoje i službeni zapisnici, ali su provincijal i uprava, pozivajući se na svoje ovlasti, imenovali drugi put čovjeka koji je dobio manje glasova. Tako su suspendirali princip supsidijarnosti i običajno pravo u našoj zajednici da niže lokalne zajednice same demokratski biraju gvardijana.
Sadašnji ramski gvardijan, izgleda bez trunka skrupula u savjesti, jest legalan jer ga je imenovala zakonita uprava provincije, ali nije, da se poslužimo riječima njegova prijatelja Dragana Čovića, “legitiman” zato što je nametnut s vrha i jer nije dobio glasove i povjerenje u svojoj lokalnoj franjevačkoj zajednici i u vlastitom samostanu. To je, dakle, interna stvar Bosne Srebrene, ali to ima veze i s političkim stanjem u općini Prozor-Rama, u kojoj je godinama na vlasti načelnik iz HDZ 1990. Jozo Ivančević koji ne odgovara Čovićevu HDZ-u, a ni maloj skupini franjevaca koji podržavaju sadašnjeg gvardijana. Sve to stvara nered u fratarskim odnosima, ali sablažnjava i narod koji još uvijek naivno misli da je kod fratara i svećenika drugačije. Znaju to sve katolici i Hrvati u Rami i s pravom su ljuti i ogorčeni što dom za stare i nemoćne osobe još uvijek nije otvoren. Učinjena je ogromna nepravda ljudima u Rami, i fratrima i vjernicima, i načinjena velika šteta ugledu Bosne Srebrene.
NACIONAL: Kako gledate na savezništvo Dragana Čovića i predsjednika Republike Srpske, odnosno sada člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika? Što to Dodik može donijeti dobra hrvatskome narodu i vodi li ta njihova ljubav u rastakanje Bosne i Hercegovine, čemu se vi i vaš red protivite?
Ne znam je li se i koliko “moj red”, odnosno moja zajednica baš tome protivi, ali znam da je to savezništvo pogubno za katolike i Hrvate u Bosni. Taj savez je posve u duhu srpske i hrvatske politike devedesetih godina, dakle one politike koju su vodili Milošević i Tuđman, odnosno njihovi bosanski-hercegovački trabanti Karadžić i Boban. Riječ je o republičko-srpskom i herceg-bosanskom političkom projektu koji su etničkim čišćenjem u ratu i Daytonskim sporazumom u miru ozakonjeni i koji u praktičnom, duhovnom i nacionalnom smislu funkcioniraju doista kao dijelovi Srbije, odnosno Hrvatske. Time ne želim pravdati bošnjački nacionalizam koji je također destruktivan i opasan kao i ova dva, ali mislim da je on dijelom frustrirana reakcija na ova dva koja se oslanjaju na svoje “matične zemlje”.
Politici koju vodi Dragan Čović nije ni stalo do interesa Hrvata u BiH, nego do održanja herceg-bosanskog feuda u zapadnoj Hercegovini i sadašnjih državnih, federalnih, kantonalnih i lokalnih pozicija koje “legalnim i legitimnim” predstavnicima Hrvata donose velike financijske koristi. Odatle proizlaze teške posljedice ne samo u politici, nego i u obrazovanju, kulturi, u svakodnevnom životu. Tu leži uzrok stvaranja novih etničkih ljudi, “novih Hrvata”, mafijaša i lažljivaca, religijskih pretvornika, primitivnih i bezosjećajnih drznika koji misle da se “pravo hrvatstvo” pokazuje i potvrđuje mržnjom protiv drugih. Svakom iole razumnom čovjeku mora se gaditi to “novo hrvatstvo” i taj “novokomponirani katolicizam”. Kakva je politika HDZ-a, pokazuje i propast mostarskog poduzeća Aluminija koje je godinama sustavno pljačkano. Dok radnici Aluminija ovih dana protestiraju, pokušavajući spasiti poduzeće i svoja radna mjesta, uzvikujući “Dragane, lopove”, zaboravljaju da su i oni podržavali tu politiku i da su šutjeli kad su iz toga poduzeća izgonili pripadnike drugih etnija.
Pročitajte originalni članak u cijelosti…
/Izvor: Nacional.hr/